Mirjana Nova

Danas je tako divan sunčan dan i ova jesen je tako lijepa da me svakodnevno čini sretnom. Priroda i njene boje pokazuju svoje čari i ljepotu i kud god pogledom odlutam ushićenost divotom me obuzima. Slikala bih da sam slikar, kist i boje bile bi oruđe moje, no ovako pametnim telefonom fotografiram i slikom podsjetnik radim kako je život čudesan. To si svakodnevno dozvolim i stihom i riječima s vama osjećaje slikam na platnu života kakvog ga ja vidim. Tako sam prošle jeseni opisala ovaj park u koji sam svakodnevno više puta sa psom išla više od deset godina, upoznala u njemu mnoge ljude sa ljubimcima (među njima i neke glumce jer žive u centru i imaju pse), mnogo djece koja su sad već poodrasla, te osjetila snažnu energiju drveća koja su tu neka više od stoljeća. Čak sam napravila pano sa tekstom i slikama o parku koliko nam je svima lijep i važan. Ovaj park tako dobru energiju ima! Okolo igrališta za djecu na određenim punktovima rastu stara drveća, čuvajući i gledajući ...

Prije dvije noći vraćali smo sat unatrag. Jedva sam dočekala jer se osjećam kao kod kuće, u ravnoteži i iako je to zimsko vrijeme, a ne volim zimu, to mi je dobra strana tog perioda u godini. Noćas je duga noć, vraća se oduzeti sat. Moje tijelo je budno i kao da slavi povratak na staro A umu je drago jer to je za mene vrijeme pravo. Vrijeme u kojem sam rasla, odrastala i prirodno Živjela u skladu sa prirodom. Bit će sad lakše, bar mi se tako čini. Vrijeme je izuzetno toplo vani I iako ne volim zimu, bolje bi bilo Da lišće padne u listopadu. A studen nas u studenom po licu gladi, Nego što to sve prirodu vara Pa jabuke cvatu sada kao da su u aprilu.

Svi sveti, dušni dan i puno sjećanja i emocija na ljude kojih više s nama nisu ali su nas takli svojom dušom i dobrotom i ostavili trag u našim srcima. Među njima je baka moga zeta Igora, tzv, Baba iz Jagodine. Sjećam se prije dvije godine To je moj prvi susret sa Babom Iz Jagodine on-line bio. Ženica draga, okruglasta lica, Tamno smeđe kose i milog lica. Odmah mi se na prvu dopala Pogotovo kad je rekla: „Gle kako je mlada!“ Pričala ona sa svojom Biljom Kćeri jedinom. Ja sam sa smješkom isto malo proćaskala I o zdravlju upit dala. Baba se nije žalila, Pozitivna je bila I dragom Bogu zahvaljivala. Bilja i Boro, kći i zet U stanu u podrumu su tada bili. Sjećam se ko sada , netom prije, Mog oca smo spominjali što nas je napustio prije nešto manje od mjesec dana. Duša mi je tada žalosna bila I dobro sam to od drugih skrivala. Babe više nema, svima je teško--- Al ja se je često s nostalgijom i Tugom u srcu sjetim. Pogotovo...

Bliži se dan Svih svetih, dan kad ćemo obići počivališta naših dragih koji više s nama nisu. Ovog proljeća na drugi svijet je otišla moja susjeda Bara i nema dana kad sam na selu da ne pomislim na nju. Ovo sam napisala prošlog ljeta i sada to objavljujem u spomen na nju i naša druženja. Moja susjeda Bara danas je jako važna. Svaki auto koji kroz selo prođe kod nje stane, zadrži se kratko, ljudi izađu, malo je obiđu, popričaju i nešto joj ostave. Navratila i unuka s familijom na povratku sa mora. Najstarija ona sad u selu, a mi svi sretni što je ona tu i što je još živa jer bliži joj se osamdesetpeta. Bistroga uma, vrlo mudra,svega se sjeća i zna za svaku moju zemlju i šumu kako se zove, gdje se nalazi i s kim se meji. Dobroga vida, sluha i dobre duše. Ja joj se divim kad vidim kako drva cijepa, a godine je ne guše. U dućan udaljen pješice ide iako je noge bole.Vrt ima i sve sama sadi. Ove godine lijepo joj rodio paradajz, pa svaki puta kad k nama navrati ona n...

Za ovu sezonu oprostila sam se od Bosiljeva i dragih ljudi koji su mi često u mislima, no divno je imati svu tehnologiju koja nas povezuje u ovom vremenu. Njima u čast i kao zahvalu na čestoj pomoći tijekom ovog ljeta dok sam tamo sama sa psom bila podijelila bih ovo i kao sjećanje na jedno subotnje popodne prošle godine i naše druženje uz kavu i dijeljenje tadašnjih pozitivno obojenih emocija. Koji divan pogled kroz prozor imaš! Kažem ja Željki dok nudila me ručkom. Privis zeleni nedaleko odavde S desne i lijeve strane crkvice ima. S desne strane Crkva Sv. Marije. Sad u utorak za Veliku Gospu Tamo će misa i proštenje biti, Kaže Željka meni. S lijeve strane Crkva Sv. Mavra Svojom bjelinom i sjajem Divnu sliku Bosiljevu daje. Privis brdo u zelenom luku ih spaja. Baš bih željela tamo na misu ići I malo se s ljudima podružiti. Ujedno našoj Gospi Velikoj Zahvaliti na zaštiti i osobno joj reći „Hvala“ što čuva me do današnjeg dana. Al j...

Sad su oni dani kad duša zadovoljštinu traži. Ući u sebe i poslušati je, ispuniti svaki zahtjev njen. Na sva počivališta gdje su moji dragi već sam otišla, cvijeće stavila i svijeće prvu rundu zapalila. Svaki dan korake poduzimam i dnevno pola sata najmanje neke radnje vezano uz izdavanje knjige obavljam. Ovaj puta stvarno bih htjela svu stručnu pomoć od pravog izdavača dobiti i nekoliko pravih recezenata imati. Uz normalan posao i sve obveze svoju viziju ispuniti i sretna biti. Svijetu se dati u najboljem izdanju i ljudima koji me trebaju i čitaju na pozitivne promjene potaknuti i drugačiji pogled im dati.

Nedavno nam bila godišnjica braka 34. godine su za nama Bili smo na obroncima Samobora Kod prijateljice i njene mame U berbi kestena. U prekrasnoj šumi šuštavog lišća boje jeseni Osunčanim puteljcima i livadama Hodali smo u pratnji nečijeg crnog psa Družili se i pričali Slušali pokoji cvrkut ptica i Padanje kestena sa drveća. Gledali smo okolicu i imali krasan pogled Sa   terase na vrhu brda Gdje smo popili aperitiv i kavu prije Odlaska u šumu. Nakon berbe pojeli smo domaći ručak I sve što smo jeli i pili bilo je domaće Uživali smo u gostoprimstvu i družili se Sa dobrim ljudima na obroncima Golog vrha Prvi puta u našim životima. Bilo nam je i više nego ugodno i lijepo I sa zalaskom sunca oprostili smo se Od divne prirode i ljudi te Polako krenuli doma Bogatiji za jedno novo iskustvo Mirnog i opuštenog obilježavanja Našeg dana vjenčanja i Razmjene primanja i davanja energije…

Jedna ruža rozonarančaste boje, ovog ljeta Puno mi dala ljubavi i ljepote. Svojim rastom dosegnula visinu moje glave I puno bujnih cjetova raširila na sve strane. Kad bih je ogledala, orezivala i uređivala Nos bi mi prirodno u čašici cvijeta završio A miris bi mi tog trena pamet preuzeo, misli zaustavio. I ništa drugo tada ne bi bilo važno, Osim osjećaja povezanosti nas dvije I uživanja u mirisnom trenutku Vizualne ljubavi i ljepote. Nakon nekoliko presađivanja tijekom dužeg perioda Ruža je ove godine svoj puni potencijal dosegnula I svojom ljepotom za trud mi se zahvalila. Njeno srce od latica utješilo je moje tužno srce zbog rastanka. Pa nek mi sad netko ne kaže da sam drugačija, Al ja zbilja osjećam sva živa bića. Ova ruža za mene isto dušu ima I svoj izraz komuniciranja Kojeg ja vidim, čitam i razumijem. Još jedan dokaz da ljubav je svuda oko mene Pa ga pogledajte i vi u obliku ružinog srca.

Jučer sam se opraštala sa imanjem na vikendici, svim voćkama, orasima, oranicom, grmovima, drvećem i cvijećem. Suprug je ispustio vodu, orezao suho cvijeće, pograbio lišće, sve zatvorio i na kraju ja sam još obišla sve ruže, neke odrezala za vazu za uspomenu, te napravila nekoliko fotki ruža, javora i cijelog prednjeg dvorišta. Jedna ruža ove je godine izuzetno lijepo i bogato cvala velikim mirisnim cvjetovima i u trenutku opraštanja i fotografiranja te zumiranja same cvjetne glave ruže, unutarnji list se malo zavrnuo i mojim očima sliku srca pokazao.  Ruža mi svojim jezikom ljubav izrazila. Ja se malo nagnem, poljubim je, pomirišem i zadržim dah i taj opojno slatkast miris spremim duboko u mozak. Napravim još jednu fotku držeći šaku kraj nježnih rascvalih latica čisto za usporedbu veličine, a jednu stapku sa tek rascvalim pupom uzmem za vazu da mi svojim mirisom i ljepotom razgaljuje srce svaki put kad kraj nje prođem. Vazu sam stavila na...

Vidim komadić neba, a kroz njega kao da vidim cijeli svijet. Taj osjećaj blaženstva u mom umu i tijelu Prati nebo pa u tamnom sivilu oblaka tvori svjetlosivo veliko srce Iznad cijelog igrališta. Nevjerovatno, kako u meni tako i na nebu i dok očima gledam, Umom ne vjerujem i u trenu slika se promijeni. Okrenem se za 180 stupnjeva, pesa vodim natrag doma. Dok pogled i vrat zaostaju za tijelom za 45 stupnjeva, a um Kritiku šalje da kako nisam snimila fotku i pomalo tužna zbog toga, Obećajem sebi da osjećaj pustit tako lako neću. I samo što to pomislim, on nestane u trenu. Al ostane neka ugoda, tek kao sjena u tijelu i ona prva misao Da kroz sebe mogu spoznat cijeli svijet.

Ja bih pisala, prepisivala, kreirala, Pjevala, slušala glazbu, čitala, razgovarala, Mislila, promišljala, disala, malo vježbala, Uživala u čaši crnog vina, crnoj kavi i čokoladi. Bivala ovdje i sada i bila malo mislima u tekstu, Knjizi, životu, čula lajanje pasa, snažne otkucaje srca, A ne činila ništa, samo slušala i gledala, osluškivala Svoje tijelo, čitala bih što me zanima i uživala u unutarnjem miru. U opuštajućoj toplini doma znajući da nisam sama I rastegnuvši vrijeme da radi za mene. Da, sad je moje vrijeme, unutra i vani. Unutar mene mir, strpljenje, a vani sve dobro čeka na me.

Sloboda je stanje i pojam u umu, tijelu, duhu i svuda oko nas. Ovo sam napisala prošlo ljeto nakon što sam izašla iz podrumskih prostorija Mihanovićeve sa terapija. Izašavši van na zrak i udahnuvši prvi svježi udah osjetila sam kako je divno biti slobodan  i zdrav i na nesvjesnom nivou vjerojatno sam to i odlučila biti. Sloboda Kao zrak u nosu               Ko sunce u oku                  Ko vjetar u kosi                      Ko korak u nozi                 Ko pokret u ruci                      Ko smiješak na licu                 ...

Ovaj medo i dalje sam sjedi u fotelji i gleda gdje smo to svi nestali, gdje je ta dlakava Loni, dok drugi su svakodnevno na kratko tu. Ne zna on da Loni svoje zadnje vrijeme broji jer noge su rekle svoje i sape je sve manje u prsima i neda joj da se više penje pa smo otišli u kućno visoko prizemlje da joj olakšamo život u zadnje dane. Nekome bizaran razlog, no za nas je pravi - za našu čistu ljubav, našu Loni sve bi dali. Tako medo samuje i čeka i to me navelo da stavim na post kako je došao k meni prije 13 mjeseci. Ovaj medo je samo mene čekao I svaki dan me iz izloga gledao. Gledali se mi tako više od tri tjedna, Dok moje srce jučer nije odlučilo ući unutra. Knjižara Znanje. Divne knjige, naslovi me mame, Ali nagradit ću se medom boje iste kao moja Loni. I zamislite bio je zadnji u toj veličini. I baš taj iz izloga s kojim sam komunicirala pogledom I nekim mislima u prolazu tjednima, Došao je do mojih ruku. Odnesem ga kući i Mislim što će suprug reći....

Moja mama je mislila da ne može sama A sve je radila sama i u svemu bila sama. Mislila je ipak je lakše u dvoje Ima gdje spavati Ima posao, prijatelje On se brine za račune A ona za sve ostalo Jer on je sagradio kuću i Kupio auto za njene novce. Njemu ne treba više. Kome treba više neka si napravi Rekao bi on. I tako pedeset godina, pola stoljeća Dva paralelna svijeta, svatko na svom putu Sa dvoje djece željnih roditelja, sreće Nježnosti,   ljubavi   i   pažnje. Nagledali se ružnih i tužnih stvari, Galame, uvreda, psovki. Naslušali se dok se nisu razbježali Svaki na svoju stranu U svoj novi dom. Prvo jedan pa drugi. Ostali starci sami. Svatko na svom putu Zajedno, a sami. Starije dijete nastradalo u saobraćajnoj nesreći Za vrijeme Domovinskog rata Noseći odoru časnika Hrvata. Prije toga nesretno bilo Jer ga nitko neće zvati „tata“. Osjećalo se nepotpunim zbog toga A šogorica ostala sama. M...

Jučer su kći i zet po drugi put ove godine otišli u Ameriku. Navečer su došli do nas da se pozdrave prije puta i zaduže nas za neke sitnice. Skuhala sam finu juhu od narančaste bundeve jer sam znala da će je dragi zet jesti i ponudila ih još nekim domaćim proizvodima. Nisam bila previše zabrinuta ni tužna kao prvi puta. Sada znam da će sve biti u redu i da će vrijeme brzo proći. Samo sam rekla da se nadam da će pesica biti živa dok se ne vrate na što me kći ukorila. Evo što i kako sam proživljavala njen prvi duži period odsustva iz mog života: Kći je otišla u Ameriku na tri tjedna. Radit, upoznat poslodavca i ekipu. Muž njen je pošao s njom s istim ciljem. Malo me pritiskalo oko srca kad smo se vraćali sa pozdrava kući. Ipak je to velika udaljenost-ići preko bare-imam uvjerenje u glavi. Iako smo mentalno povezane, ja brojim tjedne, al ne i   dane. Još dva tjedna do povratka. Iako sam imala posla prvi tjedan oko promocije knjige, odlazak na posao i brige oko sve s...

Sjedeći na terasi u kasno proljeće u toploj noći i slušajući planetarne hitove na omiljenoj  radiopostaji nisam mogla odoljeti da ne napišem slijedeće: Uuuu love hurts Planetarni hitovi Da, ljubav boli do boli, do srži, zbog ljubavi, punine srca što puni se tom emocijom, zbog mladosti, u prošlosti, prpošnosti, zbog davanja, dijeljenja, prihvaćanja, razumijevanja, prepoznavanja i spoznavanja. Onda s vremenom fokus ode na posao, što radiš, koliko zaradiš i sve ostalo, kao da ljubav bez toga ne može živjeti, odn kao da kroz materijalno živi. Svi smo mi ljudi u nekoj fazi života bedasti i svi slično proživljavamo život i ljubav bez obzira na spol i mjesto na kugli zemaljskoj odn. gdje živimo. Svi po sličnim principima živimo. Dajemo se, trudimo se, onda kad ne dobijemo nazad ono što očekujemo, zatvorimo se, postajemo drugačiji, ne više kao djeca, iskreni, već kao odrasli, radimo što se od nas očekuje. I polako se počinjemo gubiti, udaljavati od sebe, mentalno se u...

Volim pričat, čak više koji put slušat druge, Pomoći sugestijom, riječju, djelom Ali volim i tišinu. U tišini se susrećem sa svojom dušom Sa oceanom mira, spokoja i znanja Jer ona sve zna. I volim uroniti u taj duboki mirni ocean znanja, Samo plutat i odmarati se tamo, a usput se Napuniti sa svime što mi u datom trenutku treba. Volim u tišini duši sve reći Na nju se osloniti I slušati je i poslušati. Nakon toga sretna i uspješna biti. Ona me vodi i voli neuvjetovano Bez obzira kakva sam tog dana, momenta. Daje sugestije, navodi znakove Da se ne pogubim, da me ne zavedu drugi puti Jer zna najbolje gdje trebam ići, gdje skrenuti I s kim se povezati, Šta je najbolje za moje tijelo, I ostale sitnice. Al poslušati je, tu se treba izvještiti I biti na njenoj frekvenciji. I samo s lakoćom tada uživati u svemu. Za to se prije trebalo puno odricati To stanje naučiti prihvatiti i Sam sa sobom zadovoljan i sretan biti. Kroz ...

Do nedavno je bilo tako. Radilo se jer se moralo i nisam znala drugačije. Vanjska vrednovanja bila su mi važna, a sada znam da sam ja sebi najveći autoritet, donosim odluke sama, učim u hodu, nova uvjerenja me vode i intuicija i potpora dragih ljudi koji su na mom životnom putu. Ljubav prema sebi Da sam imala ljubavi prema sebi više… Ne bi nas bilo tu gdje smo sada. Ali tada, strah je vladao mnome I obiteljska duboka uvjerenja. Voljeti se nisam znala, Žrtva sam predugo bila, A podrške niotkuda. Sva sam se orjentirala na posao I izgled svega izvana. Puno radila na poslu i doma, Svima se dokazivala kako i koliko mogu. Veliku pažnju kćeri dala, Kuću vodila, sve organizirala, Puno energije imala jer Mlada sam i zdrava bila. Zbog toga si još dodatne poslove našla. Uspješna u svemu bila Što god bi radila, Uvijek pri vrhu. Druženja, proslave, promidžbe, putovanja, Edukacije, seminari i sportska natjecanja, Uvijek među najboljima. ...

Često ljudi, a među njima najviše zaposlene majke i bake, zaborave na sebe ili dan nema dovoljno sati da bi došle na red od silnih obaveza. Mislim da bi si ovo trebalo izvjesiti na vidljivo mjesto i kad se zbog drugih osoba i raznih poslova ne stigne posvetiti sebi i onome što naša duša želi, pročitati i prisjetiti se i primijeniti. Tu pjesmu sam napisala prije nešto manje od godinu dana i aktualna je sve do danas. Možda potakne na promjenu razmišljanja i djelovanja neke od vas dragi čitatelji diljem svijeta. Želim vam divan dan, sreću u srcu i lakoću postojanja. Sunce me po obrazu miluje Petak popodne je i ugodan žamor oko mene Pijem šumski čaj i odabirem sebe Dosta je bilo čekanja da život me nađe Odabirem sebe Odsad moja misija je – biti sretna svaki dan U ljubavi prema sebi Slušam svoje srce i slijedim ga Ono sve zna Odabirem prvo sebe, a onda druge Odabirem hapynes program I znam što hoću Osjećati se dobro u svojoj koži svaki dan Biti cool i ...