Sjedeći na terasi u kasno proljeće u toploj noći i slušajući planetarne hitove na omiljenoj radiopostaji nisam mogla odoljeti da ne napišem slijedeće:
Uuuu love hurts
Planetarni hitovi
Da, ljubav boli do boli, do srži, zbog ljubavi, punine srca
što puni se tom emocijom, zbog mladosti, u prošlosti, prpošnosti, zbog davanja,
dijeljenja, prihvaćanja, razumijevanja, prepoznavanja i spoznavanja.
Onda s vremenom fokus ode na posao, što radiš, koliko
zaradiš i sve ostalo, kao da ljubav bez toga ne može živjeti, odn kao da kroz
materijalno živi. Svi smo mi ljudi u nekoj fazi života bedasti i svi slično
proživljavamo život i ljubav bez obzira na spol i mjesto na kugli zemaljskoj
odn. gdje živimo. Svi po sličnim principima živimo.
Dajemo se, trudimo se, onda kad ne dobijemo nazad ono što
očekujemo, zatvorimo se, postajemo drugačiji, ne više kao djeca, iskreni, već
kao odrasli, radimo što se od nas očekuje.
I polako se počinjemo gubiti, udaljavati od sebe, mentalno
se udaljujemo i počinjemo patiti, čak i fizički. Znači očekujemo uspjeh i sve
izvana, a bit je spoznati sebe, pronaći u sebi ono što nam treba (jer sve je u
nama već) i iz toga davati sreću, ljubav i mir. I davati, davati, razumijevati,
prihvaćati i voljeti sebe i bližnjeg svoga. Ne osuđivati, biti podrška i biti
podržan.
Imati vjeru u dobro i biti energetski na visokom nivou i to
individualno graditi i naučiti tako živjeti. Biti jak i snažan, živjeti svoj
život kroz ljubav i biti svoj. Posvetiti se svojoj kreaciji, maksimalno
ispuniti svoj život, biti mentalno i duhovno jaki i dobri,… biti dobri.
Znati biti u miru i spojen na izvor i biti ljubav sebi i
drugima. Onda ljubav ne boli kao što pjesma govori, već ushićuje, širi se i
preuzima kao val sve koga dotakne.