Mirjana Nova

  Draga moja djevojčice noćas sam te sanjala da si nešto zaplakala Brzo sam te u naručje primila sričući i cupkajući nježno utjehu ti pružila Nisam dozvolila da ti strah u kosti uđe Poljupcem bisernu suzu zaustavila i nježno rekla koliko te voli tvoja baka

    Ući u sebe, ući u sebe kaže ona…   Odvojiti vrijeme za sebe naći ono nešto za čim čezneš vidjeti to, osjetiti, dotaći, spoznati… u nutrini sebe.   Imamo li vremena u zadnjoj minuti do ponoći kad već čuje se zvuk odlaska prošlosti.   No to je dobro, jer dolazi nešto novo, vedro, veselo.   Kao sve što je na početku čini se kao vesela pjesma srcu i umu nepoznata.   Tek je treba upoznati i čuti, a vrijeme leti, leti…   Novi dan, kriška novog doba već odmiče u nepovrat…   Ostaci bola starog doba kratko se jave krvotokom dok još teku.

  Vladavina straha je za nama. Osvijestite se ljudi, moć, znanje, hrabrost, ljubav spram zemlje i ljudi već je u vama. Otpustite prošlost, podjelu, rivalstvo i mržnju; pokrenite se za boljitak zemlje i svih nas!   U polju beskrajne slobode u dubokom miru tišine uma svaki čovjek voli sebe i zna da može još i bolje. Rođeni smo za snagu, rast, probijanje granica, nazaustavljivost uz ekološku svijest, očuvanje prirode i svih živih bića. Imamo znanje i moć promijeniti život iz temelja.   Pali smo ispit, upozorenja nismo slušali; Zemlja se trese, generacije izumiru; mnogi još uvijek ne vide i ne žele čuti… Počinje novo odbrojavanje, resetiranje…   Priroda upozorava,   pokazuje svoju ćud svakoga dana na drugim mjestima. No uzalud, dok profit je prvi u umu ljudi. Otvrdnulo je srce ljudsko, um caruje zemljom koja pati i prosvjeduje na svoj način.   Sinergija srca i uma pogubila...

  Hvala Ti Izvore, živote, za sve za cijeli dan što sam sa Tobom za susret i kavu sa prijateljicom za napisanu pjesmu i razgovore za to što smo dobro i zdravi za brojne prijatelje, želje i snove.   Hvala na suncu, prirodi i cvijeću što radim što želim i što me veseli. Hvala na lijepom osmijehu i ljubavi u duši. Hvala na miru, ravnoteži i tišini

  Tihi trenuci iskrenosti u izboru u tihoj prisutnosti u sigurnosti Volim Te To ti ne govorim To mi ne govoriš   To osjećamo nijemim riječima na usnama djelima ruku svojih   svakodnevno kroz stope života što ostaju za nama za one što dolaze iza nas

  Tu sam, a nisam za tebe jer iluzija stvarnosti odvraća sve ono što jesam, za tebe od onog što jesi tu si, a nisi ili možda ipak jesi jer tvoj jezik ljubavi govori više od riječi. Sve vidim i osjećam no ne mogu ti reći… moje rane još bole prave branu od istine od onog što jesam što me k sebi zove. Tu si, za mene Tu sam, za tebe. Iluzija stvarnosti raspršuje dubinu naših želja. tu si, a nisi tu sam, a nisam Vjera u vrijeme ispred nas daje nadu u spas za nas