Nakon vožnje sljemenskim vijugavim cestama zbog projektnog
dana aktiva TZK povodom svjetskog dana pješačenja, te kraće šetnje Jarunom,
uživam u ligelštulu Alegrie na suncu na 26 stupnjeva Celzijusa uronjena u
zelenilo trave ispred mene, a kraj
listopada je.
Sunce me dobrano grije, uvlači se u šarenicu i svaku poru
mojih golih nogu. Vjetrić me obavija, nježno struji mi niz lice, vrat, dekolte
i ruke; neda mi da zaspim uz zvuk jedrilice, blagi žamor gostiju iza mene i
fini miris muškarca u ligelštulu do mene.
Koja čarolija života u ovom trenutku dok svjesno biraš
mjesto za ući u sebe, osjećaš energiju okoline i sebe. Da, to su oni rajski
trenuci na zemlji kad je punina života u tebi, blagostanje bivanja uz nečujno
kucanje srca praćeno povremenim dubljim disanjem tek toliko da si osvjestiš da
postojiš; tu na plaži dubine života u ravnoteži cijelog bića i okoline i kad je
sve tako dobro da ti ne treba ništa.
Mora da sam spojena na kvantno polje jer se osjećam
voljeno, sigurno i u ravnoteži.