Stanku, Miki, Nikici, Mladenu, Miliju, Mićanu, Saši…
Najbolji prijatelji i ljudi
odlaze ljeti dok sunce prži
kao da im duša vapi
za sunčanom zrakom
zlatnim sjajem i prahom
što s njima se stopi
lebdi van zakona fizike
napušta mjesto tuge i boli
ostavlja uplakane bližnje
rodbinu i prijatelje
u šoku, tuzi, brizi
No oni nam suptilne znakove šalju
dio duše još se s nama druži
kroz utjehu koje nismo svjesni
svojim poljanama života
dok hodimo kroz skrivenu bol
s osmjehom što nosimo
Najbolji prijatelji i ljudi
odlaze ljeti dok sunce prži
nek nam ono ovo tijelo grije
umjesto njihovog zagrljaja
neka nas miluje i cjeliva
da ova nam dolina života
lakše u našoj svrsi prođe