Svi sveti, dušni dan i puno sjećanja i emocija na ljude kojih više s nama nisu ali su nas takli svojom dušom i dobrotom i ostavili trag u našim srcima. Među njima je baka moga zeta Igora, tzv, Baba iz Jagodine.
Sjećam se prije dvije godine
To je moj prvi susret sa Babom
Iz Jagodine on-line
bio.
Ženica draga, okruglasta lica,
Tamno smeđe kose i milog lica.
Odmah mi se na prvu dopala
Pogotovo kad je rekla:
„Gle kako je mlada!“
Pričala ona sa svojom Biljom
Kćeri jedinom.
Ja sam sa smješkom isto malo proćaskala
I o zdravlju upit dala.
Baba se nije žalila,
Pozitivna je bila
I dragom Bogu zahvaljivala.
Bilja i Boro, kći i zet
U stanu u podrumu su tada bili.
Sjećam se ko sada , netom prije,
Mog oca smo spominjali što nas je napustio
prije nešto manje od mjesec dana.
Duša mi je tada žalosna bila
I dobro sam to od drugih skrivala.
Babe više nema, svima je teško---
Al ja se je često s nostalgijom i
Tugom u srcu sjetim.
Pogotovo kad iz špajze njeno slatko
Od jagode na kruh mažem.
Zahvaljujem ja njoj tada na svim
Darovima prirode što ih je
S ukusom spravljati
znala.
Al ovo slatko od jagoda
Jedem polako i po malo
I svaki put sa suzom u oku
Kažem joj „hvala“.
Iako je tada daleko bila, pa
Smo on-line pričali,
Sigurna sam da nas sada sve
Odozgo gleda i tješi
Svjetlošću obasjana i
Krilima nagrađena!