Volim pričat, čak više koji put slušat druge,
Pomoći sugestijom, riječju, djelom
Ali volim i tišinu.
U tišini se susrećem sa svojom dušom
Sa oceanom mira, spokoja i znanja
Jer ona sve zna.
I volim uroniti u taj duboki mirni ocean znanja,
Samo plutat i odmarati se tamo, a usput se
Napuniti sa svime što mi u datom trenutku treba.
Volim u tišini duši sve reći
Na nju se osloniti
I slušati je i poslušati.
Nakon toga sretna i uspješna biti.
Ona me vodi i voli neuvjetovano
Bez obzira kakva sam tog dana, momenta.
Daje sugestije, navodi znakove
Da se ne pogubim, da me ne zavedu drugi puti
Jer zna najbolje gdje trebam ići, gdje skrenuti
I s kim se povezati,
Šta je najbolje za moje tijelo,
I ostale sitnice.
Al poslušati je, tu se treba izvještiti
I biti na njenoj frekvenciji.
I samo s lakoćom tada uživati u svemu.
Za to se prije trebalo puno odricati
To stanje naučiti prihvatiti i
Sam sa sobom zadovoljan i sretan biti.
Kroz iskustvo steći znanje i stanje
Koje te onda vodi dalje.
I sve je tako lagano i povezano, ispunjeno…
Baš kao što treba biti u srcu i duši!
Moje tijelo ide spavati sada, a
Duša će otići u nebeska prostranstva.
Um će se sutra sjećati nekih snova
Gdje duša je slobodna bila i svoje želje ispunila.
Vratit će se ona u tijelo na vrijeme i
Zajedno s njime ujutro probuditi se i
Dalje ga voditi do novih snova
Kroz ljubav, mir, blaženstvo, sreću i znanje.