Do nedavno je bilo tako. Radilo se jer se moralo i nisam znala drugačije. Vanjska vrednovanja bila su mi važna, a sada znam da sam ja sebi najveći autoritet, donosim odluke sama, učim u hodu, nova uvjerenja me vode i intuicija i potpora dragih ljudi koji su na mom životnom putu.
Ljubav prema
sebi
Da sam imala ljubavi prema sebi više…
Ne bi nas bilo tu gdje smo sada.
Ali tada, strah je vladao mnome
I obiteljska duboka uvjerenja.
Voljeti se nisam znala,
Žrtva sam predugo bila,
A podrške niotkuda.
Sva sam se orjentirala na posao
I izgled svega izvana.
Puno radila na poslu i doma,
Svima se dokazivala kako i koliko mogu.
Veliku pažnju kćeri dala,
Kuću vodila, sve organizirala,
Puno energije imala jer
Mlada sam i zdrava bila.
Zbog toga si još dodatne poslove našla.
Uspješna u svemu bila
Što god bi radila,
Uvijek pri vrhu.
Druženja, proslave, promidžbe, putovanja,
Edukacije, seminari i sportska natjecanja,
Uvijek među najboljima.
Bila je to satisfakcija za ego i
„vrijednost“ u tuđim očima.
Da, bilo mi je lijepo, zaslužila sam
Jer sam se trudila.
A sad se pitam da li sam sretna bila?!
Ili voljena?!
Gdje sam sreću ili ljubav putem izgubila?!
Nisam je izgubila već iz krivog kuta gledala.
Tražila izvana, a ona je cijelo vrijeme
Tinjala unutra i čekala svoje vrijeme.
Danas je moja snaga u meni,
Sreća hoda samnom, a ljubav
Izbija iz mog srca prema srcima izvana.
I svaki dan se osjećam voljeno i sretno.
Svojom srećom privlačim
Sretne i voljene ljude
I tako se ljubav i sreća množe.
Tu bih dodala svjesnost i znanje,
Viziju i planiranje, te moć namjere
Da ostvarim svoje snove.