Pazla mozaika oproštajnih susreta
Ona me gleda. –Ti si se udebljala.
Sad sam teža od nje bar šest kilograma. Prije operacije i kemoterapije, ona je toliko bila teža od mene. Iako sam zbog promjene prehrane izgubila kilogram i pol, što sam mogla reći, nego -Valjda, malo.
Dok mi je pričala o stanju nakon prve kemoterapije i da će to liječenje trajati dvije godine svaka dva tjedna, sve stanice moga tijela uznemireno su skakale i vrištale iznutra. Sama koža bila je štit da se vrištanje ne prelije van i da ona to ne čuje.
Samilosno sam je gledala i rekla joj – Ti si anđeo…kad si mi rekla dok si bila u bolnici da živim za trenutak.
U tom trenu me prekinula –Nemoj, samo ćeš me rasplakati.
Obje smo počele susprezati suze uz grimase lica.
-Ne znam zašto mi se to desilo, bili smo tako sretni svi. I sin i snaha. I sad se rodila malena, iako mjesec dana ranije. Rekli su doktori kad je poplavila da će slijedeća tri dana biti ključna. Ja sam cijeli dan plakala- - pričala je brišući suze.
U sebi odgovaram – Da se vratiš k sebi, unutra. Usput se dižem i brzo iz podrumskog stana donosim papirnati ručnik.
-Ne smiješ sada plakati i loše se osjećati, samo si štetiš, a i njima nije lakše zbog toga. Budi u miru. Vidiš da je sada sve dobro i veseli se malenoj. Baš liči na tebe i tvog najmlađeg brata - okrenem na pozitivu.
Ona ustane iz stolca u kojem je kratko sjedila na terasi dvorišta. Ja isto ustanem.
-Idem po torbu, pa ćemo skupa do placa.
Već sam se spremila prije. Zaključam vrata i polako izlazimo iz dvorišta. Ona mi usput pokazuje još fotografija i videa svoje unučice.
-Prekrasna je.- oduševljeno uz smiješak sa iskrom u očima izgovara.
-Ima nos i sve oko usta na tebe. Mijenjati će se to, no očito su geni tvojih snažni. – kažem.
- Da, i Marko je tako izgledao.
Došle smo do raskršća i tu se rastale. Ona bez maske ne smije u gomilu. Ode ravno još malo prošetati i usput kupiti mami čarape, a ja skrenem prema placu.
Već u srijedu ide na slijedeću kemoterapiju. U utorak joj je rođendan. To ćemo iskoristiti za šetnju i druženje.
Bit će to lijepa pazla u mozaiku naših oproštajnih susreta. Nikad ne znamo koji od susreta nam je posljednji.