Preskoči na glavni sadržaj

Na ručku i kavi kod Željke i Mike



Za ovu sezonu oprostila sam se od Bosiljeva i dragih ljudi koji su mi često u mislima, no divno je imati svu tehnologiju koja nas povezuje u ovom vremenu. Njima u čast i kao zahvalu na čestoj pomoći tijekom ovog ljeta dok sam tamo sama sa psom bila podijelila bih ovo i kao sjećanje na jedno subotnje popodne prošle godine i naše druženje uz kavu i dijeljenje tadašnjih pozitivno obojenih emocija.





Koji divan pogled kroz prozor imaš!
Kažem ja Željki dok nudila me ručkom.
Privis zeleni nedaleko odavde
S desne i lijeve strane crkvice ima.
S desne strane Crkva Sv. Marije.
Sad u utorak za Veliku Gospu
Tamo će misa i proštenje biti,
Kaže Željka meni.

S lijeve strane Crkva Sv. Mavra
Svojom bjelinom i sjajem
Divnu sliku Bosiljevu daje.
Privis brdo u zelenom luku ih spaja.
Baš bih željela tamo na misu ići
I malo se s ljudima podružiti.
Ujedno našoj Gospi Velikoj
Zahvaliti na zaštiti i osobno joj reći
„Hvala“ što čuva me do današnjeg dana.

Al ja ću tada već u Zagrebu biti
I odande na drage ljude i
Moje selo Bosiljevo misliti.
Mika nešto slabo se osjećao,
Vrućina na moru u glavu mu udarila,
Pa sad leći mora da juhica krepka
Mu tijelo obnovi.

Željka i ja proćaskale o svemu pomalo,
Upoznala njenu mamu koja
Društvo nam je pravila dok smo jele.
Sjetile se mi naše zadnje kave
Prije godinu dana, koja je
Posebno fina bila i
Pamti se do današnjeg dana.
Teško je pogodit tu ugodu,
4 žličice kave i 3 žličice šećera
Na nas dvije.

Dok se kava kuhala, ja sam
Pjesme svoje čitala i o moru pričala,
Slike pokazivala…
A Željka je slušala, uživala
I po koju suzu spustila 
Kad bi je koja riječ u dušu dirnula.

Ova kava je isto fina bila,
Al falila joj je još 1 žličica šećera.
Jer mozak se navikne,
Pa ti za ugodu svaki put
Nova, veća doza šećera treba.
Eto, pridružio se nama i Miko i
Nakratko sin Željko.

Cijelo popodne je proletilo
U lijepim uspomenama
Na moje djetinjstvo i njegovu mladost
Dok je školu u Zagrebu pohađao
I kod nas živio.
Miko mi je ko stariji brat.
Volim ja tako njega jer
Moga brata više nema.
Miko je jako volio moga tatu
I poštivao moju mamu
A ni njih više nema.
Još je jedino njegova mama
Mare živa i sad u posjetu
U dom joj ide.

Da se baka s unukom prije puta pozdravi
I da ga još jednom vidi.
Baka Mara bogat život ima
S troje djece i pet unuka.
Ja joj po sinu i snahi pozdrave šaljem
I želje da još malo uživa u životu.

Svi smo mi dosta toga u životu prošli,
Puno zajedničkih trenutaka dijelili.
I sad smo svi na neki novi
Poseban način povezani.
Želim da to i dalje traje,
Ta nevidljiva spona naših duša
U ljubavi, miru i blaženstvu.

Pozdrav Vam od srca Željka i Miko
Za sjećanja nova od Mirjane Nove
Za Vas Seka!


Popularni postovi s ovog bloga

Promocija knjige poezije Život nosi svoje

U  Kulturnom Centru Mesnička, u Kulturi snova pod vodstvom urednika Zdravka Odorčića održana je promocija moje druge knjige izabrane poezije Život nosi svoje .  U ugodnom ambijentu okružena prijateljima i pjesnicima izmjenjivao se red klavirske glazbe (hvala Nevenu Duževiću), red uvodne priče voditelja Zdravka Odorčića, red pjesama koje su čitale moje drage; prijateljica i bivša učenica, lektorica Antonia Budim, prijateljica Tanja Lovrić Stanković i ja. U sklopu 184. Zagrebačke večeri poezije uz promociju, pjesnici su čitali svoje pjesme. Bilo ih je lijepo slušati, gledati i uživati u njihovim stihovima. Bio je to pravi susret duša. Mnogo im hvala na tome. Čast mi je bilo potpisati knjigu kolegici prof. Kseniji Jurišić, bivšem đaku i prvom uredniku bloga Filipu Salopeku, sadašnjoj učenici Malki Langer, bivšim studentima KIF-a, bivšim i sadašnjim roditeljima, prijateljima i pjesnicima. Moja draga lektorica Antonia čita pjesme. Ev...

Spoj na kvantno polje

Nakon vožnje sljemenskim vijugavim cestama zbog projektnog dana aktiva TZK povodom svjetskog dana pješačenja, te kraće šetnje Jarunom, uživam u ligelštulu Alegrie na suncu na 26 stupnjeva Celzijusa uronjena u zelenilo   trave ispred mene, a kraj listopada je. Sunce me dobrano grije, uvlači se u šarenicu i svaku poru mojih golih nogu. Vjetrić me obavija, nježno struji mi niz lice, vrat, dekolte i ruke; neda mi da zaspim uz zvuk jedrilice, blagi žamor gostiju iza mene i fini miris muškarca u ligelštulu do mene. Koja čarolija života u ovom trenutku dok svjesno biraš mjesto za ući u sebe, osjećaš energiju okoline i sebe. Da, to su oni rajski trenuci na zemlji kad je punina života u tebi, blagostanje bivanja uz nečujno kucanje srca praćeno povremenim dubljim disanjem tek toliko da si osvjestiš da postojiš; tu na plaži dubine života u ravnoteži cijelog bića i okoline i kad je sve tako dobro da ti ne treba ništa. Mora da sam spojena na kvantno polje jer se osjećam volj...

Najbolji prijatelji i ljudi

  Stanku, Miki, Nikici, Mladenu, Miliju, Mićanu, Saši…   Najbolji prijatelji i ljudi odlaze ljeti dok sunce prži   kao da im duša vapi za sunčanom zrakom zlatnim sjajem i prahom   što s njima se stopi lebdi van zakona fizike napušta mjesto tuge i boli   ostavlja uplakane bližnje rodbinu i prijatelje u šoku, tuzi, brizi   No oni nam suptilne znakove šalju dio duše još se s nama druži kroz utjehu koje nismo svjesni   svojim poljanama života dok hodimo kroz skrivenu bol s osmjehom što nosimo   Najbolji prijatelji i ljudi odlaze ljeti dok sunce prži   nek nam ono ovo tijelo grije umjesto njihovog zagrljaja neka nas miluje i cjeliva   da ova nam dolina života lakše u našoj svrsi prođe