Preskoči na glavni sadržaj

Na ručku i kavi kod Željke i Mike



Za ovu sezonu oprostila sam se od Bosiljeva i dragih ljudi koji su mi često u mislima, no divno je imati svu tehnologiju koja nas povezuje u ovom vremenu. Njima u čast i kao zahvalu na čestoj pomoći tijekom ovog ljeta dok sam tamo sama sa psom bila podijelila bih ovo i kao sjećanje na jedno subotnje popodne prošle godine i naše druženje uz kavu i dijeljenje tadašnjih pozitivno obojenih emocija.





Koji divan pogled kroz prozor imaš!
Kažem ja Željki dok nudila me ručkom.
Privis zeleni nedaleko odavde
S desne i lijeve strane crkvice ima.
S desne strane Crkva Sv. Marije.
Sad u utorak za Veliku Gospu
Tamo će misa i proštenje biti,
Kaže Željka meni.

S lijeve strane Crkva Sv. Mavra
Svojom bjelinom i sjajem
Divnu sliku Bosiljevu daje.
Privis brdo u zelenom luku ih spaja.
Baš bih željela tamo na misu ići
I malo se s ljudima podružiti.
Ujedno našoj Gospi Velikoj
Zahvaliti na zaštiti i osobno joj reći
„Hvala“ što čuva me do današnjeg dana.

Al ja ću tada već u Zagrebu biti
I odande na drage ljude i
Moje selo Bosiljevo misliti.
Mika nešto slabo se osjećao,
Vrućina na moru u glavu mu udarila,
Pa sad leći mora da juhica krepka
Mu tijelo obnovi.

Željka i ja proćaskale o svemu pomalo,
Upoznala njenu mamu koja
Društvo nam je pravila dok smo jele.
Sjetile se mi naše zadnje kave
Prije godinu dana, koja je
Posebno fina bila i
Pamti se do današnjeg dana.
Teško je pogodit tu ugodu,
4 žličice kave i 3 žličice šećera
Na nas dvije.

Dok se kava kuhala, ja sam
Pjesme svoje čitala i o moru pričala,
Slike pokazivala…
A Željka je slušala, uživala
I po koju suzu spustila 
Kad bi je koja riječ u dušu dirnula.

Ova kava je isto fina bila,
Al falila joj je još 1 žličica šećera.
Jer mozak se navikne,
Pa ti za ugodu svaki put
Nova, veća doza šećera treba.
Eto, pridružio se nama i Miko i
Nakratko sin Željko.

Cijelo popodne je proletilo
U lijepim uspomenama
Na moje djetinjstvo i njegovu mladost
Dok je školu u Zagrebu pohađao
I kod nas živio.
Miko mi je ko stariji brat.
Volim ja tako njega jer
Moga brata više nema.
Miko je jako volio moga tatu
I poštivao moju mamu
A ni njih više nema.
Još je jedino njegova mama
Mare živa i sad u posjetu
U dom joj ide.

Da se baka s unukom prije puta pozdravi
I da ga još jednom vidi.
Baka Mara bogat život ima
S troje djece i pet unuka.
Ja joj po sinu i snahi pozdrave šaljem
I želje da još malo uživa u životu.

Svi smo mi dosta toga u životu prošli,
Puno zajedničkih trenutaka dijelili.
I sad smo svi na neki novi
Poseban način povezani.
Želim da to i dalje traje,
Ta nevidljiva spona naših duša
U ljubavi, miru i blaženstvu.

Pozdrav Vam od srca Željka i Miko
Za sjećanja nova od Mirjane Nove
Za Vas Seka!


Popularni postovi s ovog bloga

Promocija knjige poezije Život nosi svoje

U  Kulturnom Centru Mesnička, u Kulturi snova pod vodstvom urednika Zdravka Odorčića održana je promocija moje druge knjige izabrane poezije Život nosi svoje .  U ugodnom ambijentu okružena prijateljima i pjesnicima izmjenjivao se red klavirske glazbe (hvala Nevenu Duževiću), red uvodne priče voditelja Zdravka Odorčića, red pjesama koje su čitale moje drage; prijateljica i bivša učenica, lektorica Antonia Budim, prijateljica Tanja Lovrić Stanković i ja. U sklopu 184. Zagrebačke večeri poezije uz promociju, pjesnici su čitali svoje pjesme. Bilo ih je lijepo slušati, gledati i uživati u njihovim stihovima. Bio je to pravi susret duša. Mnogo im hvala na tome. Čast mi je bilo potpisati knjigu kolegici prof. Kseniji Jurišić, bivšem đaku i prvom uredniku bloga Filipu Salopeku, sadašnjoj učenici Malki Langer, bivšim studentima KIF-a, bivšim i sadašnjim roditeljima, prijateljima i pjesnicima. Moja draga lektorica Antonia čita pjesme. Ev...

Pazla mozaika oproštajnih susreta

  Pazla mozaika oproštajnih susreta Ona me gleda. –Ti si se udebljala. Sad sam teža od nje bar šest kilograma. Prije operacije i kemoterapije, ona je toliko bila teža od mene. Iako sam zbog promjene prehrane izgubila kilogram i pol, što sam mogla reći, nego    -Valjda, malo.  Dok mi je pričala o stanju nakon prve kemoterapije i da će to liječenje trajati dvije godine svaka dva tjedna, sve stanice moga tijela uznemireno su skakale i vrištale iznutra. Sama koža bila je štit da se vrištanje ne prelije van i da ona to ne čuje. Samilosno sam je gledala i rekla joj – Ti si anđeo…kad si mi rekla dok si bila u bolnici da živim za trenutak. U tom trenu me prekinula –Nemoj, samo ćeš me rasplakati. Obje smo počele susprezati suze uz grimase lica.  -Ne znam zašto mi se to desilo, bili smo tako sretni svi. I sin i snaha. I sad se rodila malena, iako mjesec dana ranije. Rekli su doktori kad je poplavila da će slijedeća tri dana biti ključna. Ja sam cijeli dan pl...

Čisti vapaj esencije

  kroz trup bola na sunčevom svjetlu čitam retke napisanih slova gole glave u toplini doma želja nova se rodi kao melem na rani što godi ovdje sam za tebe dušo moja da se vratiš na prekinuti put svojih snova kroz igru sjena šake na suncu toplinom zatiljka čitam Tonkin tekst u crtežu budi dušo što ti srce sanja budi što ti srce želi to živi, diši jer biće cijeli pravu poruku daje potvrđuje moju želju uz vodstvo više svijesti realizirati ću svoje snove čisti vapaj esencije