Mirjana Nova

Bliži se doček Nove godine i vrijeme mi nikad sporije prolazilo nije. Vani svakih deset sekundi pukne neki pucanj i odzvanja glasno svojim praskom u noć. Kao da je vrijeme stalo da nam da vremena da danas u nedjelju kad su skoro svi doma svatko radi ono što voli, hoće i što ga veseli i razmisli što i kako će dalje. Pišu se novogodišnje odluke i želje. Na svim poljima rezimiraju se prošlogodišnji rezultati. Svi nade u nešto polažu te se u skladu s time pripremaju. Sada je vrijeme odmora i veselja i želim vam da češće zastanete, promislite, osvijestite trenutak, uđete u sebe i svojom kreativnošću ovjekovječite trenutak i uživate u svom čudu od života, ljubavlju sve odluke donosite i naravno odlučite biti sretni. Biti sretna ili nesretna Odluka je samo tvoja. Po istoj zemlji hodamo , Isto nas sunce grije, Isti zrak udišemo, Pa zašto onda toliko različitih Sudbina doživljavamo?! Sve ovisi iz kojeg kuta gledamo, Po kojim uvjerenjima i obrascima živimo I...

U jeseni mog života igram se ko dijete. I to me čini sretnom. Ja kreiram, stvaram i igram se u isto vrijeme. Imam krasne ideje i volim sve što radim. Univerzum me vodi i podržava. Moja misija je prava. Prvo moraš pasti da bi se digao. Ja se dižem sada. I znam da nešto veliko čeka na me. Nevjerojatna iskustva sad su dio mog života. Nivo svijesti mi se povećava i ja imam uvjerenja koja mi daju potporu,   moć i uspjeh za otkrivanje svog potencijala. Mir, radost, uživanje, ljubav, zahvalnost vode me svakog dana. Osmijeh je moja snaga i početni neuspjeh je odskočna daska za život mojih snova. Skupljam znanje i iskustva i lepršavo idem dalje zanimljivom cestom mog života. Inspiracija je moja snaga i nikad nije kasno. To je moj život i zato svima hvala!

Č e s t i t k a Ljubav pobjeđuje sve. Pronađi ljubav u srcu svom i Dozvoli mu sreću i mir. Neka taj ritam sreće Kroz tvoje tijelo se kreće Do svake stanice I tvori krasnu muziku Koja obuhvaća sve i Širi radost adventskog duha I nadolazećeg Božića. Blaženstvo sretnog duha, Ozračje sretnog Božića Uz mir na zemlji ovoj Uz lakoću postojanja Svakog bića, Želi svima. Mirjana Nova

Ljubav je sreća, ljubav je dar. Ljubav strpljivo čeka, uvijek je tu. Ona te umiruje, vodi, daje ravnotežu I ritam srcu tvome. Ljubav je žar, iskra života, Polet ti daje, uspjehu te vodi. Blagost u umu i osmijeh na licu, Beskrajno strpljenje, uživanje u svemu. Uz oprost ona ožiljke iz uma briše Pegla bore na licu i sjaj očima daje; Tijelu energiju diže do neslućenih visina. Ljubav je snažna, od nje ti rastu krila. Budi ljubav, uroni u nju. Svjesno je udahni, prožmi se njome i Umu dozvoli da ga preplavi. Daruj je srcu svome i nesebično dijeli dalje. Ljubav je dragocjena vrijednost koju pazi Da je nikad ne zagubiš, Ili nečim drugim zamijeniš. Ljubav nek' te vodi da slobodno voliš. Sretna ti ljubav ljubavi!

U duši milina, Božić je pred vratima. U srcu vedrina, bor blista u svim bojama. Mir i tišina na badnje jutro zovu van iz kreveta. Dan je svečan, obećanja vise sa srećom u zraku Na svakom koraku. Punina božićnog duha osjeti se svuda, Širi se zrakom kroz radosno iščekivanje Božića. Više mira u srcima i svuda oko nas Daje blagost u očima i diže atmosferu Ionako povećanu iznad prosjeka ovih prosinačkih dana. Svako srce, dječje i odraslo uzbuđeno iščekuje I želju skrivenu ima, nadu koja iz sekunde u minutu, Preko sata prelijeva se u ovaj dugoželjeni dan U kojem Božić obilje daje, radost diže i Osmijeh na lice stavlja. Ljubavlju se srca pune, grla pjevaju iz sveg glasa, Veselje i radost božićnog duha i dolazak Božića Briše svaku suzu i daje puninu lijepog sada I još boljeg sutra. Sretan Božić svima iz ljubavlju ispunjenog Sadašnjeg trenutka!

Sljeme zavijeno u maglu, Kapljice kiše na tramvajskom staklu Al' ja svejedno vidim lijepu zelenu travu I šarenilo jeseni svuda oko mene. Danas, dok juri ovaj tramvaj Kao da mu se nekud žuri, Prevladavaju žute boje lišća okolnog drveća, A   trava vrišti od zelenila, ljepša nego ikad. Da li to itko primjećuje? Priroda je ove jeseni posebno lijepa. Crveni i žuti listovi javora Bacili nam se pod noge na put Pa kao otvorenim dlanom kazuju -izvolite, širok vam je put. Uživajte u njemu jer je to bit i smisao svega. Žuti listovi kao zlatom posipane zvijezde Veličanstveno blješte i od puta prave Prekrasnu pozornicu za izvedbu Našeg scenaria života. Uživam, volim, osjećam se dobro Putem kojim me duša vodi i pomalo Utječem na promjenu emocija i misli Onih koje sam riječima i slikama dotakla. Taj tač mira i dobrog osjećaja nek' se dalje širi I stvori lanac sreće i ljubavi svuda, Nek se sva srca njime zaraze, Otope ...

Anđeo čuvar Velikog anđela čuvara imam Baš ima velika i snažna krila. I štiti me cijelom pojavom svojom. Štiti me cijeli život moj. Al ne samo mene, Već mnogo šire i više. Ko' magnet privlači sve dobro I same dobre ljude za mene. I štiti sve nas tada, Cijelo moje okruženje. Mir i harmonija vlada tada I mnogo mu na tome hvala!

Oblaci kao rifljača, namreškani kao more , Samo sivi, svjetlo sivi i potpuno nas debelo prekrili u visinama. Suncu ni traga iako se danas trebalo družiti sa nama. Nitko od ljudi niti da podigne glavu prema nebu. Svi stisnuto od zime žure za svojim poslovima. Samo rijetki su glavom u oblacima kao ja. Većina korača i čvrsto stoji na zemlji barem ovdje u gradu. A ja isto hodam i obavljam razne poslove, Samo volim prirodu, pa često pogledom odlutam gore. Moja vizura danas je i sa terase i iz tramvaja i hodajući po Gradskim trgovima kao pogled prema nebu iz dubine mora. Svi smo mi kao ribice u moru, zgrade i kuće su grebeni, A tramvaji i automobili malo veća morska bića. Svi se nekud krećemo i krstarimo svojim putevima, Samo u našim glavama znanim ishodima. U pogledu prema gore iz našeg životnog oceana Prema površini života, prema ovim debelo namreškanim rifljastim Svjetlosivim oblacima, što u pravilnim brazdama ili valovima Ostavljaju procjep ...

Tjedni prolaze, godine prolaze Svi čekamo da nešto prođe. Tjedni, mjeseci, godine ionako će proći; Samo da li će naše želje doći, Da li će se ostvariti naše namjere?

Ona sanja da trči po zelenim livadama Mašući repom i igrajući se s prijateljima. Ja sanjam da pišem u toplom planinskom kafiću hotela Obasjana suncem i blještavilom snijega izvana. Sanjamo mi tako zajedno na istom mjestu Ona u hodniku na tepihu Ja za stolom dnevnog boravka naše kuće Uz kavicu i sitne kolače, Ona uz punu zdjelicu kuhane hrane Samo za nju pripremljene. Svaka u svom oblaku snova i mašte Gdje ništa nam ne fali I sve je kao u raju. Uvijek joj govorim ili mislima oblačić šaljem Imam svo vrijeme ovoga svijeta za tebe Loni, I kad smo vani puštam je da ona vodi. Sad pred četrnaesti rođendan, Šetnje su kratke jer teško diše i Ne dam joj da trči, ali ona to ipak napravi Kad se kući vraća, kao igra se; Tko će prvi, ja ću prva! Pa trpi posljedice, sva sreća kratko traju. Ima dana kad ne jede, Sama se postom liječi. Dušnik je sve više steže A tu se ništa ne može. Poklopilo se tako, dao je Bog Da smo skupa skoro...

Putovanje misli Znam da iza svoje riječi stojim, Intuicija me vodi i pozitivna misao. Misao dođe i u svemir ode. Ona se kreće, ode. Riječ je izgovorena misao Ili napisana misao I ona svoju energiju ima. Ta energija nekud ode, Ona ima namjeru. Što u prostoru radi, ne znam, ali Očito nekim putem se kotrlja i Privlači ono što smo poslali. Nalazi čestice frekvencije Koje se prepoznaju, Dodirnu, spoje i polako Kroz neko vrijeme i prostor Natrag vlasniku vrate. Misao je moćna sila. Kroz svoje putovanje u prostoru i vremenu Privuče događaje   i ljude koji to isto nose, Pa se nekima čini da tapkaju u mraku, Da se nisu pomakli sa mjesta. Okrivljuju druge ljude za svoje jade. A ne znaju da oni su tvorci svojih misli. Od misli do djela, U vječnosti vremena Gdje vrijeme ne postoji, Već je stalno sada… To je samo na planeti ovoj i u našim glavama, Da vrijeme ide, teče, curi i prolazi. …Vrlo brzo manifestiraju se događ...

Kiša polagano pada i Nabujao potok konačno teče. Vruća čokolada me čeka Uz   svirku jazz benda kvartovskog kafića. Advent se polako zakuhava. Drveće još uvijek čuva svoje žute listove Praveći oko sebe bajkovito mjesto Za znatiželjne poglede i Šetače pasa prikovanih pogleda za mobitele. Muzika i ženski glas svojim brzim ritmom Pune atmosferu i opuštaju ljude u prolazu i Kafiću od stresom nakupljenog tjedna. Sve je fino, čokolada u ustima, Okolna priroda, muzika u ušima, Pozitiva u mislima i upijanje ljepote na sva osjetila Moja duša danas je tako odlučila.

Baš kad se ne smijete kretati previše, tijelo bi se šetalo,   duša traži dodir druge duše, a ako je nema u blizini, onda dodir s prirodom i svim stvorenjima na tom putu. I tako, nakon jučerašnjeg   manjeg operativnog zahvata i ne baš dobro prospavane noći, trebala bih se odamarati, ali tijelo bi se kretalo po zraku,   jer kažu sutra kiša će. Pa da poslušam unutarnji glas, te nakon dva poziva da mi se prijateljice pridruže, no ne mogu, odlučim sama krenuti u šetnju po kvartu i tada skrenem prema jarunskom jezeru. Prekrasnih noćnih vizura vidim i sve fotografiram za uspomenu i da sa nekim to kasnije podijelim. Sportska dvorana „Arena“ je tako lijepa noću, kao svjetleća školjka. Obrisi uličnih lampi, kao narančasti svjetleći stupovi na vodi i labudovi koji klize na mirnoj vodi u meni ushit bude i tjeraju me da se šetam dalje u otkrivanju još lijepih vizura. Čujem veslača, udaljeno glasanje nekih ptica na vodi i pomislim kako bi bilo dobro da uskoro naprav...

Oko ovog teksta nalijepila sam fotografije tog parka i drveća u njemu. Napravila sam i plakat u A3 veličini. Park mi je srcu drag jer smo moj pas i ja 13 godina svaki dan bile u njemu i osjećam svako drvo i energiju koju ona daju, a neka djeca sad su odrasli ljudi. U njemu upoznala sam susjede iz kvarta koji tu žive i imaju pesa pa smo se preko njih nekako zbližili i bolje upoznali. Staviti ću fotografiju tog plakata, a vremenom dodati i druge fotografije koje prikazuju ljepotu tog parka. Ovaj park tako dobru energiju ima! Okolo igrališta za djecu na određenim punktovima rastu stara drveća, čuvajući i gledajući djecu već više od pola stoljeća. Izmjenjuju preko korijenja razne priče i dogodovštine za djecu 21 stoljeća. Dva jablana do kafića tvore idealno mjesto za igranje skrivača.Bio je i treći, ali su ga „zločesti“ ljudi posjekli. Tu u trokutu između njih odigravala se za mnoge djevojčice bajka trnoružice. Odmah do je nakošena breza kojim svojim deblom o...

  Ginko Stari Volim taj Dalmatinski park, ma nije mu to ime. Nema tablu s imenom, ali tu se dođe iz Dalmatinske ulice pa mu eto svi dali to ime. Ma ima tu jedan ginko stari kojemu se uvijek javim   i dotaknem ga da mu zahvalim što je tu. Što me podsjeća da je tu više od stoljeća i da je prošao sve i svašta, malo se nakosio od zuba vremena i odmicanja od sjevernog vjetra. Kora mu gruba, debela i popucala na tisuće sitnih kvadrata. Na jednom mjestu duž cijelog debla nema kore na oko 10.cm i tu mu se vide dvije glatke vitke žile kao kod nas tetive. Uvijek ga tu pogladim, to je na istočnoj strani. A na južnoj strani ima udubljenje kao spoj dva debla i tu bi se lako malo dijete u igri skrilo. Ni tu nema ispucale kore, sve je glatko gore i dolje. I sad nešto što me smeta. Na zapadnoj strani tog divnog širokog debla dva čavla vire na razmaku od dva pedlja. Znam da ga ne boli jer su u kori, al svejedno tu stoje više od godine ove i spomen su na držanje žice s la...

Platane ko vojnici u Crnatkovoj ravno stoje. Pružaju svoje bijele, ogoljene Grane uspravno visoko gore. Debeli hlad u parku tvore. Ljudi žure za svojim životom,            A kad se na kraju ulice osvrneš Vidiš da su se sve do jedne I u jednakoj udaljenosti Odmicale tokom svoga rasta I života   od fasada zgrada. Koje sve napore i nedaće, Ljetne oluje i vjetrove su one U svom stoljeću   preživjele. I prekrasno i dalje rastu, Bujaju i dižu se u visine A da ljudi ne bi!

Iza plavetnila oka tvog Gdje skrivaš se Ja sam te pronašla. Iza plavetnila oka tvog U dubini pogleda Pronašla sam te ja. Iza plavetnila oka tvog U mirnom pogledu Skrivaš se sad. Iza plavetnila oka tvog U dubini mirnog pogleda Sad čekaš me ti. To mjesto je susreta Na raskršću emocija Mog srca i tvog. Tu čekat ću te ja Iza plavetnila oka tvog Da spoznaš ljubav pravu. Tu na raskrkšću susreta Mog srca i tvog Iza plavetnila oka tvog Vječna ljubav sja. Iza plavetnila oka tvog Na raskršću susreta Mog srca i tvog.

Da li da još jednom oprostim I idem dalje… Da li se time volim više ili manje Da li da mijenjam karmu… Sva se tresem i ne znam šta da radim Zašto je tako teško voljeti sebe I sebe staviti na prvo mjesto? Univerzum mi drage ljude Kao utjehu šalje, daruje me. Suncem me usrećuje, Ljudskom pažnjom ljubav pokazuje. Razmjenom istinskih emocija Na dubljem nivou iscjeljuje. Pokazuje koliko sam važna sebi i drugima, I vraća me na pravi put. Mijena je stalna oko mene I intuicija nepogrešiva.

Oprosti mi što činim Ne znam što da radim. U jadu odbacih te ljuto Al odmah loš osjećaj se javi. Nemoć, samoća, jadnost Odmah potaknu suze da krenu. Mislim, sad ćeš ti vidjeti, A zapravo odbacila sam sebe. Uzimam slatkiše i nalazim Trenutno emocionalno rješenje. Krivnja vrišti u meni, Srce se jedva čuje. Oprosti, oprosti, oprosti Gdje je tu ljubav moja? Oprosti na lošem osjećanju, Razum kaznu traži. Oprosti na odbacivanju, Ego me zaveo, utjeha mi treba. Danas opraštam svima unaprijed Bolan taban me podsjeća Da skrenula sam sa pravog puta Hvala na podsjećanju, osvijestih se. Otpuštam i znam što mi je činiti, Hvala i još jednom oprosti!

Ti si pjesma mog života   Ti si sreća moga bića     Ti si radost i suza moje duše       Za tebe sve mi je lagano         Jer srce tvoje dobro          Melem je za srce moje.            Naše duše kad se spoje            U svemiru prasak tvore          Koji novu stazu pravi i         Milijune, milijarde novih zvijezda začne,        Bezbroj kometa u našu atmosferu pošalje       Stvarajući ogromnu bljeskalicu na nebu      Koja ritmom naših srdaca bljeska     I nebom šara neke nove simbole    Koji šireći se iz svemirskih visina   Kroz titraje neimenovanih valov...

Kako smo se vezali za stvari, životinje, ljude, poklonili im svoje emocije već od malih nogu, kada smo se vezali očima i dodirom za svoga medu ili gumenu patku i svoju ljubav projicirali na njih, nosali ih svugdje ili se kupali ili spavali s njima i nesvjesno oni su bili dio nas, a mi postali dio njih. Dijelili s njima svoje priče i sve moguće emocije i svakim danom sve dublje ulazili u odnos i povezanost. Danas se pitam da li je to početak ograničavanja slobode. Da li je ptica slobodna u letu? I ona pripada svom jatu i neke su u paru cijeli svoj život. Tijelo je zavisno od svega i svačeg, od osnovnih stvari, dodira, emocija, hrane, sunca, vode, zraka do luksuza. Da li je sretan onaj koji ima više ili manje? Da li se povećanjem „igračaka“ povećava sreća? Ljudi na kraju postanu robovi „stvari“, moraju ih održavati, raditi, trošiti novac i vrijeme za njih, a gdje je otišla sloboda? Mi samo mislimo da smo slobodni, a svaki dan nešto moramo. Gdje su naše želje? I ...