Preskoči na glavni sadržaj

Na putu divne jeseni pozornice života





Sljeme zavijeno u maglu,
Kapljice kiše na tramvajskom staklu
Al' ja svejedno vidim lijepu zelenu travu
I šarenilo jeseni svuda oko mene.

Danas, dok juri ovaj tramvaj
Kao da mu se nekud žuri,
Prevladavaju žute boje lišća okolnog drveća,
A  trava vrišti od zelenila, ljepša nego ikad.

Da li to itko primjećuje?

Priroda je ove jeseni posebno lijepa.
Crveni i žuti listovi javora
Bacili nam se pod noge na put
Pa kao otvorenim dlanom kazuju
-izvolite, širok vam je put.



Uživajte u njemu jer je to bit i smisao svega.
Žuti listovi kao zlatom posipane zvijezde
Veličanstveno blješte i od puta prave
Prekrasnu pozornicu za izvedbu
Našeg scenaria života.

Uživam, volim, osjećam se dobro
Putem kojim me duša vodi i pomalo
Utječem na promjenu emocija i misli
Onih koje sam riječima i slikama dotakla.

Taj tač mira i dobrog osjećaja nek' se dalje širi
I stvori lanac sreće i ljubavi svuda,
Nek se sva srca njime zaraze,
Otope naslage leda i spuste štit od straha oko
Našeg istinski sretnog i zadovoljnog života.










Popularni postovi s ovog bloga

Promocija knjige poezije Život nosi svoje

U  Kulturnom Centru Mesnička, u Kulturi snova pod vodstvom urednika Zdravka Odorčića održana je promocija moje druge knjige izabrane poezije Život nosi svoje .  U ugodnom ambijentu okružena prijateljima i pjesnicima izmjenjivao se red klavirske glazbe (hvala Nevenu Duževiću), red uvodne priče voditelja Zdravka Odorčića, red pjesama koje su čitale moje drage; prijateljica i bivša učenica, lektorica Antonia Budim, prijateljica Tanja Lovrić Stanković i ja. U sklopu 184. Zagrebačke večeri poezije uz promociju, pjesnici su čitali svoje pjesme. Bilo ih je lijepo slušati, gledati i uživati u njihovim stihovima. Bio je to pravi susret duša. Mnogo im hvala na tome. Čast mi je bilo potpisati knjigu kolegici prof. Kseniji Jurišić, bivšem đaku i prvom uredniku bloga Filipu Salopeku, sadašnjoj učenici Malki Langer, bivšim studentima KIF-a, bivšim i sadašnjim roditeljima, prijateljima i pjesnicima. Moja draga lektorica Antonia čita pjesme. Ev...

Pazla mozaika oproštajnih susreta

  Pazla mozaika oproštajnih susreta Ona me gleda. –Ti si se udebljala. Sad sam teža od nje bar šest kilograma. Prije operacije i kemoterapije, ona je toliko bila teža od mene. Iako sam zbog promjene prehrane izgubila kilogram i pol, što sam mogla reći, nego    -Valjda, malo.  Dok mi je pričala o stanju nakon prve kemoterapije i da će to liječenje trajati dvije godine svaka dva tjedna, sve stanice moga tijela uznemireno su skakale i vrištale iznutra. Sama koža bila je štit da se vrištanje ne prelije van i da ona to ne čuje. Samilosno sam je gledala i rekla joj – Ti si anđeo…kad si mi rekla dok si bila u bolnici da živim za trenutak. U tom trenu me prekinula –Nemoj, samo ćeš me rasplakati. Obje smo počele susprezati suze uz grimase lica.  -Ne znam zašto mi se to desilo, bili smo tako sretni svi. I sin i snaha. I sad se rodila malena, iako mjesec dana ranije. Rekli su doktori kad je poplavila da će slijedeća tri dana biti ključna. Ja sam cijeli dan pl...

Čisti vapaj esencije

  kroz trup bola na sunčevom svjetlu čitam retke napisanih slova gole glave u toplini doma želja nova se rodi kao melem na rani što godi ovdje sam za tebe dušo moja da se vratiš na prekinuti put svojih snova kroz igru sjena šake na suncu toplinom zatiljka čitam Tonkin tekst u crtežu budi dušo što ti srce sanja budi što ti srce želi to živi, diši jer biće cijeli pravu poruku daje potvrđuje moju želju uz vodstvo više svijesti realizirati ću svoje snove čisti vapaj esencije