Preskoči na glavni sadržaj

Na putu divne jeseni pozornice života





Sljeme zavijeno u maglu,
Kapljice kiše na tramvajskom staklu
Al' ja svejedno vidim lijepu zelenu travu
I šarenilo jeseni svuda oko mene.

Danas, dok juri ovaj tramvaj
Kao da mu se nekud žuri,
Prevladavaju žute boje lišća okolnog drveća,
A  trava vrišti od zelenila, ljepša nego ikad.

Da li to itko primjećuje?

Priroda je ove jeseni posebno lijepa.
Crveni i žuti listovi javora
Bacili nam se pod noge na put
Pa kao otvorenim dlanom kazuju
-izvolite, širok vam je put.



Uživajte u njemu jer je to bit i smisao svega.
Žuti listovi kao zlatom posipane zvijezde
Veličanstveno blješte i od puta prave
Prekrasnu pozornicu za izvedbu
Našeg scenaria života.

Uživam, volim, osjećam se dobro
Putem kojim me duša vodi i pomalo
Utječem na promjenu emocija i misli
Onih koje sam riječima i slikama dotakla.

Taj tač mira i dobrog osjećaja nek' se dalje širi
I stvori lanac sreće i ljubavi svuda,
Nek se sva srca njime zaraze,
Otope naslage leda i spuste štit od straha oko
Našeg istinski sretnog i zadovoljnog života.










Popularni postovi s ovog bloga

Promocija knjige poezije Život nosi svoje

U  Kulturnom Centru Mesnička, u Kulturi snova pod vodstvom urednika Zdravka Odorčića održana je promocija moje druge knjige izabrane poezije Život nosi svoje .  U ugodnom ambijentu okružena prijateljima i pjesnicima izmjenjivao se red klavirske glazbe (hvala Nevenu Duževiću), red uvodne priče voditelja Zdravka Odorčića, red pjesama koje su čitale moje drage; prijateljica i bivša učenica, lektorica Antonia Budim, prijateljica Tanja Lovrić Stanković i ja. U sklopu 184. Zagrebačke večeri poezije uz promociju, pjesnici su čitali svoje pjesme. Bilo ih je lijepo slušati, gledati i uživati u njihovim stihovima. Bio je to pravi susret duša. Mnogo im hvala na tome. Čast mi je bilo potpisati knjigu kolegici prof. Kseniji Jurišić, bivšem đaku i prvom uredniku bloga Filipu Salopeku, sadašnjoj učenici Malki Langer, bivšim studentima KIF-a, bivšim i sadašnjim roditeljima, prijateljima i pjesnicima. Moja draga lektorica Antonia čita pjesme. Ev...

Spoj na kvantno polje

Nakon vožnje sljemenskim vijugavim cestama zbog projektnog dana aktiva TZK povodom svjetskog dana pješačenja, te kraće šetnje Jarunom, uživam u ligelštulu Alegrie na suncu na 26 stupnjeva Celzijusa uronjena u zelenilo   trave ispred mene, a kraj listopada je. Sunce me dobrano grije, uvlači se u šarenicu i svaku poru mojih golih nogu. Vjetrić me obavija, nježno struji mi niz lice, vrat, dekolte i ruke; neda mi da zaspim uz zvuk jedrilice, blagi žamor gostiju iza mene i fini miris muškarca u ligelštulu do mene. Koja čarolija života u ovom trenutku dok svjesno biraš mjesto za ući u sebe, osjećaš energiju okoline i sebe. Da, to su oni rajski trenuci na zemlji kad je punina života u tebi, blagostanje bivanja uz nečujno kucanje srca praćeno povremenim dubljim disanjem tek toliko da si osvjestiš da postojiš; tu na plaži dubine života u ravnoteži cijelog bića i okoline i kad je sve tako dobro da ti ne treba ništa. Mora da sam spojena na kvantno polje jer se osjećam volj...

Najbolji prijatelji i ljudi

  Stanku, Miki, Nikici, Mladenu, Miliju, Mićanu, Saši…   Najbolji prijatelji i ljudi odlaze ljeti dok sunce prži   kao da im duša vapi za sunčanom zrakom zlatnim sjajem i prahom   što s njima se stopi lebdi van zakona fizike napušta mjesto tuge i boli   ostavlja uplakane bližnje rodbinu i prijatelje u šoku, tuzi, brizi   No oni nam suptilne znakove šalju dio duše još se s nama druži kroz utjehu koje nismo svjesni   svojim poljanama života dok hodimo kroz skrivenu bol s osmjehom što nosimo   Najbolji prijatelji i ljudi odlaze ljeti dok sunce prži   nek nam ono ovo tijelo grije umjesto njihovog zagrljaja neka nas miluje i cjeliva   da ova nam dolina života lakše u našoj svrsi prođe