Mirjana Nova

Plači, viči, urlaj Ali znaj – nisi sama Izbaci ljutnju, lupaj jastuke Deri se – zašto baš meni? Očajna ponekad budi, ali znaj Nikad sama nisi. Univerzum te budi Lekcije ti nudi, a život izabire… Na pladnju života Šta ti osta' ? Ti i samo ti Ti i borac u tebi. Hrabrost i srčanost, volja i upornost Nikad te napustili nisu. Ljubav koja sve nadgleda i pokriva, Srce koje kuca i smjer ti daje Kroz ljude i događaje koji ti ususret dolaze. Univerzum se na kraju za sve pobrine. Opusti se i mirna budi Duboko diši kad ti se vrišti I samo promatraj. Nikad sama nisi jer Život je na tvojoj strani. Uzdigni se gore i Pogledaj ga iz drugog kuta. Novi horizonti otvaraju se A da toga svjesna nisi. I šta možeš sama da znaš? Nije do tebe, ali znaj, Nikad sama nisi i Uvijek će tako biti. Ti si vrijedan dragulj i posebna duša. Melem za srce bit će vrijeme, No duša tvoja zna da zaštićena si Onima odozgora. ...

Na početku je brrr hladna voda i skoro prazan bazen Pa krenem žustro plivat kraul da se zagrijem. Nakon par minuta došli mjerit temperaturu vode I odmah pustili dotok iste vruće. Kako je temperatura uz rubove bazena rasla, Tako sam prešla na stil plivanja žaba. Mislim si-plivam u moru svog života Svi burni valovi iza mene su već prošli. Snažno i žustro borila sam se kroz njih, Pa sad u bonaci ovog doba Mirno uživam laganim zamasima Dok me nježni valovi miluju po vratu. Cijelo tijelo uživa u slobodi pokreta Sad već laganijima no vrlo korisnima. U umu se obraćam vodi kao mediju Koji za mene veliku moć i svojstva ima, Te joj svjesnu namjeru iskazujem i Nakon pola sata ljekovitog tretmana zahvaljujem.

Koje resurse imam u sebi i potencijale Puštam da izađe van ono što volim Strahu znak stop pokazujem i Razbijam mentalna ograničenja, Životu sve češće kažem „da“. Ne slušam tuđe zabrane i njihova predviđanja Već uživam u životu punim plućima. Veselim se tuđim uspjesima Slaveći život svaki dan kroz svoja djela. Što je danas divan sunčan dan Uživam u njemu i sretna sam Jer vrijeme je na mojoj strani I zapravo, ja sam u lakoći postojanja. Hvala svemiru, nebesima, anđelima I mojoj duši na svakodnevnim izborima. Sve stižem i zadovoljna sam Što dobre odluke donosim i Sve mi dolazi baš u trenu pravom.

Ima dana kad previše toga osjećam I što sam sve starija Mislila sam da ću otupjeti Ali sve sam više osjetljivija. Na sve i svakog, Na prirodu, vrijeme, ljude, Životinje, posao i samu sebe. To nitko ne vidi i ne zna. Pohvaljujem se zato svakog dana Što odradila sam sve što trebam Vrlo uspješno s obzirom na godine. Duh je važan i on me vodi A ja sam u srcu mlada i volim. Život me mazi i ne mazi Kako za koga, ali znam da me voli. I spremno mu ljubavlju i znanjem vraćam, Otvorenog uma dalje sigurno koračam. Rušeći prepreke koje mi postavlja Putem kojim rastem i jačam I otkriva mi glavnu cestu mog života. Najvažnije da znam što hoću, tko sam, Kuda idem i koja je moja svrha.

Ja ne perem, peglam i spremam Već pišem, stvaram i sanjam. Učim živjeti svoje snove Osjećati se dobro i biti sretna Sa svakim korakom svojim. Imati cilj u glavi i viziju u umu Dobiti podršku od Univerzuma i ljudi. Istina, to me ponekad plaši Kad prorade moji stari obrasci. Tad Mirjana duboko udahni, Uzemlji se i kroz noge strah van ispraši, Misao u trenu promijeni Pozitivna budi i svemu se veseli. Vibraciju svoju podigni i širi pozitivu Kloni se negativnih ljudi i svoja budi. Sanjar i borac si pravi, Od malena to znaš i znaš Da život je na tvojoj strani. Da izabrana si za velike stvari Pa onda odluči, izaberi i kreni Jer život te podržava i cijeni!

Health Academy – tretman tijela i   duha Ja sam magnetizirana, Interferentnim strujama tretirana, TENS-om vibrirana Treći dan na terapijama I tek danas dobila točne upute Gdje je šta i kako dalje. Odlično- pomislim, još sedam dana Da se sve uradi kako valja. I baš si nešto mislim Da do bazena produžim Pa da od svega toga u mislima Budem ko u toplicama. Posvetit se svome tijelu U ovo doba dana trebalo bi Od sad upražnjavati na dalje. U World Class u Westin krećem Nakon popijene fine kave preko puta. Health Academy, evo mene! Tretman tijela i duha uz punjenje baterija.

Vidim lijepe lampice na zgradi. Metalni stalak za cvijeće pun mrežica naranči, Čistu zelenu travu ispred osnovne škole Iako je duboka jesen vani, Čipkastu haljinu žutosmeđeg lišća Na tramvajskoj stanici od drvoreda prema gradu. Danas je ponedjeljak, 19.11.2018., Vani sitan snježić pršti. Zima nam je naglo došla na vrata, A jesen još tu je. Puno zelenog lišća na drveću još ima, Kao i tamnosmeđeg i žutog i To sve čini čaroliju ovog dana U rano jutro za probuđene ljude. Vukovarska avenija puna upaljenih svijeća Na spomen pada Vukovara i stradalih ljudi. Sve je u znaku sjećanja na te ljude i Sama krećem ranije u školu jer bit će U mojoj dvorani izvedba povodom toga. Da se ne zaboravi. Samo ljubav ostaje.

Nježni čipkasti snježić ukrasio jučer Zelenu livadu blizu tramvajske stanice Kao bijeli šeboj što prozračnost, lakoću i Svečanu notu svakom buketu daje. Odskočio taj studeni u studenu zimu A nedavno u listopadu cvale neke jabuke Kao u aprilu. Sniježna čipka danas se otopila   i Livadu u zelenilo jeseni povratila Gdje stražu joj ponosno drži Veliko snažno drvo Imenom orah. Zasmeđio on kapu svoju i čvrsto je drži Ne dajuć vjetru da mu lišće ukloni. I tako iz dana u dan Haljine drvoreda uz asfaltnosive ceste Polako mijenjaju boju jeseni U nešto življe i ljepše. Sve dok im mraz ne skine Te raznolike,  jesenjim bojama obojane haljine I zima obuče bijele zimske kapute. Stalna mijena je i jesen je.

Ja sam labud bijeli danas. Krećem u bijeloj majici dok mi vjetar kosu mrsi, a sunce mi u oči blješti, prema jarunskoj stazi uz jezero na šetnju s Tanjom i Snježanom. Oko vrata mi visi plavotirkizni Robertin nakit kao brodić i baš se veselim nenadanoj slobodi. Žurnim korakom hitam na mjesto sastanka kad natpis na autu „bijeli labud“ na usne mi osmijeh stavi. U glavi mi misao prođe-ja sam bijeli labud koji na jezero ide. Nakon prohodanog cijelog kruga, sjedimo na južnoj strani kafića i tu uz sok i kavu uživamo kao da smo na moru. Gledam na obalu i spazim labudove. Znala sam da ću ih vidjeti, osjećala sam to, a i natpis na autu mi je poruku dao. Malo sam se podružila s njima, a prije tokom šetnje sa konjem imenom Wish, a sada sa labudom bijelim. Baš mi je lijepo jer sam uživala, želja mi se ostvarila i što je najvažnije-čitala sam znakove na putu. Poruke u moj život stižu na sve moguće načine.

ili Poruke putem na stazi mog života U zadnje vrijeme vidim poruke oko sebe bilo u vidu slike ili rečenice sa plakata, natpisa gdje slučajno pogledam a koje se odnose na moje namjere, želje i u biti kao da mi univerzum poruke šalje da se ne bojim slijediti svoje srce. Posebna je ljepota u tome, trenutna potvrda u sadašnjem trenutku, rekla bih nešto čudesno što diže vibraciju i daje podršku da se ne bojim. Evo kako je to bilo u subotu. Kao da sam bila u začaranom svijetu.U stvari bila sam u čarobnom kutku Lee Brezar i na Happy place-u Alis Marić . ... Ja samo znam da idem na Interliber na intervju između Lee Brezar i Kurta Wilkesmanna, noseći u torbi svoju prvu knjigu pjesama i ne očekujući ništa, ali s jakom namjerom i vjerom u nemoguće puteve. Dignem pogled dok se vozim u tramvaju i ugledam crveno srce zalijepljeno iznad plakata. Inače mi se srca stalno ukazuju već dugo vremena pa se samoj sebi osmjehnem. Daleko sam pa ne vidim slova, već mali crtež bebe u ...

Da se moja majka nije svaki dan plakala Dok me u trbuhu nosila, ja bih sretnija bila. Da se ona u tom stanju nije toliko brinula Ja bih opuštenija bila. Da je podršku od najbližih dobivala kad sam se rodila Ja bih više povjerenja u ljude imala. Da je poljupce, nježne riječi i zagrljaje od supruga dobivala Ja bih više ljubavi u svoj život privlačila. Ono što je tada 60-tih godina prošlog stoljeća znala, To je prakticirala. Svaki dan je u crkvu išla i živjela pobožnim životom I ja sam u vjeri odrastala. Svaki dan se Bogu molila i za sve mu zahvaljivala I ja sam zahvalna na svemu postala i životu. Ona je živjela kako je znala i umjela A ja sam slučajem okolnosti borac postala. Zahvaljujući njoj ja u anđele i duhovne vodiče vjerujem. Danas još vjerujem, spoznajem i učim kroz Zakone Univerzuma. Pa tako vjerujem da smo svi Jedno, iz istog izvora postali, Energiju svi i sve ima i ona stalno cirkulira pa je to zakon cirkulacije. ...

Duša, ljubav i hrabrost Naša duša nema godina. Ona je uvijek sa nama, uvijek jednaka. Kada smo bili mali i danas kad se sa njom povežemo Ona je ista, jednako progovara mudrošću, nježnošću, ljubavlju. Ljubav također nema godine i ne pita za njih. Dok smo živi je u nama i zaiskri, zapali svoj plamen Kad se sve posloži, kada i kako je duša zamislila scenarij. Duša i ljubav povezane nevidljivim nitima Svome nositelju i vlasniku tijela jedinstvenu vibraciju daju Koju um prepoznaje na podsvjesnom nivou i Čuva kao čuvar pravi dok se prava „stvar“ ne pojavi I tek tada signale svjesnom umu šalje za prepoznavanje i akciju. A mi ljudi kao ljudi, Kroz svoja vjerovanja, unutarnje vrijednosti i narav Odlučujemo, izabiremo ili ne, i na kraju Oblikujemo sebe, svoj život i sudbinu. Duša i ljubav su uvijek u nama, A koliko ćemo odškrinuti vrata I dozvoliti joj da nam rastu krila Ovisi o nama.

Suma, sumarum da rezimiram Danas na veliko uživam. Čitam svoje priče i pjesme, Dajem se kroz motivirajuće životne priče. Na bazen regenerirat svoje tijelo krećem. Tu opet nekog poznatog srećem koji mi divnu nadu I podstrek za izdavanje knjige daje, a Natpis na ogledalu diže me do neba i Daje mi unutarnja krila i potvrdu Da sam izvorno ono što jesam. Nakon toga na ručak krećem, a kad ono Na meniju našla se meni jako fina janjetina. Jedem sve, al janjetina je lijek za mene Pa uz fini krumpir sa povrćem i salatom Uživam po treći put danas za redom. Kad te uživanje hoće, onda mu se prepusti i Stvaraj ga još više- mislim ja jer nisu svi dani isti. Uživam, uživam, uživam. U umu su snovi koje samo ja znam i Blaženo im se smješkam dok oči slučajno Na nekom natpisu potvrdu za moje misli daju i Pozitivna vibracija diže se još više Što vodi ka odluci novoj koja još više Uživanja privuče i pisanje nove priče. Kad se to sve zbroji...

Moja duša danas cvate, raste. Sretna sam jer život je na mojoj strani. Želje i namjere vode me u sigurne vode Gdje realizirat ću svoje snove. Svaka želja na jednom mjestu Izmanifestira jedan korak bliže mom cilju. Slučajan susret obećaje moguće sponzorstvo knjige, A duša me“tjera“ da pjesme dalje pišem. Odjednom osjećam da sam u „vortexu“ I već treću pjesmu danas pišem i sretna sam. Danas je dan kad se dajem, primam, pišem Intuiciju slušam i tijelu zadovoljstvo pružam. Inače sam skromna i znam uživati u malim stvarima Pa na putu kući na kavu i kolače u „Leggiero“ skrećem (jer si to već otkad sam u ovom kvartu obećajem no nikako da to učinim). I tu se srce na tanjuru nakon pojedenog kolača ukazuje Ha, mislim ja-potvrda ljubavi da sam na pravom putu. Voljeti se i male užitke si pružati Dok ne dođu oni puno veći.

Ovo sam napisala 5.11. 2018. u dopodnevnim satima na putu do posla, točnije oko 10.10 h. Kao što ova jesen polako i nježno ulazi u naše živote, pružajući nam obilje plodova u ovoj divnoj i bogatoj godini, tako i ja polako ulazim u svoje zlatne godine koje mi nježno i sramežljivo donose moje plodove u igri mog života. Kao što lišće nježno i polako pada ove jeseni (jer još uvijek mraza nema) uljepšavajući nam puteve i vizure, tako u moje jesenske dane svakodnevno ulazi još više mrvica mudrosti i znanja. Moje oči vide sve više ljepote kojoj se dive, a um se srećom puni jer inventuru pravi i sabire plodove moga života i veseli se planovima i darovima što mi ih svaki dan nosi. Volim, volim, volim. Svaki dan je novi, nove ideje i projekti se rode. Ja ih s ljubavlju prigrlim i s lakoćom odrađujem. Putem do posla ushićeno hodim, planovi razni u glavi se usput rode. Odabirem neke ideje koje promjenu na bolje donose i u ljubavi prema sebi i svemu kod Vinceka skrećem na kesten tor...

Ovo sam napisala prošlog prosinca kad me neka sjeta uhvatila i da bih sama sebi pomogla zamislila sam da u danu imam 10. kg sreće i već sama pomisao da je ona u meni (poklonila sam je sebi samoj) digla mi je raspoloženje i počela sam pratiti što radim, kuda idem (drugim riječima bila sam u sadašnjem trenutku) kako drugačije nego kroz vrijeme. Taj pritajeni osjećaj samoće, neobjašnjive tuge, samo je nestajao iz moga uma kako sam trošila sreću. U mislima mi je sada dok to pišem slika ruke koja baca sjeme. Sjeme je tada bila moja sreća koja je letila kroz zrak i vrijeme do plodnog tla-događaja u datom trenu. Fokusiranost na ovdje i sada i sve je lijepo tada jer svijest se širi i pojačavaju se čula pa se automatski više uživa u svemu i čak se tada dešavaju čuda. To je ta energija koja je u nama i sve oko nas je energija i mi smo povezani sa svima i svime samo je oku nevidljiva. Evo kako je to bilo: 10 kg sreće u danu Hvala ti na novom danu Hvala ti na anđelu čuvaru Hvala ti n...

Slušam Oliverove pjesme na TV-u u „A strani“. „Moj lipi anđele“ i malo mi se plače jer te riječi diraju u dušu. I sve njegove pjesme su tako žive, pune istinske ljepote i tako dobre, pune ljubavi i jenostavnosti života da ih možeš slušati satima i nikad ti ih nije dosta. Razni pjevači i izvođači ih izvode i svatko ima neku crticu iz života s Oliverom. Morski vuk kako su ga zvali bio je zaljubljen u more, a svojom jednostavnošću i skromnošću učio je druge vrijednosti, ljepoti i ljubavi života kroz muziku i „praznik nježnih riječi“ i učio sve da ljubav znači više. Svaka priča je jedinstvena i posebna i svi se slažu da je bio velik čovjek koji je svojim mirom i jednostavnošću plijenio. U muzici su svi imali divne dane s njim i kroz muziku pratiti će ih dok su živi jer njegov duh još uvijek živi u svakom dahu i notama koje zvuče kroz strast, ljubav i entuzijazam. Pjevajući „Ča je život nego fantažija“ skupili su se svi izvođači i otpjevali „šaku sunca, vriću smiha“. A „G...

Skoro svaka osoba na cesti Gleda u mobitel i mislima Je na drugom mjestu. Više nitko nikoga ne vidi, Svi hodaju ko poluroboti U svom svijetu. I nitko vremena nema, Svi su u žurbi il u predahu Nekom čitaju poruke, Mailove,   il šalju iste. Virtualni život raste i cvate I pitam se kako smo mi Mogli živjeti prije? I kad smo stigli sve reći jedni drugima Kad nije bilo ni telefona ni mobitela, A nismo se vidjeli više od pola Ili nekoliko dana. Da li je naša komunikacija Tada možda bila bolja i Srčanija i zašto danas Dolazi do šuma u komunikaciji? Ili prije nismo bili svjesni Različitih tipova u komunikaciji, Pa smo odmahnuli glavom i rekli: „Ja šumom, on drumom“. A danas samo niču seminari, Radionice i vježbaonice o učenju Komunikacije i ponašanja. Kao da za sat ili dva čovjek Može promijeniti ponašanje I odmah usvojiti nova saznanja. A ono i dalje puno nasilja I rastave braka, mobinga na poslu I l...

Hvala Ti na Loni što još uvijek s nama hodi Hvala Ti na ovom maglovitom danu Jer bit će sve ljepše kad sunce svane. Hvala na sjedećem mjestu u punom tramvaju I vremenu koje za mene radi. Hvala na vitalnosti i zdravlju Koje je svakim danom Sve veće i bolje. Hvala na kreativnosti i znanju Koje s lakoćom prenašam dalje. Hvala na upornosti i dosljednosti U istraživanju i savladavanju znanja Na svom životnom putu. Hvala na odluci, namjeri i akciji U vizualizaciji svojih snova. Hvala na svjesnosti, prepoznavanju i Biranju puta koji je za mene najbolji. Hvala na miru i ljubavi u srcu I spoznaji da si uvijek tu sa mnom.

Pred ogledalom za vježbu i dizanje samopouzdanja: Baš sam dobro, dapače odlično. Ničega ni previše, ni premalo. Zadovoljna svojim izgledom i s onim što uistinu jesam. U pravo vrijeme na pravom mjestu. U Westinu ogledalo mi poruku daje na dubljem nivou očito. Jer tek sada to primijetih iako sam tu već duže vrijeme (par mjeseci). Uslikam se fotokamerom iz mobitela i sama sebi naglas kažem „Ja sam svjetska klasa“. Hvala ti ogledalo što mi pomažeš da osvijestim koliko sam sretna i sebi važna jer poruka postaje meni vidljiva u pravom trenu. Jer manifestira ono uistinu što se dešava na nevidljivom nivou. Putem novih tehnologija čitaju me u skoro cijelom svijetu. I to je moja vizija. Čitaju me oni   koji me po cijelom svijetu trebaju. Moja druga knjiga sretno se realizira i dolazi u ruke onima kojima je potrebna da im prenese poruku ljubavi i mira i napravi pomak u njihovim životima. A sad, Interliber je pred nama (podsvjesno već sam izabrala 13-og u kalendaru j...

Imaš buku u glavi Od brzine misli koje tutnje I stalno kreiraju neki scenarij Pa izvana tražiš izvor zvuka Iz Tv-a, radio prijemnika ili Nečeg trećeg, da ti odvuče pažnju Na nebitne stvari, da te makne Od tebe samog, od čistog bitka, Jer očito spreman nisi da se Upoznaš iznutra, spoznaš sebe, Otvoriš svoje srce i pustiš se unutra. Tko zna šta bi se unutra našlo, Koje strašne stvari, stare traume, Povrede tjelesne i emocionalne još od Najranije dobi, nezadovoljene potrebe, Razni tuđi obrasci i uvjerenja koja Danas više ničemu ne služe, Osim da sputavaju i guše i Ne dozoljavaju ti spokoj u umu, A time i slobodu, Spoznaju tko si ti u stvari, Koja je tvoja uloga u ovom svijetu, Svrha života i kako doći do toga?! Um ti kazuje da te zna I da važne stvari su tamo vani. A to je iluzija, prevara stoljeća, Al tko će ga znati… Lakše je tako, Misliti da sreća, ljubav, mir i Sve važno je vani!

Otključaj moje srce da veselo skače, Pokaži put mojoj sreći jer ovo nije onaj pravi. Pokreni me, aktiviraj me, usliši želje, Utječi na moj um i volju da Slušam dušu svoju jer ona zna sve. Hrabrost, odlučnost i pomoć na tom putu Da imam vjeru u sebe i Savršenu povezanost sa svijetom. Lakoću učenja i savladavanja novih znanja U ovim brzim vremenima sadašnjih mladih ljudi. Uklopljenost i savršeno funkcioniranje unutra i vani To te molim Bože dragi i Duše sveti. Pokidaj i ukloni od mene sve negativne veze Bilo rodbinske prošle i sadašnje, Koje emocije loše nose ili koje druge, Jer želim živjeti u ljubavi i sreći Na slavu imena Tvoga i Na svaku poru bića svoga.

Hvala, hvala, hvala Hvala na svim osjećanjima Hvala na ljutnji, očaju, osjećaju samoće Hvala na prolivenim suzama i prebiranju po emocijama. Hvala na zahvali precima i biranju sebe Hvala na doticanju dna, borbi i dizanju gore. Hvala što u tami vidim točkicu svjetla. Hvala na trenucima tuge na ovaj Dušni dan. Znam da to je iziričaj duše i čišćenje emocija, Pražnjenje svih nedavnih trauma i loših osjećanja, Tuge za mojim dragima i svjesnosti prolaza i utjecaja njihovih života. Da to je dan i mjesto gdje to izvesti mogu Bez da me itko išta pita i da imam mira sabrati se Skupiti volju i snagu i ići dalje ispuniti sudbu svoju.

Nije se dobro ni za što vezati, Ni za ljude, ni za stvari, životinje, Ni za vlastito tijelo, samo za Boga. Jer kako god okreneš, na kraju se razočaraš. Veza se raspadne ili netko umre, Stvari se razbiju ili pohabaju, Životinje uginu, tijelo stari i Na kraju umire. I što ostaje Samo duša tu je. I ona negdje Na kraju otputuje. Za naše tijelo i um, Na bolje mjesto, u duhovni svijet Na susret sa starim dušama, a u Stvari starim prijateljima iz Ovozemaljskog života. Neki znanstvenici kažu, ako ne lažu Da se „gore“ za doček tulum pravi U dobroj atmosferi i ljubavi punom Okruženju. Po meni šta je bitno: Odnos sa drugim ljudima I prema svemu živom. I prema sebi samom. Važno je voljeti sebe , Biti u miru sa sobom, Jer kako inače stvarati mir u svijetu. M