Preskoči na glavni sadržaj

Od malena do zlatnog doba




Da se moja majka nije svaki dan plakala
Dok me u trbuhu nosila, ja bih sretnija bila.

Da se ona u tom stanju nije toliko brinula
Ja bih opuštenija bila.

Da je podršku od najbližih dobivala kad sam se rodila
Ja bih više povjerenja u ljude imala.

Da je poljupce, nježne riječi i zagrljaje od supruga dobivala
Ja bih više ljubavi u svoj život privlačila.

Ono što je tada 60-tih godina prošlog stoljeća znala,
To je prakticirala.

Svaki dan je u crkvu išla i živjela pobožnim životom
I ja sam u vjeri odrastala.

Svaki dan se Bogu molila i za sve mu zahvaljivala
I ja sam zahvalna na svemu postala i životu.

Ona je živjela kako je znala i umjela
A ja sam slučajem okolnosti borac postala.

Zahvaljujući njoj ja u anđele i duhovne vodiče vjerujem.
Danas još vjerujem, spoznajem i učim kroz Zakone Univerzuma.

Pa tako vjerujem da smo svi Jedno, iz istog izvora postali,
Energiju svi i sve ima i ona stalno cirkulira pa je to zakon cirkulacije.

O zakonu privlačnosti svi ste čuli, a manjina ga stvarno razumije.
Tu je zakon dopuštanja i zakon svjesne namjere.

Izuzetno mi je važan, jer da nisam imala određenu namjeru,
Danas vjerojatno ne bih pisala.

Zakon obilja, zakon davanja prvo sebi, kamatno kamatni račun i još mnogo toga.
Moja svijest se širi, zadovoljna sam danas onim što u ogledalu vidim.

Svašta sam u životu prošla, dobro i loše, što je bilo, bilo je.
S promjenom misli i uvjerenja ja danas rastem,
Utječem na druge i nova promjena se dešava.

Sve se brzo mijenja, rješenja su u meni,
Znanja svaki dan nova usvajam i znam da sve je u redu
I sa zahvalnošću krećem korakom prvim
Putem ostvarenja svojih snova u ovo moje zlatno doba.

Popularni postovi s ovog bloga

Promocija knjige poezije Život nosi svoje

U  Kulturnom Centru Mesnička, u Kulturi snova pod vodstvom urednika Zdravka Odorčića održana je promocija moje druge knjige izabrane poezije Život nosi svoje .  U ugodnom ambijentu okružena prijateljima i pjesnicima izmjenjivao se red klavirske glazbe (hvala Nevenu Duževiću), red uvodne priče voditelja Zdravka Odorčića, red pjesama koje su čitale moje drage; prijateljica i bivša učenica, lektorica Antonia Budim, prijateljica Tanja Lovrić Stanković i ja. U sklopu 184. Zagrebačke večeri poezije uz promociju, pjesnici su čitali svoje pjesme. Bilo ih je lijepo slušati, gledati i uživati u njihovim stihovima. Bio je to pravi susret duša. Mnogo im hvala na tome. Čast mi je bilo potpisati knjigu kolegici prof. Kseniji Jurišić, bivšem đaku i prvom uredniku bloga Filipu Salopeku, sadašnjoj učenici Malki Langer, bivšim studentima KIF-a, bivšim i sadašnjim roditeljima, prijateljima i pjesnicima. Moja draga lektorica Antonia čita pjesme. Ev...

Tebi grade mili

  Kako da to kažem da ne zvuči ludo Bolujem za oboje, za tebe divni grade i za sebe. Svi stihovi o ljubavi za tebe već su davno napisani, No ja te volim i vjerujem u nas oboje hrabro i snažno.   Obnovit' ćemo se, regenerirati i nove zrake sunca upijati. Svakim danom sve je mrvicu bolje i novi sjaj Samo će odjednom zasjat' i ostaviti neizbrisiv trag Na radost i čuđenje mnogih.   Tajne mladosti nove obasjat' će gostoprimstvom, Ljubaznošću, novim starim identitetom nove građane I turiste voljeni moj grade. Lijepo te je vidjeti srećom obasjanog, Suncem i čistom kišom okupanog, Još je ljepše sretnom se u tebi osjećati.   Lijepo je novo ruho grada promatrati, U njemu uživati, delicije isprobavati, Kulturom se hraniti, sportom baterije puniti, Diviti se, diviti svakom stoljetnom kamenu, Prirodi, ljudima dobrim i nebu zahvaljivati.   Mjesečevu svjetlost i zvijezde noću Tornjevima i zjenicama dodirivati i Novim putevi...

Pazla mozaika oproštajnih susreta

  Pazla mozaika oproštajnih susreta Ona me gleda. –Ti si se udebljala. Sad sam teža od nje bar šest kilograma. Prije operacije i kemoterapije, ona je toliko bila teža od mene. Iako sam zbog promjene prehrane izgubila kilogram i pol, što sam mogla reći, nego    -Valjda, malo.  Dok mi je pričala o stanju nakon prve kemoterapije i da će to liječenje trajati dvije godine svaka dva tjedna, sve stanice moga tijela uznemireno su skakale i vrištale iznutra. Sama koža bila je štit da se vrištanje ne prelije van i da ona to ne čuje. Samilosno sam je gledala i rekla joj – Ti si anđeo…kad si mi rekla dok si bila u bolnici da živim za trenutak. U tom trenu me prekinula –Nemoj, samo ćeš me rasplakati. Obje smo počele susprezati suze uz grimase lica.  -Ne znam zašto mi se to desilo, bili smo tako sretni svi. I sin i snaha. I sad se rodila malena, iako mjesec dana ranije. Rekli su doktori kad je poplavila da će slijedeća tri dana biti ključna. Ja sam cijeli dan pl...