Preskoči na glavni sadržaj

Od malena do zlatnog doba




Da se moja majka nije svaki dan plakala
Dok me u trbuhu nosila, ja bih sretnija bila.

Da se ona u tom stanju nije toliko brinula
Ja bih opuštenija bila.

Da je podršku od najbližih dobivala kad sam se rodila
Ja bih više povjerenja u ljude imala.

Da je poljupce, nježne riječi i zagrljaje od supruga dobivala
Ja bih više ljubavi u svoj život privlačila.

Ono što je tada 60-tih godina prošlog stoljeća znala,
To je prakticirala.

Svaki dan je u crkvu išla i živjela pobožnim životom
I ja sam u vjeri odrastala.

Svaki dan se Bogu molila i za sve mu zahvaljivala
I ja sam zahvalna na svemu postala i životu.

Ona je živjela kako je znala i umjela
A ja sam slučajem okolnosti borac postala.

Zahvaljujući njoj ja u anđele i duhovne vodiče vjerujem.
Danas još vjerujem, spoznajem i učim kroz Zakone Univerzuma.

Pa tako vjerujem da smo svi Jedno, iz istog izvora postali,
Energiju svi i sve ima i ona stalno cirkulira pa je to zakon cirkulacije.

O zakonu privlačnosti svi ste čuli, a manjina ga stvarno razumije.
Tu je zakon dopuštanja i zakon svjesne namjere.

Izuzetno mi je važan, jer da nisam imala određenu namjeru,
Danas vjerojatno ne bih pisala.

Zakon obilja, zakon davanja prvo sebi, kamatno kamatni račun i još mnogo toga.
Moja svijest se širi, zadovoljna sam danas onim što u ogledalu vidim.

Svašta sam u životu prošla, dobro i loše, što je bilo, bilo je.
S promjenom misli i uvjerenja ja danas rastem,
Utječem na druge i nova promjena se dešava.

Sve se brzo mijenja, rješenja su u meni,
Znanja svaki dan nova usvajam i znam da sve je u redu
I sa zahvalnošću krećem korakom prvim
Putem ostvarenja svojih snova u ovo moje zlatno doba.

Popularni postovi s ovog bloga

Promocija knjige poezije Život nosi svoje

U  Kulturnom Centru Mesnička, u Kulturi snova pod vodstvom urednika Zdravka Odorčića održana je promocija moje druge knjige izabrane poezije Život nosi svoje .  U ugodnom ambijentu okružena prijateljima i pjesnicima izmjenjivao se red klavirske glazbe (hvala Nevenu Duževiću), red uvodne priče voditelja Zdravka Odorčića, red pjesama koje su čitale moje drage; prijateljica i bivša učenica, lektorica Antonia Budim, prijateljica Tanja Lovrić Stanković i ja. U sklopu 184. Zagrebačke večeri poezije uz promociju, pjesnici su čitali svoje pjesme. Bilo ih je lijepo slušati, gledati i uživati u njihovim stihovima. Bio je to pravi susret duša. Mnogo im hvala na tome. Čast mi je bilo potpisati knjigu kolegici prof. Kseniji Jurišić, bivšem đaku i prvom uredniku bloga Filipu Salopeku, sadašnjoj učenici Malki Langer, bivšim studentima KIF-a, bivšim i sadašnjim roditeljima, prijateljima i pjesnicima. Moja draga lektorica Antonia čita pjesme. Ev...

Spoj na kvantno polje

Nakon vožnje sljemenskim vijugavim cestama zbog projektnog dana aktiva TZK povodom svjetskog dana pješačenja, te kraće šetnje Jarunom, uživam u ligelštulu Alegrie na suncu na 26 stupnjeva Celzijusa uronjena u zelenilo   trave ispred mene, a kraj listopada je. Sunce me dobrano grije, uvlači se u šarenicu i svaku poru mojih golih nogu. Vjetrić me obavija, nježno struji mi niz lice, vrat, dekolte i ruke; neda mi da zaspim uz zvuk jedrilice, blagi žamor gostiju iza mene i fini miris muškarca u ligelštulu do mene. Koja čarolija života u ovom trenutku dok svjesno biraš mjesto za ući u sebe, osjećaš energiju okoline i sebe. Da, to su oni rajski trenuci na zemlji kad je punina života u tebi, blagostanje bivanja uz nečujno kucanje srca praćeno povremenim dubljim disanjem tek toliko da si osvjestiš da postojiš; tu na plaži dubine života u ravnoteži cijelog bića i okoline i kad je sve tako dobro da ti ne treba ništa. Mora da sam spojena na kvantno polje jer se osjećam volj...

Najbolji prijatelji i ljudi

  Stanku, Miki, Nikici, Mladenu, Miliju, Mićanu, Saši…   Najbolji prijatelji i ljudi odlaze ljeti dok sunce prži   kao da im duša vapi za sunčanom zrakom zlatnim sjajem i prahom   što s njima se stopi lebdi van zakona fizike napušta mjesto tuge i boli   ostavlja uplakane bližnje rodbinu i prijatelje u šoku, tuzi, brizi   No oni nam suptilne znakove šalju dio duše još se s nama druži kroz utjehu koje nismo svjesni   svojim poljanama života dok hodimo kroz skrivenu bol s osmjehom što nosimo   Najbolji prijatelji i ljudi odlaze ljeti dok sunce prži   nek nam ono ovo tijelo grije umjesto njihovog zagrljaja neka nas miluje i cjeliva   da ova nam dolina života lakše u našoj svrsi prođe