Slušam Oliverove pjesme na TV-u u „A strani“. „Moj lipi
anđele“ i malo mi se plače jer te riječi diraju u dušu. I sve njegove pjesme su
tako žive, pune istinske ljepote i tako dobre, pune ljubavi i jenostavnosti
života da ih možeš slušati satima i nikad ti ih nije dosta.
Razni pjevači i izvođači ih izvode i svatko ima neku
crticu iz života s Oliverom. Morski vuk kako su ga zvali bio je zaljubljen u
more, a svojom jednostavnošću i skromnošću učio je druge vrijednosti, ljepoti i
ljubavi života kroz muziku i „praznik nježnih riječi“ i učio sve da ljubav
znači više.
Svaka priča je jedinstvena i posebna i svi se slažu da je
bio velik čovjek koji je svojim mirom i jednostavnošću plijenio. U muzici su
svi imali divne dane s njim i kroz muziku pratiti će ih dok su živi jer njegov
duh još uvijek živi u svakom dahu i notama koje zvuče kroz strast, ljubav i
entuzijazam.
Pjevajući „Ča je život nego fantažija“ skupili su se svi
izvođači i otpjevali „šaku sunca, vriću smiha“. A „Galeb i ja“ za kraj nam
pušta Oliverov glas i dira u srce i dušu gdje svatko se u svom duhu još
prisjeća vremena provedenog s njim.