Imaš buku u glavi
Od brzine misli koje tutnje
I stalno kreiraju neki scenarij
Pa izvana tražiš izvor zvuka
Iz Tv-a, radio prijemnika ili
Nečeg trećeg, da ti odvuče pažnju
Na nebitne stvari, da te makne
Od tebe samog, od čistog bitka,
Jer očito spreman nisi da se
Upoznaš iznutra, spoznaš sebe,
Otvoriš svoje srce i pustiš se unutra.
Tko zna šta bi se unutra našlo,
Koje strašne stvari, stare traume,
Povrede tjelesne i emocionalne još od
Najranije dobi, nezadovoljene potrebe,
Razni tuđi obrasci i uvjerenja koja
Danas više ničemu ne služe,
Osim da sputavaju i guše i
Ne dozoljavaju ti spokoj u umu,
A time i slobodu,
Spoznaju tko si ti u stvari,
Koja je tvoja uloga u ovom svijetu,
Svrha života i kako doći do toga?!
Um ti kazuje da te zna
I da važne stvari su tamo vani.
A to je iluzija, prevara stoljeća,
Al tko će ga znati…
Lakše je tako,
Misliti da sreća, ljubav, mir i
Sve važno je vani!