Mirjana Nova

Došla sam mu danas oko pola jedanaest i iz debelog hlada, u prirodnoj kućici od grmlja, starog drveća i bršljana, gledam ga kako svakih sedam sekundi valove valja. Plavi se i sa galebovima u niskom letu nešto došaptava. Gostoljubivo jedrilice i raznorazne brodove ugošćava. Njihovim brzim prolaskom razne sudbine iščitava i valovima ih dalje prenosi do morskog žala gdje ih uz šum bijele pjenice strpljivom kamenju prepričava. Neki puta se žuri da sve stigne reći pa od mnoštva priča, muziku morsku isporuči. Lijepu, nježnu, umirujuću, po Fibonačijevom kodu u skladu sa okolnom prirodom, šumom vjetra i pravilnim ritmom zrikavaca iz borove šume. Naravno, ima tu ljudi, djece i pasa, sve je u nekom skladu i miru. Plavi se i zeleni more u daljini. Granica mu otok Ugljan i ova plaža na Puntamiki gdje ga slušam, gledam, plivam, kušam i uživam u njemu. Šume nježno valići, plove motorni brodići, cvrčci pjevaju odu vrućem ljetu u svom kratkom životu i svi pričaju svoju ž...

More, ti se danas popodne nešto jako ljutiš, šumiš, bučiš i valovima se previše pjeniš. Valjaš ih brzo i oštro i kao da mi želiš reći što te muči i zašto se toliko valovima žestiš. Da li je to tvoja popodnevna navika u ovo doba ili te razljutio vjetar koji te prema obali tjera i usput ti priča što se gdje događa. Možda ti je neku tužnu vijest prenio pa te to pogodilo jer si saznao da više nećeš imati prijatelja s kojim si lijepe pjesme skladao i tekst za njega s neba skidao. Zvijezde i mjesec bili su ti glavni pomagači, pa sad tugu kroz bijele valove valjaš.  I brodovi koji te režu i uzduž sijeku i nikad ti mira nedaju, ni danju ni noću. Sve te to pomalo muči pa se moraš malo pobuniti i valovima force i bijesne pjene dodati. Znaš ti da će i u tome neki uživati. Djeca neka će se s tobom utrkivati, boriti, svojim luftićem svaki tvoj val zajahati i pri tome uzbuđeno i pobjednički ciktati. I opet si more dobro jer svi te vole. Kad nisi za plivanje, daskaši i surferi do...

U ogledalu tvoje duše nalazi se ključ, Ključ kojim sam zaključao Predvorje svog srca. Srca ranjenog riječima i Djelima jedne žene.                       Sada nikome ne dam da uđe dok ne Zacijeli moje srce. Ono boli i plače, čezne za ljubavlju, nježnošću i zagrljajem.                                  Ti si ključ mog usnulog srca Zidine sam visoke podigao Dok odmara i čeka moje srce… Da vrijeme ispere rane I duboke ožiljke.                                  Kako prolaze dani, Jednom ću dozvoliti tvojim očima Da upotrijebe ključ tvoje duše i Spase me vlastitog zatvora                                    Ti si ključ mog usnulog sr...

Umorna sam. Ležim u krevetu i već treću noć za redom ne mogu spavati. Pun je mjesec, a večeras još i krvavi. Gledala sam kroz prozor prije dva sata i pomrčinu i roza boju Mjeseca. Ne tako čestu pojavu imala sam sreću vidjeti jer je bilo vedro. Sada već je pola noći. Dan je zakoračio u novi život. Sitni sati brzo u sekundama prolaze, a ja ne mogu spavati. Možda bih trebala popis želja sastaviti, pa bi lakše bilo. Naša kći i zet su otišli za vikend na otok Ist i prepustili nam svoju kuću na uživanje. Prva želja mi je da uživamo u ljepoti i slobodi života i odnosa u ovim danima godišnjeg odmora i svim blagodatima što nam ih život daje; svjesnom življenju te ljepote i lakoće ovdje i sada uz zahvalnost da smo skupa i zdravi. Druga želja mi je da naša ljubimica Loni bude dobro i zdravo. Prije puta vodili smo je dva dana za redom na injekcije, a sada dalje prije tablete. I dobro je... Treća želja mi je da si priuštimo neko veselje u vidu malog izleta i druženja s...

                                                                                                           Napisano 26.07.2018. Danas je sveta Ana. Moje dvije mame, baka i prabaka, sve Ane,  su na nebu i tamo misle na me. I ja na njih. Sve moje nekad najdraže osobe. Znam da su u svjetlosti i miru i blagoslivljaju me dok se vozim na more. U ovom mom svijetu imam još nekoliko Ana kojima mobitelom čestitke šaljem. Lijepe želje za imendan i blagoslove svim Anama darujem.

Koja su ovo vremena teška za mene stigla. Kao na godišnjem sam već dva tjedna, a naradila se gdje god dođem ko sivonja. Neću ni nabrajat niti se uspoređivati s drugima, Al mogla bih reći da sam orden za samo današnji dan zaslužila, a tek što sam sve preživjela… No dobro,… Mi žene jake smo do neba i mogle bi svaka tri romana o svom životu napisat- rekla bi moja pokojna mama Ana. Jedan o djetinjstvu, jedan o karijeri, a treći o odnosu sa „jačom“ polovicom. Mislim da bi u svakom bilo tri nastavka. No sve prođe pa tako i današnji „teški“ dan. Jutro je pametnije od noći, pa nakon odmora osvježena, u novi dan ću s novim namjerama poći. I evo jutro je svanulo sa suncem i novi dan je polako nakon lijepo prospavane noći svojim mirnim ritmom krenuo. U glavi stvoreni su planovi što ću danas raditi, kad ću na plac ići, što   za ručak kuhati, veterinaru psa na kontrolu voditi i ono što me jako veseli, naći pola sata za sebe i na svom dvorištu okružena lavandom i ružama, ...

Nakon terapija prošlog ljeta i izlaska iz sparnog i pomalo zagušljivog podruma na svjetlost dana uz ugodno milovanje zalaska sunca i doček finog zraka kojeg sam osjetila prvim udahom, još hodajući ulicom napisala sam ovu pjesmu:             Kao zrak u nosu               Ko sunce u oku               Ko vjetar u kosi                Ko korak u nozi                 Ko pokret u ruci                  Ko smiješak na licu                   Ko pogled u oku         ...

Skuhanu kavu sipam u šalicu I ona tamo kroz likove u pjeni Poruku neku daje. Prikaže mi nakratko konja Znači – neki prijatelj pravi Pa onda   odmah nekoliko malih srca Koja se skupe i u sredini Tvore jedno veće srce. Nikad nismo sami Pošaljem sliku i poruku prijateljici Tanji Jer u mislima Ako imamo još i podsjetnike izvana U obliku srca na sve strane Počev od doručka-u razlivenom pečenom jajetu Pa do kave Prijatelji i drage osobe su sa nama Svijet je odmah ljepši I bez obzira na obaveze i kišu Koja lijeva vani Kava poruku dana daje: Sve je zacrtano i na svojem mjestu Uživaj u svakom trenu Jer to je tvoj život Vrijedan i dobar I zato uživaj u njemu!

                                                             Hvala Ti na daru pisanja Hvala Ti na poznatim i nepoznatim talentima Hvala Ti na vitalnosti, zdravlju i energiji koja pršti Na krilima koja me dižu u visine i Mogućnošću sagledavanja cjeline. Hvala Ti na strpljenju, balagosti, razumijevanju Koji me obuzimaju u važnim trenucima. Hvala na hrabrosti življenja vlastite istine I odlukama važnim za moje zdravlje i život. Hvala Ti na uživanju ispijanja čaja na Blagom jutarnjem suncu na terasi s pogledom Na zelenu oazu i u društvu drage Loni. Hvala Ti na današnjem danu i dobro Iskorištenom vremenu za prave stvari.

Godi mi ovo popodnevno sunce na ležaljci Počeo moj godišnji dva dana prije I s blagim lahorom otpuštam sve iz glave. Slušam ptice i cvrčke, ovo bi trebalo snimit - pomislim Al neda mi se ni pomaknut. Osjećam ugodnu toplinu sunca na koljenima Okružena zelenilom mog bosiljevačkog dvorišta I guštam sočnu breskvu ubranu s drveta. Punina okusa širi se sve do trbuha. Bijeli oblačići sporo se sa zapada vuku Meni moje sunce ne zaklanjanju. Blaga toplina i nježni dodir lahora Uz zvukove iz prirode, kao da je vrijeme stalo. Otpuštam, gledam, slušam i guštam. Zamjećujem   raznovrsno sitno cvijeće koje izviruje iz traave. Toliko je sve lijepo i bujno oko mene. Jučer je jedna srna kasno popodne ili predvečer Došla posjetiti moje dvorište i prošla na deset metara od mene. Čak sam brzo otišla po mobitel i uspjela joj snimit guzu u bijegu Na kraju kukuruza. Namamile ju jabuke koje su popadale s drveta. Hoće i srna guštat moje dvorište. ...

                                                                                                                        15.10.2017. Sunce, avion, tišina… I velika vrućina za ovo doba godine. Jesenska tišina šareni se oko Staroga Grada. Žuti se lišće i zelene smreke oko dvorca Što čeka neka bolja vremena i Nekog novog obnovitelja, tvorca. Ovi što nešto su dali, su stali. Fasada je n...

Ljudi imaju predrasude. Predrasude zbog svega i svačega, od politike do nošenja naočala. Sve je to vezano uz odrastanje i okruženje te upijanje utjecaja bliskih osoba. I jedna riječ je neki puta odlučujuća, a kamoli ne svakodnevna djela. Tako se stvaraju obrasci ponašanja kojih ljudi najčešće nisu ni svjesni. A uvjerenja i obrasci određuju   kakav će nam život biti. Tu bih dodala još i misli, jer od njih sve polazi,   a ljudi ni toga nisu svjesni. S promjenom misli i riječi stvaraju se nove navike i djela, ruše se stari obrasci i uvjerenja, te dižući svijest na viši nivo, život se mijenja na bolje i kreće novim kolosjekom. Kao što se promjenom prehrane stvara novo tijelo, tako promjenom misli polako dolazimo do novog života. Ne ide to preko noći Već korak po korak. Uz otvoren um, razne tehnike i alate, Spremnost na učenje i ulaganje u sebe Dovest će do rezultata i čudesnih promjena, te novog života.

Nisam pisala ništa vezano uz nogomet i svjetsko prvenstvo od utakmice s Rusijom. Svi smo budno pratili naše Vatrene, navijali, divili im se i bili uz njih do zadnje sekunde. Cijeli svijet je preko njih upoznao našu malu Hrvatsku sa velikim srcem svog naroda. Svojom igrom i ponašanjem igrači su zajedno sa svojim izbornikom Zlatkom Dalićem, zlatnim Zlatkom kako su ga prozvali novinari, pakazali cijelom svijetu da trud, upornost, čast, zajedništvo, entuzijazam i ljubav brzinom vatre rastu u predivnu povezanost u jedinstvenoj pozitivi svih Hrvata. I zato Vam Vatreni   VELIKO   HVALA! Digli smo se iz pepela, emocije su sa svakom utakmicom samo rasle, i mi smo kao narod koji     je mnogo puta pokazao koliko je velik kad treba nekome pomoći i koliko smo darežljivi, velikodušni i brzi u prikupljanju financijskih sredstava i inih pomoći u potrebi djece i mnogih drugih slučajeva, sada smo nadmašili sve, sami sebe, zadivili cijeli svijet svojim dočekom n...

Nestabilna situacija vani Čas kiša, čas sunce Izgleda odraz onoga u nama iznutra. Sve bi htjeli a puno toga se ne stiže Odgađamo, prebacujemo I činimo samo važne stvari sada. Život prolazi u čekanju na sutra I može se bez nekih stvari I onda dođe svjetsko nogometno prvenstvo. Ono nešto duboko u nama čuči I čeka pukotinu, tren pravi da iskoči Tekma s Rusima za četvrtfinale. Sunce prebrzo u suton zalazi Petnaest minuta igramo ko pravi Brze reakcije igrača po zelenoj travi. Sve stoji, svi sjedimo pred ekranom Svi smo svoji, bodrimo u nadi Ništa sada više nije važno. Očekujemo najbolje, Posjedovanje lopte 34 naspram 64% za nas Situacija vrela, navijači glasni. 27-ma minuta Rusi su brzi, al mi još brži  Ne damo se i dobro reagiramo stalno Al odjednom brzina i snaga Cherisheva u 31 Minuti dovodi do 1:0. Perišić, Vrsaljko, Modrić, Tresu se tribine u Sočiju Igra se glavama puno i žuti karton Dobivamo prvi. ...

Kiša svira prekrasnu simfoniju. Meni koja ne znam svirati, Rekla bih u D – duru I moje tijelo uzurpira, budi. Mome biću neda spavati, Kuda to vodi?! Stihovi samo teku i to se nastavlja Iz sekunde u sekundu. Ja sam kreativna   i moram pisati Valjda dok ne ispunim duboku namjeru Da napišem knjigu, Nađem izdavača ili on nađe mene. Svojim utjecajem mnoge dotaknem Stihom im poruku za početak prenesem A na dubljem nivou riječima iscijelim, Cjelovit život i mir u dubine donesem. Da svatko se zapita koja mu je svrha Ovog života što živi sada I da li se tu nešto mijenjati da. Svaki korak je stih, Svaka sekunda je bit i sudbina. Ljudi su jedni drugima učitelji A da toga nisu ni svjesni. Osvijesti dah, osvijesti riječ, Osvijesti korak i sve oko sebe. Proaktivan budi, fleksibilan i Svjesno se mijenjaj, jer promjenom sebe Mijenjaš svijet.

Iz brige prijeđi u Ljubav prema sebi. I vjeruj intuiciji A ne želji. Život će ti tada Pravu stvar pokazati I pred tvoje noge Valjane prilike dati. Samo čitaj, dešifriraj, Znakovi sve će ti reći, Kalibriraj, pokušavaj i uči, Ne odustaj od sebe. Bit će udaraca raznih, Kao simbola u jeziku Koji ti otvoreno kažu I nikad ne lažu. Iskrenom porukom tvome tijelu Na grubi način pokažu. Zato slušaj svoje tijelo I dalje uči. Nikad se ne prepusti očaju Što želi te skrenuti sa pravoga puta. Život je mijena koja ne staje. Osvijesti vrijeme koje ti daje. To je najveći resurs, Po meni najvažniji. Iskoristi ga maksimalno Za prave stvari. Ne odustaj od sebe, Osluškuj svoje srce, Što ti treba spoznaj I kreni u tom smjeru. Zaobiđi ego, Prevari ga trikom, Maksimalno ga uzdigni, Neka misli da je glavni. I visoko glavu digni Njemu u čast. Tvoja svijest zna tko je glavni, Tko sve konce vuče, vodi i sve privlači...

Nauči mentalno otpustiti sve Za što si vezan I bit ćeš sretan! Sporazum sa samim sobom potpiši Da nije te briga što drugi govore i kažu, To nije do tebe, oni sebe lažu. Misli u glavi nek ti čiste budu Da s mirom hodiš i Lijepo o svakome zboriš. Od istog izvora smo postali, Svi smo jedno, nevidljivim Sponama povezani. Pa ni ti dijeliti nemoj nikoga i ništa Na dobro i loše, Ni krivca za sve tražiti Pa će ti bolje i lakše u životu biti. Oprosti sebi sve, pogreške tuđe i svoje, Dobro i loše, sve optužbe, uvrede i povrede, Da ti ugoda i uživanje primarni budu. I voli se svim srcem svojim Da snagu volje imaš jaku I vatru u stomaku Kojom osjetit ćeš sve i svakog Da znaš stat il krenut naprijed. Otpusti sva svoja razočaranja, Otpusti tugu i sve gubitke Da ljubav u srcu nosiš I lakše kroz život kročiš. Istinu o sebi zbori Da zvuk grleni u tebi sve nadjača. Vjeruj u sebe i proces, Inspiraciju što te vodi i ...

Tu će se stalno nešto graditi I nešto mijenjati Ljudi će dolaziti i odlaziti Djeca će se nova rađati Mi ćemo ostariti Neki će otići zauvijek Neki se rastati A neki svoju srodnu dušu sastati. Bilo kako bilo Velebit će uvijek na sjevernoj strani biti I svima se nanovo pogledom otkrivati Nekima uzdah oduševljenja izmamiti Nekoga k sebi u zanosu pozvati Dati mu priliku pobliže se upoznati Istražiti, zavoljeti. Nekima postati novo hodočašće Nudeći brojne staze, puteve, livade, Litice, klisure i odmorišta U potrazi za nečim Mirom, nadom, sjećanjima, Voljenim bićem, prirodom, Sobom ili Bogom Sasvim individualno Zar je važno Vjetar će sve dotaći I svuda proći Ptice će se i dalje gnijezditi i U visine s vjetrom se vinuti Oblaci će nebom lebdjeti Raznim oblicima priče kazivati Novi  Bokanjac će se razvijati I uvijek prekrasan pogled Na Velebit imati

Na putu kroz misli i vrijeme Gdje put i vrijeme Ionako prođu Stvaraju se stihovi Uz brujanje motora Znakove na putu i nebu Slušajući muziku kako slijedi: Pri pogledu na nju Trnci mi tijelom prođu Četrdeset godina smo skupa U dobru i zlu                                                               Ne mogu bez nje Samo znam da je volim I ne mogu bez nje „I love you“ pjeva netko na radiju I ja ne znajući da već milion kilometara Odvozio sam s njom                       I dalje ne mogu bez nje Iako još nije baka Ona je supergirl Koja sve može...

Hvala Ti na ovom divnom danu                                                              sloboda    ideja    volja Na slobodi i uživanju                                                                                         ...

Bila sam u petak na humanitarnom snimanju Udruge za promicanje prava pacijenata oboljelih od melanoma. Otišla sam taksijem do iznajmljenog studija. Zrinka me dočekala nakon poziva pred ulazom, uvela unutra, upoznala sa fotografom Krumeom i s Anom- koordinatoricom procesa snimanja. Dobila sam bijelu potkošulju i malo sjela da   se udomaćim. Oko mene sve mlade djevojke, jedno malo dijete i jedan djeda. Nisam najstarija-pomislim i odagnam nelagodu. Malo produbim disanje i svjesno se opustim. Oprane kose, decentno našminkana, lijepo obučena, osjećam se dobro nakon dužeg vremena. I pogledom guštam. Vrijeme je stalo. Vizažistica šminka mladu djevojku, fotograf snima, Ana koordinira, nosi papire na potpisivanje izjave, pazi na vrijeme, Zrinka telefonira, rješava nastale probleme. Sa svakim malo popriča i s lakoćom sve obavlja. Studio minimalistički i lijepo uređen i ja ga malo za uspomenu pofotkala i sebe usput i sve druge.  Ponijela sam čokolade, bombone...