Nakon terapija prošlog ljeta i izlaska iz sparnog i pomalo zagušljivog podruma na svjetlost dana uz ugodno milovanje zalaska sunca i doček finog zraka kojeg sam osjetila prvim udahom, još hodajući ulicom napisala sam ovu pjesmu:
Kao zrak u
nosu
Ko sunce u oku
Ko vjetar u kosi
Ko korak u nozi
Ko pokret u ruci
Ko smiješak na licu
Ko pogled u oku
Ko glas u grlu
Ko izbor u umu
Ko ljubav u srcu
Ko bicikl u djetinjstvu
Ko odjeća iz studentskih dana
Ko slobodna profesija
Ko auto iz današnjih dana!