Preskoči na glavni sadržaj

stari Grad u Bosiljevu





                                                                                                                        15.10.2017.
Sunce, avion, tišina…
I velika vrućina za ovo doba godine.
Jesenska tišina šareni se oko Staroga Grada.
Žuti se lišće i zelene smreke oko dvorca
Što čeka neka bolja vremena i
Nekog novog obnovitelja, tvorca.
Ovi što nešto su dali, su stali.
Fasada je nova, šuma raskrčena,
Krov obnovljen tu i tamo,
Osvjetljenje za noć da izgleda bajno
I tu je kraj.

Tužno i stidljivo viri iz šume povrh brijega,
Tek toliko da se vidi
Ponos i dika Zrinskih i Frankopana.
A mogao bi biti turistička atrakcija.
Samo još malo ulaganja,
Otvoriti ponovo restoran,
Salu za proslave i vjenčanja,
Crkva Sv. Ane je već unutra.
Dvorište urediti za eko sajmove i sl,
Djecu voditi prije Ogulina u razgledavanje,…
Još samo malo ubaciti dobre volje,
Namjere i resurse-

Putevi i ceste okolo su svi asvaltirani,
Znači novaca ima, ali ne dovoljno.
Kad bi se iz mjesta našla samo jedna duša
Koja bi pokrenula druge ljude, mlade dobre volje
I s posebnim pijetetom i zadatkom da se
Još više oživi ovaj kraj, turistički unaprijedi…
Prvo neke akcije ćišćenja na dobrovoljnoj bazi,
Pa uz podršku Predsjednice, uz suradnju npr.
Turističke zajednice Ogulina ili Karlovca ili oboje…
Možda bi se mogli iskoristiti fondovi EU-a
Za unutarnje uređenje, dobru infrastrukturu
Ovog modernog doba, te pokretanje svega gore navedenog
Uz još možda školu jahanja, pješačke ture,
Organiziranu berbu kestena, obilasci obližnjih rijeka,
Toplica u Lešću, te napraviti dobar spoj tradicije i novoga.

Kad bi ljudi u umu izašli iz svojih okvira,
Sagledali širu sliku, napravili dobar plan,
Bili proaktivni, a ne čekali „državu“ da nešto učini,
Svima bi bilo ljepše i bolje u tom kraju i
Mladi bi imali zašto ostati.
Strancima bi se to jako dopalo jer blizu je more
I na koju god stranu kreneš svugdje nešto ima,
Ponuda stvarno može biti velika.
Možda bi i Braća Hrvatskog Zmaja mogla pomoći.




Popularni postovi s ovog bloga

Promocija knjige poezije Život nosi svoje

U  Kulturnom Centru Mesnička, u Kulturi snova pod vodstvom urednika Zdravka Odorčića održana je promocija moje druge knjige izabrane poezije Život nosi svoje .  U ugodnom ambijentu okružena prijateljima i pjesnicima izmjenjivao se red klavirske glazbe (hvala Nevenu Duževiću), red uvodne priče voditelja Zdravka Odorčića, red pjesama koje su čitale moje drage; prijateljica i bivša učenica, lektorica Antonia Budim, prijateljica Tanja Lovrić Stanković i ja. U sklopu 184. Zagrebačke večeri poezije uz promociju, pjesnici su čitali svoje pjesme. Bilo ih je lijepo slušati, gledati i uživati u njihovim stihovima. Bio je to pravi susret duša. Mnogo im hvala na tome. Čast mi je bilo potpisati knjigu kolegici prof. Kseniji Jurišić, bivšem đaku i prvom uredniku bloga Filipu Salopeku, sadašnjoj učenici Malki Langer, bivšim studentima KIF-a, bivšim i sadašnjim roditeljima, prijateljima i pjesnicima. Moja draga lektorica Antonia čita pjesme. Ev...

Spoj na kvantno polje

Nakon vožnje sljemenskim vijugavim cestama zbog projektnog dana aktiva TZK povodom svjetskog dana pješačenja, te kraće šetnje Jarunom, uživam u ligelštulu Alegrie na suncu na 26 stupnjeva Celzijusa uronjena u zelenilo   trave ispred mene, a kraj listopada je. Sunce me dobrano grije, uvlači se u šarenicu i svaku poru mojih golih nogu. Vjetrić me obavija, nježno struji mi niz lice, vrat, dekolte i ruke; neda mi da zaspim uz zvuk jedrilice, blagi žamor gostiju iza mene i fini miris muškarca u ligelštulu do mene. Koja čarolija života u ovom trenutku dok svjesno biraš mjesto za ući u sebe, osjećaš energiju okoline i sebe. Da, to su oni rajski trenuci na zemlji kad je punina života u tebi, blagostanje bivanja uz nečujno kucanje srca praćeno povremenim dubljim disanjem tek toliko da si osvjestiš da postojiš; tu na plaži dubine života u ravnoteži cijelog bića i okoline i kad je sve tako dobro da ti ne treba ništa. Mora da sam spojena na kvantno polje jer se osjećam volj...

Najbolji prijatelji i ljudi

  Stanku, Miki, Nikici, Mladenu, Miliju, Mićanu, Saši…   Najbolji prijatelji i ljudi odlaze ljeti dok sunce prži   kao da im duša vapi za sunčanom zrakom zlatnim sjajem i prahom   što s njima se stopi lebdi van zakona fizike napušta mjesto tuge i boli   ostavlja uplakane bližnje rodbinu i prijatelje u šoku, tuzi, brizi   No oni nam suptilne znakove šalju dio duše još se s nama druži kroz utjehu koje nismo svjesni   svojim poljanama života dok hodimo kroz skrivenu bol s osmjehom što nosimo   Najbolji prijatelji i ljudi odlaze ljeti dok sunce prži   nek nam ono ovo tijelo grije umjesto njihovog zagrljaja neka nas miluje i cjeliva   da ova nam dolina života lakše u našoj svrsi prođe