More, ti se danas popodne nešto jako ljutiš, šumiš, bučiš i valovima se previše pjeniš.
Valjaš ih brzo i oštro i kao da mi želiš reći što te muči i zašto se toliko valovima žestiš. Da li je to tvoja popodnevna navika u ovo doba ili te razljutio vjetar koji te prema obali tjera i usput ti priča što se gdje događa. Možda ti je neku tužnu vijest prenio pa te to pogodilo jer si saznao da više nećeš imati prijatelja s kojim si lijepe pjesme skladao i tekst za njega s neba skidao. Zvijezde i mjesec bili su ti glavni pomagači, pa sad tugu kroz bijele valove valjaš.
I brodovi koji te režu i uzduž sijeku i nikad ti mira nedaju, ni danju ni noću. Sve te to pomalo muči pa se moraš malo pobuniti i valovima force i bijesne pjene dodati.
Znaš ti da će i u tome neki uživati. Djeca neka će se s tobom utrkivati, boriti, svojim luftićem svaki tvoj val zajahati i pri tome uzbuđeno i pobjednički ciktati.
I opet si more dobro jer svi te vole. Kad nisi za plivanje, daskaši i surferi dođu na svoje, jedriličari i brodovi koji padobrane sa ljudima u zrak dižu i vuku. A mi ljudi uvijek u tebi uvijek uživamo.
Šumiš ti šumiš, bučiš i zapljuskuješ i pomalo svoju priču ispuhuješ. Sa golicanjem zalazećeg sunca i vjetra po površini polako se smiruješ, tu i tamo nekoga zapljusneš, kamenje na obali malo pokotrljaš da se i oni čuju i zajedno uz široku bijelu pjenu otpjevate svoju pjesmu. Svaki val je mala muzička rečenica i dok ima vjetra da vam dirigira, vi stvarate morsku simfoniju u a-molu.
Ha-ha-ha-ha klikće dijete na luftmadracu, šumiš ti, kotrljaju se kamenčići skoro do noći. Kad ti sunce poljubac za laku noć dade i spusti se u tvoju postelju tamo na horizontu, ti se tada polako smiriš, pozdraviš se s frendom vjetrom, valovima i sada već nježnom bijelom pjenicom poljubiš obalno kamenje i polako utoneš u snove koje ribice cijelu noć gledaju i slušaju tvoje priče.
A mjesec, mjesec ti je tada prijatelj pravi i cijelu noć ti društvo pravi budno pazeći da ostaneš na svom mjestu da mu plima i oseka ne bi pisale pisma i previše se žalile.
Šumi more, šumi sve lakše, nježno se primiruje, šuška uvijek pomalo, al zato je do jutra mirno kad bonaca svoju pjesmu pjeva i klizi novi dan po površini.
Nova pjesma, nove priče uz pospano jutarnje sunce, a mjesec se sakrio i s ribicama se negdje skrivača igra. Novi dan ispisuje novu priču po gustom ravnom moru. Kako će ga on doživjeti čut ću slijedeće popodne kad ću mu opet u goste doći.