Mirjana Nova

Čuvaš ti nas čuvaš, Noću tu u hodniku se Fino ležeći hladiš. Sve dobro znaš i osjetiš Za sebe i nas I bolje od nas znaš Što, kada, kuda, gdje i kako. Nikad, baš nikad bez veze ne laješ I uvijek nam sve na svoj način kažeš. A ako te ignoriramo ili ne čujemo i vidimo, Onda nam pokažeš. Dođeš do nas pa nas njuškicom dotakneš I onda odvedeš i pokažeš. Pametna si ti kujica mala Odnosno ima te dosta – 35 kila. I u ovih 12,5 godina puno si nam Ljubavi dala. Dok si mala bila, samnom si rupe Za ruže kopala.   Sve si budno pratila Što sam ja na vrtu radila. Uvijek i svuda samnom bila I svaki cvijetak poštivala Jer ga nikad nisi pogazila Već uredno pazila i zaobilazila. Sad si malo starija, a dok si mlađa bila Lijepo si mi pokazala gdje ležati želiš I svoje tijelo na vrućini U hladu na zemlji hladiti. Ja sad sa cvijećem pretjerala Pa ti tvoje mjesto zauzela Sa nečim ne tako važnim. Ti si to shvatila i svoj teritor...

Njen pogled mi tjera suze na oči I srce do bola, Kad pomislim da je jednog dana Neće biti. To je ljubav čista, neuvjetovana Kao kad majka voli dijete. Kad je zagrlim nježno a ipak jako Oko glave i vrata, Stisnem zube od siline A tijelom mi prođe toplina. Duboko dišem s nosom na njenom čelu. Taj nježan dodir njenog krzna Smiruje te u trenu. I ta energija njena samo Daje mir i ljubav! Kad te pogleda onim molećivim okicama Pročitaš tu molbu i odmah udovoljiš Tom zahtjevu za keksom ili algicom. I tada počne ritual. Ona ponosno ko konjček stoji, Glavom maše u lijevo i desno I još te pogledom potraži Kao da kaže:“Dođi, šta čekaš, Sad me pomazi! Sad je naše vrijeme!“ I tako to biva svaki dan u isto vrijeme Već punih dvanaest i pol godina. Tako malo traži, a puno daje Ta moja Lončica, ljubav moja!

Velika ljubav je u meni. Ljubav hoda samnom. I dok je slušam kako dahće Prstima joj nježno dotaknem glavu A ona veselo repom zamahne I paradnim hodom ubrza ritam Da čuje se prekrasna muzika Ha-ha, capa, capa,capa, cap A-ha, ha-ha, capa, capa, cap. Ljubav veselo trčkara i Do parka ubrzava do kasa Jer tamo je priroda prekrasna I djeca što ju glade i maze i keksima hrane. Ne zna se tko više uživa, Oni ili ona ili ja Što to sve osjetim i vidim, Čujem lijepe riječi divljenja I kad dijete kaže“Ona je posebna“ Onda to i je. To je moja ljubav, moj pas Loni! Ona ima svoju klupu u parku I misli da je dijete. Obavezno moram tamo doći, Sjesti i ponuditi joj kekse. Baciti koji da malo potrči I njima se zasladi. Tek tada možemo ići dalje. Ljubav hoda samnom. Gdje god treba: do dućana, knjižnice, Apoteke i restorana. Dok je lijepo vrijeme vani Uvijek mi pravi društvo dok sam na terasi I jedem u restoranu. Svi je znaju jer je ...

Susret sa samim sobom Da li to može biti dobro? Kako za koga, gdje i kada. Netko se smiri, čita, gleda u sebe, Udiše eter, sunce gleda… A netko samo šeće, traži ne znajuć što. Htio bi nešto, a ni sam ne zna što. Traži izvana, pa hodajuć gleda, jede, puši, Što da radi planira i koje prepreke da ruši. Ali sjesti i biti svoj, Pisati, eter udisati, Čudom se čuditi Što je sve vidjeti moći. Ništa se ne pitati, nego bivati, Mislima na kratko odlutati, Pa se opet vratiti… U sebe, k sebi, na sebe. U sada i ovdje i biti dobro. Biti doma sam sa sobom, Osjetiti veličanstvenost, mir, Blaženstvo il ljubav!

Njega sam izabrala davno Jer sam ga voljela                                            Kao i danas Slobodna i podržana                                    Kao i danas A on On je bio slobodan Svoj U duhu i tijelu                          Kao i danas Baš sam ga voljela                                 Kao i danas Zrelije i drugačije malo  ...

Kad idem spavati Pokrijem se nevidljivom koprenom „Začepim“ uši Zatvorim oči I odlutam u Nevidljivi svijet. I tad magija počinje I nemoguće zauzima Svoje mjesto. Ljudi mogu letjeti Kao ptice bez krila I u trenu se stvoriti Tamo gdje hoće. Leteći Iskusiti vožnju na krovu kamiona U društvu sjedeći sa michelinovom maskotom Bez straha stajati na kuli Na vrhu prozora i gledati dolje u šipražje Pretvoriti se u pticu A misliti kao čovjek. Biti ptica-čovjek Trčati šljunčanim puteljkom šume I u trenu se odraziti od tla I pružanjem nogu unazad, Vinuti se u visine Osjetiti težinu, a biti lagan kao pero. Malim nagibom kormilariti po želji I samo gledati kuda ideš Osjetiti strujanje zraka Pazeći na brzinu Ne sjećajući se ničeg Već samo biti Tu Mijenjajući krajolike Isprobavajući vještine Zadovoljavajući znatiželju I odjednom se Probuditi u svom krevetu. Osjećaj lakoće i slobode Da, to je to! To nam svima...

Ovo sam napisala 18.06. 2018. nakon popodnevnog drijemeža na trosjedu u dnevnoj sobi stana u Frankopanskoj. Otvorim oči, pogledam kroz krovni prozor kad ono vijori se zastava na krovu zgrade prekoputa prvi puta postavljena tamo od kad sam ja ovdje u stanu. Oho, pomislim kako snažno vijori i vidim da je postavljena u ugao novopostavljene ograde i uređene terase na vrhu zgrade. I krenu stihovi u mojoj glavi. Danas znam (nakon 4 dana) da tu dolaze neki mladi sa laptopom vjerojatno pratiti utakmice, družiti se i slaviti jer svjetsko nogometno prvenstvo je u tijeku. Hrvatska je odigrala dvije utakmice do sada i pobijedila. Jučerašnja utakmica protiv Argentine bila je savršena u svakom smislu i ova pjesma baš je nastala u pravom trenu i vremenu obzirom na događaje. Crven, bijeli, plavi Vijori se barjak pravi Vjetru maše i pozdravlja Oblake i ptice Na vrh zgrade Preko puta mog prozora U srcu Frankopanske. Meni drago da je vidim Čim snena otvorim oči I bacim pogl...

Prekrasan dan – voditelj sam na Eseju iz hrvatskog jezika Matura Devetnaestero mladih piše I duboko razmišlja Dok se vani ptice glasaju I donekle još svjež zrak ulazi Kroz otvorene prozore na 1. katu Gornjogradske gimnazije. Pogled kroz prozor Otkriva velikog orla u oblaku Raširio krila i budno pazi Da sve prođe po pravilu. Tišinu neka bušilica ili pila Svojim zvukom uzurpira, Lupanje čekićem po nekoj fosni Daje mi do znanja Da se u blizini Krovište neko novo gradi. Maturanti uronjeni u svoje misli Listaju i prevrću stranice Zadanog materijala. Pišu, pišu, pa stanu. Broje riječi dok im Nove ideje i misli ne svanu. Vjetrić izvana u prostoriju Društvenih predmeta uđe, Kao i smijeh i glasovi Turista iz dalekih zemalja Koji se vole slikati na Klupi od Matoša. Misli i rješenja dalje teku U glavama budućih akademika. Čekić, glas izvana, Zvuk povučenog stolca, Cvrkut i žamor različitih ptica, Pila koja bruji...

Ja jesam Sve je u meni I ja sam dio svega Prošlost, sadašnjost, Vrijeme, ljudi, emocije, Sudbina.                          Ja jesam… Sve što sam imala A sada nemam, I sve što sada imam Jednom neću imati.                          Ja jesam… I što ću ... Tužna biti, žaliti, E,   neću Sve ću lijepo otpustiti Zahvaliti I dalje sretna biti.                          Ja jesam… U stalnoj mijeni Slobodu poimati Veliku ljubav doživjeti I svoja biti.                      ...

Spoznavajući sebe, Skupljajući životna iskustva Pitam se da li smo zaista sami I znam da iako tako izgleda Mi nikad nismo sami. Naša duša podržava naše tijelo I surađuje s njime. I postoji cijeli duhovni svijet Kojeg samo neki vide, Imaju neka iskustva s njima A ostali imaju samo vjeru. Nikad nisi sama Rakao mi prije dvije godine kolega Čedo. Kako nisam, mislila sam tada u sebi. Osjećala se u svemu sama tada. Kao nekad moja mama. A sada znam da nisam sama. Moja duša uvijek je sa mnom A imam i svog anđela čuvara I ne jednog, više njih. Uskaču po potrebi i pozivu. Imam i duhovne vodiče Al o tome kasnije, Kad dođe vrijeme Za te priče.

U ovih 14 dana koliko sam doma i idem na terapije prošla sam svakakva emocionalna stanja, fizičke boli, osjećaje samoće, tuge nakon nenadane smrti kolegice, promišljanja o životu i prolaznosti svega i napisala dosta toga ali nisam objavljivala pa sad razmišljam kojim redom da krenem i šta prvo da stavim, jer sve se pomalo isprepliće u moru emocija, a nešto odskače svojom temom pa da krenem… Osjećaj samoće nekad i danas                                                       napisano 1.06. 2018. u 1.15h Sama sam Sa svojim mislima, osjećajima kao Dijete bila. Željela sam biti dio bratovog svijeta Da ne budem sama, osamljena. Nije mi dao, Bila sam premala za njega. Samo bi ga pred prijateljima Sramotila ...

Sve jednom dođe Bude I prođe Što je moglo biti Nikad ne dođe Što je nekad bilo Sad je u sjećanjima Iskrivljeno Zar je zaista Tako bilo U nekim davnim Drugim vremenima Ili mi se Samo tako čini Iz percepcije Mog gledanja? Kao da je bio san Iluzija Film Na platnu Roli Mog života A ovo sad Što je? Sjećanje budućnosti Tren vječnosti Otkucaji prolaznosti Iluzija sadašnjosti Utkana prošlost U mrvicu sadašnjosti Iz vječne budućnosti Dobro je. Što je Tu je U trci života U stalnoj mijeni Mog, Tvog Zacrtanog Odabranog puta