Kad idem spavati
Pokrijem se nevidljivom koprenom
„Začepim“ uši
Zatvorim oči
I odlutam u
Nevidljivi svijet.
I tad magija počinje
I nemoguće zauzima
Svoje mjesto.
Ljudi mogu letjeti
Kao ptice bez krila
I u trenu se stvoriti
Tamo gdje hoće.
Leteći
Iskusiti vožnju na krovu kamiona
U društvu sjedeći sa michelinovom maskotom
Bez straha stajati na kuli
Na vrhu prozora i gledati dolje u šipražje
Pretvoriti se u pticu
A misliti kao čovjek.
Biti ptica-čovjek
Trčati šljunčanim puteljkom šume
I u trenu se odraziti od tla
I pružanjem nogu unazad,
Vinuti se u visine
Osjetiti težinu, a biti lagan kao pero.
Malim nagibom kormilariti po želji
I samo gledati kuda ideš
Osjetiti strujanje zraka
Pazeći na brzinu
Ne sjećajući se ničeg
Već samo biti
Tu
Mijenjajući krajolike
Isprobavajući vještine
Zadovoljavajući znatiželju
I odjednom se
Probuditi u svom krevetu.
Osjećaj lakoće i slobode
Da, to je to!
To nam svima treba