Preskoči na glavni sadržaj

Loni





Čuvaš ti nas čuvaš,
Noću tu u hodniku se
Fino ležeći hladiš.
Sve dobro znaš i osjetiš
Za sebe i nas
I bolje od nas znaš
Što, kada, kuda, gdje i kako.

Nikad, baš nikad bez veze ne laješ
I uvijek nam sve na svoj način kažeš.
A ako te ignoriramo ili ne čujemo i vidimo,
Onda nam pokažeš.
Dođeš do nas pa nas njuškicom dotakneš
I onda odvedeš i pokažeš.

Pametna si ti kujica mala
Odnosno ima te dosta – 35 kila.
I u ovih 12,5 godina puno si nam
Ljubavi dala.
Dok si mala bila, samnom si rupe
Za ruže kopala.

 Sve si budno pratila
Što sam ja na vrtu radila.
Uvijek i svuda samnom bila
I svaki cvijetak poštivala
Jer ga nikad nisi pogazila
Već uredno pazila i zaobilazila.

Sad si malo starija, a dok si mlađa bila
Lijepo si mi pokazala gdje ležati želiš
I svoje tijelo na vrućini
U hladu na zemlji hladiti.

Ja sad sa cvijećem pretjerala
Pa ti tvoje mjesto zauzela
Sa nečim ne tako važnim.
Ti si to shvatila i svoj teritorij
Natrag povratila.
Oprezno iza cvijeća zakoračila,
Lijepo se izvalila i na zid naslonila.

I sad u hladu spavaš
Na boku se zemljom hladiš,
Skrivena iza ruže odmaraš
I jednim okom budno na
Dvorište i kuću paziš!



Popularni postovi s ovog bloga

Pazla mozaika oproštajnih susreta

  Pazla mozaika oproštajnih susreta Ona me gleda. –Ti si se udebljala. Sad sam teža od nje bar šest kilograma. Prije operacije i kemoterapije, ona je toliko bila teža od mene. Iako sam zbog promjene prehrane izgubila kilogram i pol, što sam mogla reći, nego    -Valjda, malo.  Dok mi je pričala o stanju nakon prve kemoterapije i da će to liječenje trajati dvije godine svaka dva tjedna, sve stanice moga tijela uznemireno su skakale i vrištale iznutra. Sama koža bila je štit da se vrištanje ne prelije van i da ona to ne čuje. Samilosno sam je gledala i rekla joj – Ti si anđeo…kad si mi rekla dok si bila u bolnici da živim za trenutak. U tom trenu me prekinula –Nemoj, samo ćeš me rasplakati. Obje smo počele susprezati suze uz grimase lica.  -Ne znam zašto mi se to desilo, bili smo tako sretni svi. I sin i snaha. I sad se rodila malena, iako mjesec dana ranije. Rekli su doktori kad je poplavila da će slijedeća tri dana biti ključna. Ja sam cijeli dan pl...

Promocija knjige poezije Život nosi svoje

U  Kulturnom Centru Mesnička, u Kulturi snova pod vodstvom urednika Zdravka Odorčića održana je promocija moje druge knjige izabrane poezije Život nosi svoje .  U ugodnom ambijentu okružena prijateljima i pjesnicima izmjenjivao se red klavirske glazbe (hvala Nevenu Duževiću), red uvodne priče voditelja Zdravka Odorčića, red pjesama koje su čitale moje drage; prijateljica i bivša učenica, lektorica Antonia Budim, prijateljica Tanja Lovrić Stanković i ja. U sklopu 184. Zagrebačke večeri poezije uz promociju, pjesnici su čitali svoje pjesme. Bilo ih je lijepo slušati, gledati i uživati u njihovim stihovima. Bio je to pravi susret duša. Mnogo im hvala na tome. Čast mi je bilo potpisati knjigu kolegici prof. Kseniji Jurišić, bivšem đaku i prvom uredniku bloga Filipu Salopeku, sadašnjoj učenici Malki Langer, bivšim studentima KIF-a, bivšim i sadašnjim roditeljima, prijateljima i pjesnicima. Moja draga lektorica Antonia čita pjesme. Ev...

Čisti vapaj esencije

  kroz trup bola na sunčevom svjetlu čitam retke napisanih slova gole glave u toplini doma želja nova se rodi kao melem na rani što godi ovdje sam za tebe dušo moja da se vratiš na prekinuti put svojih snova kroz igru sjena šake na suncu toplinom zatiljka čitam Tonkin tekst u crtežu budi dušo što ti srce sanja budi što ti srce želi to živi, diši jer biće cijeli pravu poruku daje potvrđuje moju želju uz vodstvo više svijesti realizirati ću svoje snove čisti vapaj esencije