Čuvaš ti nas čuvaš,
Noću tu u hodniku se
Fino ležeći hladiš.
Sve dobro znaš i osjetiš
Za sebe i nas
I bolje od nas znaš
Što, kada, kuda, gdje i kako.
Nikad, baš nikad bez veze ne laješ
I uvijek nam sve na svoj način kažeš.
A ako te ignoriramo ili ne čujemo i vidimo,
Onda nam pokažeš.
Dođeš do nas pa nas njuškicom dotakneš
I onda odvedeš i pokažeš.
Pametna si ti kujica mala
Odnosno ima te dosta – 35 kila.
I u ovih 12,5 godina puno si nam
Ljubavi dala.
Dok si mala bila, samnom si rupe
Za ruže kopala.
Sve si budno pratila
Što sam ja na vrtu radila.
Uvijek i svuda samnom bila
I svaki cvijetak poštivala
Jer ga nikad nisi pogazila
Već uredno pazila i zaobilazila.
Sad si malo starija, a dok si mlađa bila
Lijepo si mi pokazala gdje ležati želiš
I svoje tijelo na vrućini
U hladu na zemlji hladiti.
Ja sad sa cvijećem pretjerala
Pa ti tvoje mjesto zauzela
Sa nečim ne tako važnim.
Ti si to shvatila i svoj teritorij
Natrag povratila.
Oprezno iza cvijeća zakoračila,
Lijepo se izvalila i na zid naslonila.
I sad u hladu spavaš
Na boku se zemljom hladiš,
Skrivena iza ruže odmaraš
I jednim okom budno na
Dvorište i kuću paziš!