Prekrasan dan – voditelj sam na
Eseju iz hrvatskog jezika
Matura
Devetnaestero mladih piše
I duboko razmišlja
Dok se vani ptice glasaju
I donekle još svjež zrak ulazi
Kroz otvorene prozore na 1. katu
Gornjogradske gimnazije.
Pogled kroz prozor
Otkriva velikog orla u oblaku
Raširio krila i budno pazi
Da sve prođe po pravilu.
Tišinu neka bušilica ili pila
Svojim zvukom uzurpira,
Lupanje čekićem po nekoj fosni
Daje mi do znanja
Da se u blizini
Krovište neko novo gradi.
Maturanti uronjeni u svoje misli
Listaju i prevrću stranice
Zadanog materijala.
Pišu, pišu, pa stanu.
Broje riječi dok im
Nove ideje i misli ne svanu.
Vjetrić izvana u prostoriju
Društvenih predmeta uđe,
Kao i smijeh i glasovi
Turista iz dalekih zemalja
Koji se vole slikati na
Klupi od Matoša.
Misli i rješenja dalje teku
U glavama budućih akademika.
Čekić, glas izvana,
Zvuk povučenog stolca,
Cvrkut i žamor različitih ptica,
Pila koja bruji u valovima,
Kratki smijeh turista
Pa tišina…
Pozadina, kulisa u
Intelektualnoj radnoj atmosferi
Gornjeg grada.
Kolegica između redova šeta
Lepezom se hladi
Sve nadgleda
Pa sjeda.
Svi nagnuti nad listovima
Budućeg eseja.
Tek je 10h i nitko za sada
Nema potrebu izaći.
Misle, pišu, broje.
Čekić im ritam daje.
Prevrću stranice dok
Kosa glas odzvanja.
Lijepa i ugodna atmosfera
Nakon početne nervoze i straha.
Bit će sve u redu
Dok sat otkucava,
Ptica pjeva,
Misli se roje, teku
I zapisuju,
Riječi se broje.
Hrvatski esej se stvara.
Ponosna u mislima s njima majka,
I naša želja i dosadašnji trud
Da svi sretno prođu i
Dalje za svojim životom pođu.