Preskoči na glavni sadržaj

Vijori zastava



Ovo sam napisala 18.06. 2018. nakon popodnevnog drijemeža na trosjedu u dnevnoj sobi stana u Frankopanskoj. Otvorim oči, pogledam kroz krovni prozor kad ono vijori se zastava na krovu zgrade prekoputa prvi puta postavljena tamo od kad sam ja ovdje u stanu. Oho, pomislim kako snažno vijori i vidim da je postavljena u ugao novopostavljene ograde i uređene terase na vrhu zgrade. I krenu stihovi u mojoj glavi. Danas znam (nakon 4 dana) da tu dolaze neki mladi sa laptopom vjerojatno pratiti utakmice, družiti se i slaviti jer svjetsko nogometno prvenstvo je u tijeku.
Hrvatska je odigrala dvije utakmice do sada i pobijedila. Jučerašnja utakmica protiv Argentine bila je savršena u svakom smislu i ova pjesma baš je nastala u pravom trenu i vremenu obzirom na događaje.


Crven, bijeli, plavi
Vijori se barjak pravi
Vjetru maše i pozdravlja
Oblake i ptice
Na vrh zgrade
Preko puta mog prozora
U srcu Frankopanske.

Meni drago da je vidim
Čim snena otvorim oči
I bacim pogled kroz prozor
Pa kao da mi probudi ponos
I ushiti dušu do neba
Razgali me i sjeti
Da hrvatica sam od rođenja.

Sretna, slobodna i ponosna
Na sve što je dobro
U zemlji svojih djedova
I prabaka
U zemlji ko iz raja
Po svim resursima
Za one koji srcem vide
I ljube sve ljude.

Bez obzira iz kog su kraja
I kome pripadaju
Poštujući svoja  i tuđa prava
Čuvajući i vodeći se
Zakonima prirode i
Štujući dragoga Boga.

Vijori zastava na
Vrhu zgrade
Čuvajući nebo plavo
Ove divne zemlje
Hrvatske
Slaveći pobjedu naših
Nogometaša
I podižući atmosferu
U pripremi za slavlje
Dana državnosti.

Vijore i male zastavice
Na retrovizorima auta
Mog dragog rođaka
Matije iz Kanade.
Svima kazuju da nosi on
S velikom ljubavlju
Svoju zemlju Hrvatsku
U srcu
Često joj se vraćajući
I pomažući je na sve načine
U zadnja tri desetljeća.

Vijore i slave hrvatske zastave,
S vjetrom dižu veselje i srca
Mnogih navijača nogometa i
Ponosnih Hrvata
Diljem lijepe naše i
Cijele kugle zemaljske.

Vijore i vijoreći slave
Živjela Hrvatska!



Popularni postovi s ovog bloga

Promocija knjige poezije Život nosi svoje

U  Kulturnom Centru Mesnička, u Kulturi snova pod vodstvom urednika Zdravka Odorčića održana je promocija moje druge knjige izabrane poezije Život nosi svoje .  U ugodnom ambijentu okružena prijateljima i pjesnicima izmjenjivao se red klavirske glazbe (hvala Nevenu Duževiću), red uvodne priče voditelja Zdravka Odorčića, red pjesama koje su čitale moje drage; prijateljica i bivša učenica, lektorica Antonia Budim, prijateljica Tanja Lovrić Stanković i ja. U sklopu 184. Zagrebačke večeri poezije uz promociju, pjesnici su čitali svoje pjesme. Bilo ih je lijepo slušati, gledati i uživati u njihovim stihovima. Bio je to pravi susret duša. Mnogo im hvala na tome. Čast mi je bilo potpisati knjigu kolegici prof. Kseniji Jurišić, bivšem đaku i prvom uredniku bloga Filipu Salopeku, sadašnjoj učenici Malki Langer, bivšim studentima KIF-a, bivšim i sadašnjim roditeljima, prijateljima i pjesnicima. Moja draga lektorica Antonia čita pjesme. Ev...

Pazla mozaika oproštajnih susreta

  Pazla mozaika oproštajnih susreta Ona me gleda. –Ti si se udebljala. Sad sam teža od nje bar šest kilograma. Prije operacije i kemoterapije, ona je toliko bila teža od mene. Iako sam zbog promjene prehrane izgubila kilogram i pol, što sam mogla reći, nego    -Valjda, malo.  Dok mi je pričala o stanju nakon prve kemoterapije i da će to liječenje trajati dvije godine svaka dva tjedna, sve stanice moga tijela uznemireno su skakale i vrištale iznutra. Sama koža bila je štit da se vrištanje ne prelije van i da ona to ne čuje. Samilosno sam je gledala i rekla joj – Ti si anđeo…kad si mi rekla dok si bila u bolnici da živim za trenutak. U tom trenu me prekinula –Nemoj, samo ćeš me rasplakati. Obje smo počele susprezati suze uz grimase lica.  -Ne znam zašto mi se to desilo, bili smo tako sretni svi. I sin i snaha. I sad se rodila malena, iako mjesec dana ranije. Rekli su doktori kad je poplavila da će slijedeća tri dana biti ključna. Ja sam cijeli dan pl...

Čisti vapaj esencije

  kroz trup bola na sunčevom svjetlu čitam retke napisanih slova gole glave u toplini doma želja nova se rodi kao melem na rani što godi ovdje sam za tebe dušo moja da se vratiš na prekinuti put svojih snova kroz igru sjena šake na suncu toplinom zatiljka čitam Tonkin tekst u crtežu budi dušo što ti srce sanja budi što ti srce želi to živi, diši jer biće cijeli pravu poruku daje potvrđuje moju želju uz vodstvo više svijesti realizirati ću svoje snove čisti vapaj esencije