Preskoči na glavni sadržaj

Vijori zastava



Ovo sam napisala 18.06. 2018. nakon popodnevnog drijemeža na trosjedu u dnevnoj sobi stana u Frankopanskoj. Otvorim oči, pogledam kroz krovni prozor kad ono vijori se zastava na krovu zgrade prekoputa prvi puta postavljena tamo od kad sam ja ovdje u stanu. Oho, pomislim kako snažno vijori i vidim da je postavljena u ugao novopostavljene ograde i uređene terase na vrhu zgrade. I krenu stihovi u mojoj glavi. Danas znam (nakon 4 dana) da tu dolaze neki mladi sa laptopom vjerojatno pratiti utakmice, družiti se i slaviti jer svjetsko nogometno prvenstvo je u tijeku.
Hrvatska je odigrala dvije utakmice do sada i pobijedila. Jučerašnja utakmica protiv Argentine bila je savršena u svakom smislu i ova pjesma baš je nastala u pravom trenu i vremenu obzirom na događaje.


Crven, bijeli, plavi
Vijori se barjak pravi
Vjetru maše i pozdravlja
Oblake i ptice
Na vrh zgrade
Preko puta mog prozora
U srcu Frankopanske.

Meni drago da je vidim
Čim snena otvorim oči
I bacim pogled kroz prozor
Pa kao da mi probudi ponos
I ushiti dušu do neba
Razgali me i sjeti
Da hrvatica sam od rođenja.

Sretna, slobodna i ponosna
Na sve što je dobro
U zemlji svojih djedova
I prabaka
U zemlji ko iz raja
Po svim resursima
Za one koji srcem vide
I ljube sve ljude.

Bez obzira iz kog su kraja
I kome pripadaju
Poštujući svoja  i tuđa prava
Čuvajući i vodeći se
Zakonima prirode i
Štujući dragoga Boga.

Vijori zastava na
Vrhu zgrade
Čuvajući nebo plavo
Ove divne zemlje
Hrvatske
Slaveći pobjedu naših
Nogometaša
I podižući atmosferu
U pripremi za slavlje
Dana državnosti.

Vijore i male zastavice
Na retrovizorima auta
Mog dragog rođaka
Matije iz Kanade.
Svima kazuju da nosi on
S velikom ljubavlju
Svoju zemlju Hrvatsku
U srcu
Često joj se vraćajući
I pomažući je na sve načine
U zadnja tri desetljeća.

Vijore i slave hrvatske zastave,
S vjetrom dižu veselje i srca
Mnogih navijača nogometa i
Ponosnih Hrvata
Diljem lijepe naše i
Cijele kugle zemaljske.

Vijore i vijoreći slave
Živjela Hrvatska!



Popularni postovi s ovog bloga

Promocija knjige poezije Život nosi svoje

U  Kulturnom Centru Mesnička, u Kulturi snova pod vodstvom urednika Zdravka Odorčića održana je promocija moje druge knjige izabrane poezije Život nosi svoje .  U ugodnom ambijentu okružena prijateljima i pjesnicima izmjenjivao se red klavirske glazbe (hvala Nevenu Duževiću), red uvodne priče voditelja Zdravka Odorčića, red pjesama koje su čitale moje drage; prijateljica i bivša učenica, lektorica Antonia Budim, prijateljica Tanja Lovrić Stanković i ja. U sklopu 184. Zagrebačke večeri poezije uz promociju, pjesnici su čitali svoje pjesme. Bilo ih je lijepo slušati, gledati i uživati u njihovim stihovima. Bio je to pravi susret duša. Mnogo im hvala na tome. Čast mi je bilo potpisati knjigu kolegici prof. Kseniji Jurišić, bivšem đaku i prvom uredniku bloga Filipu Salopeku, sadašnjoj učenici Malki Langer, bivšim studentima KIF-a, bivšim i sadašnjim roditeljima, prijateljima i pjesnicima. Moja draga lektorica Antonia čita pjesme. Ev...

Tebi grade mili

  Kako da to kažem da ne zvuči ludo Bolujem za oboje, za tebe divni grade i za sebe. Svi stihovi o ljubavi za tebe već su davno napisani, No ja te volim i vjerujem u nas oboje hrabro i snažno.   Obnovit' ćemo se, regenerirati i nove zrake sunca upijati. Svakim danom sve je mrvicu bolje i novi sjaj Samo će odjednom zasjat' i ostaviti neizbrisiv trag Na radost i čuđenje mnogih.   Tajne mladosti nove obasjat' će gostoprimstvom, Ljubaznošću, novim starim identitetom nove građane I turiste voljeni moj grade. Lijepo te je vidjeti srećom obasjanog, Suncem i čistom kišom okupanog, Još je ljepše sretnom se u tebi osjećati.   Lijepo je novo ruho grada promatrati, U njemu uživati, delicije isprobavati, Kulturom se hraniti, sportom baterije puniti, Diviti se, diviti svakom stoljetnom kamenu, Prirodi, ljudima dobrim i nebu zahvaljivati.   Mjesečevu svjetlost i zvijezde noću Tornjevima i zjenicama dodirivati i Novim putevi...

Pazla mozaika oproštajnih susreta

  Pazla mozaika oproštajnih susreta Ona me gleda. –Ti si se udebljala. Sad sam teža od nje bar šest kilograma. Prije operacije i kemoterapije, ona je toliko bila teža od mene. Iako sam zbog promjene prehrane izgubila kilogram i pol, što sam mogla reći, nego    -Valjda, malo.  Dok mi je pričala o stanju nakon prve kemoterapije i da će to liječenje trajati dvije godine svaka dva tjedna, sve stanice moga tijela uznemireno su skakale i vrištale iznutra. Sama koža bila je štit da se vrištanje ne prelije van i da ona to ne čuje. Samilosno sam je gledala i rekla joj – Ti si anđeo…kad si mi rekla dok si bila u bolnici da živim za trenutak. U tom trenu me prekinula –Nemoj, samo ćeš me rasplakati. Obje smo počele susprezati suze uz grimase lica.  -Ne znam zašto mi se to desilo, bili smo tako sretni svi. I sin i snaha. I sad se rodila malena, iako mjesec dana ranije. Rekli su doktori kad je poplavila da će slijedeća tri dana biti ključna. Ja sam cijeli dan pl...