Preskoči na glavni sadržaj

Vijori zastava



Ovo sam napisala 18.06. 2018. nakon popodnevnog drijemeža na trosjedu u dnevnoj sobi stana u Frankopanskoj. Otvorim oči, pogledam kroz krovni prozor kad ono vijori se zastava na krovu zgrade prekoputa prvi puta postavljena tamo od kad sam ja ovdje u stanu. Oho, pomislim kako snažno vijori i vidim da je postavljena u ugao novopostavljene ograde i uređene terase na vrhu zgrade. I krenu stihovi u mojoj glavi. Danas znam (nakon 4 dana) da tu dolaze neki mladi sa laptopom vjerojatno pratiti utakmice, družiti se i slaviti jer svjetsko nogometno prvenstvo je u tijeku.
Hrvatska je odigrala dvije utakmice do sada i pobijedila. Jučerašnja utakmica protiv Argentine bila je savršena u svakom smislu i ova pjesma baš je nastala u pravom trenu i vremenu obzirom na događaje.


Crven, bijeli, plavi
Vijori se barjak pravi
Vjetru maše i pozdravlja
Oblake i ptice
Na vrh zgrade
Preko puta mog prozora
U srcu Frankopanske.

Meni drago da je vidim
Čim snena otvorim oči
I bacim pogled kroz prozor
Pa kao da mi probudi ponos
I ushiti dušu do neba
Razgali me i sjeti
Da hrvatica sam od rođenja.

Sretna, slobodna i ponosna
Na sve što je dobro
U zemlji svojih djedova
I prabaka
U zemlji ko iz raja
Po svim resursima
Za one koji srcem vide
I ljube sve ljude.

Bez obzira iz kog su kraja
I kome pripadaju
Poštujući svoja  i tuđa prava
Čuvajući i vodeći se
Zakonima prirode i
Štujući dragoga Boga.

Vijori zastava na
Vrhu zgrade
Čuvajući nebo plavo
Ove divne zemlje
Hrvatske
Slaveći pobjedu naših
Nogometaša
I podižući atmosferu
U pripremi za slavlje
Dana državnosti.

Vijore i male zastavice
Na retrovizorima auta
Mog dragog rođaka
Matije iz Kanade.
Svima kazuju da nosi on
S velikom ljubavlju
Svoju zemlju Hrvatsku
U srcu
Često joj se vraćajući
I pomažući je na sve načine
U zadnja tri desetljeća.

Vijore i slave hrvatske zastave,
S vjetrom dižu veselje i srca
Mnogih navijača nogometa i
Ponosnih Hrvata
Diljem lijepe naše i
Cijele kugle zemaljske.

Vijore i vijoreći slave
Živjela Hrvatska!



Popularni postovi s ovog bloga

Promocija knjige poezije Život nosi svoje

U  Kulturnom Centru Mesnička, u Kulturi snova pod vodstvom urednika Zdravka Odorčića održana je promocija moje druge knjige izabrane poezije Život nosi svoje .  U ugodnom ambijentu okružena prijateljima i pjesnicima izmjenjivao se red klavirske glazbe (hvala Nevenu Duževiću), red uvodne priče voditelja Zdravka Odorčića, red pjesama koje su čitale moje drage; prijateljica i bivša učenica, lektorica Antonia Budim, prijateljica Tanja Lovrić Stanković i ja. U sklopu 184. Zagrebačke večeri poezije uz promociju, pjesnici su čitali svoje pjesme. Bilo ih je lijepo slušati, gledati i uživati u njihovim stihovima. Bio je to pravi susret duša. Mnogo im hvala na tome. Čast mi je bilo potpisati knjigu kolegici prof. Kseniji Jurišić, bivšem đaku i prvom uredniku bloga Filipu Salopeku, sadašnjoj učenici Malki Langer, bivšim studentima KIF-a, bivšim i sadašnjim roditeljima, prijateljima i pjesnicima. Moja draga lektorica Antonia čita pjesme. Ev...

Spoj na kvantno polje

Nakon vožnje sljemenskim vijugavim cestama zbog projektnog dana aktiva TZK povodom svjetskog dana pješačenja, te kraće šetnje Jarunom, uživam u ligelštulu Alegrie na suncu na 26 stupnjeva Celzijusa uronjena u zelenilo   trave ispred mene, a kraj listopada je. Sunce me dobrano grije, uvlači se u šarenicu i svaku poru mojih golih nogu. Vjetrić me obavija, nježno struji mi niz lice, vrat, dekolte i ruke; neda mi da zaspim uz zvuk jedrilice, blagi žamor gostiju iza mene i fini miris muškarca u ligelštulu do mene. Koja čarolija života u ovom trenutku dok svjesno biraš mjesto za ući u sebe, osjećaš energiju okoline i sebe. Da, to su oni rajski trenuci na zemlji kad je punina života u tebi, blagostanje bivanja uz nečujno kucanje srca praćeno povremenim dubljim disanjem tek toliko da si osvjestiš da postojiš; tu na plaži dubine života u ravnoteži cijelog bića i okoline i kad je sve tako dobro da ti ne treba ništa. Mora da sam spojena na kvantno polje jer se osjećam volj...

Najbolji prijatelji i ljudi

  Stanku, Miki, Nikici, Mladenu, Miliju, Mićanu, Saši…   Najbolji prijatelji i ljudi odlaze ljeti dok sunce prži   kao da im duša vapi za sunčanom zrakom zlatnim sjajem i prahom   što s njima se stopi lebdi van zakona fizike napušta mjesto tuge i boli   ostavlja uplakane bližnje rodbinu i prijatelje u šoku, tuzi, brizi   No oni nam suptilne znakove šalju dio duše još se s nama druži kroz utjehu koje nismo svjesni   svojim poljanama života dok hodimo kroz skrivenu bol s osmjehom što nosimo   Najbolji prijatelji i ljudi odlaze ljeti dok sunce prži   nek nam ono ovo tijelo grije umjesto njihovog zagrljaja neka nas miluje i cjeliva   da ova nam dolina života lakše u našoj svrsi prođe