Njen pogled mi tjera suze na oči
I srce do bola,
Kad pomislim da je jednog dana
Neće biti.
To je ljubav čista, neuvjetovana
Kao kad majka voli dijete.
Kad je zagrlim nježno a ipak jako
Oko glave i vrata,
Stisnem zube od siline
A tijelom mi prođe toplina.
Duboko dišem s nosom na njenom čelu.
Taj nježan dodir njenog krzna
Smiruje te u trenu.
I ta energija njena samo
Daje mir i ljubav!
Kad te pogleda onim molećivim okicama
Pročitaš tu molbu i odmah udovoljiš
Tom zahtjevu za keksom ili algicom.
I tada počne ritual.
Ona ponosno ko konjček stoji,
Glavom maše u lijevo i desno
I još te pogledom potraži
Kao da kaže:“Dođi, šta čekaš,
Sad me pomazi!
Sad je naše vrijeme!“
I tako to biva svaki dan u isto vrijeme
Već punih dvanaest i pol godina.
Tako malo traži, a puno daje
Ta moja Lončica, ljubav moja!