Mirjana Nova

Čekam u hodniku bolnice prijavu na šalteru za UZV dojki. Dobila sam br. 318, upravo je aktualan br. 296, naručena sam preko veze oko 12h, a sad je 11.30. Tko bi mislio da sa brojem moraš čekat pola sata, a naručena na datum i vrijeme. Kad se prijaviš, onda ideš pred ordinaciju gdje se to radi i opet čekaš. Zar ne postoji bolje rješenje u toj silnoj kontroli tko šta radi? Desno od mene na nuklearnoj medicini nešto buše – zona zračenja piše, a širom otvorena vrata. Tu i tamo netko u bijelom po pacijenta dođe i nekud ga odvede. Prošlo je pola sata, prozvali i mene. Poslali me u sobu 3. Tu su sobe 3a, 3b, 3, 3c. Puno žena čeka ispred njih. Sjednem i čekam. Žena u bijelom izađe iz sobe 3, prozove i nekud drugdje pošalje prozvanu ženu. Iz sobe 3c jedna žena izađe, a sestra drugu unutra pozove. Znam da taj pregled kratko traje. Bila sam prije dvije godine, ali nelagoda u meni i oko mene u tijelima i očima drugih. Sestra u plavom dvoje prozove sa slovom Š, još n...

              Misao                                                                           Ideja               Riječ                                                                                                                 DISCIPLINA               Želja                                           ...

22.03.2018. Mirna i staložena sjedim u hodniku Vinogradske bolnice i čekam UZV srca. Već me skoro deset mjeseci muči povišen krvni tlak i neki pritisak u prsima. Naručena sam u 9 sati na pretragu. Moje sestre Nade nema, radi popodne. Oboružana strpljenjem i nadom da se moja uputnica nije zagubila, slušam prozivke i čekam već više od sat vremena. Da sam bar knjigu neku ponijela. Internet sam već na brzinu pregledala. Pomalo mi zima i zebu me noge. U hodniku nema grijanja. Svakakvih sudbina ovdje oko mene ima. Sad bi dobro sjela jedna fina vruća crna kava. Stolci ultra neudobni, a drvena daska na zidu u živac me dira i izaziva bol između lopatica i trnjenje ruku. Evo, zove me medicinska sestra i ja se odazovem glasno kao u vojsci   stižem i žurno uzimajući svoje stvari pogledom pratim gdje treba da idem. Tokom pregleda doktor kaže – Vi ste zdrava žena!  Pao mi je kamen sa srca i  pomislim u sebi – Pa da, to i želim!  Na glas se za...

čuješ li kišu koja priča najtužniju priču koju ti majka nikad ispričala nije možeš joj tada nuditi lice da ti skrije suze tugalice dok ti ulaze u pore miluju ti fine bore hlade vruće boli od srca što tuče ritmom plača odbačene duše sve se može kroz dva koraka uz misao dana noć što čeka sretna izvana tužna iznutra dva u jedan i svjedok života na rubu što čeka mrak obasjan tišinom noći korakom sporim zoru nudi u svjetlosti sunca spas će doći noćas će kiša plakati i lijevati suze dati što drugom treba vrhunsko je znanje duše očaj i bol u tijelu se guše inat i mir za tron se bore u utrobi bijes kuha ružne riječi što mačem sijeku zrake ljubavi krvlju što teku prelama se odluka kroz misli dugog dana što kraja nema u vječnosti ovoj teško je biti kroz bol živjeti svakog dana zagrljaj utjehe srce spozna bez riječi iskra zlatna u oku gleda ljubav u srcu što liječi

Bio je to susret dogovoren telefonom i nije bitno sad tko je koga zvao, no zvučala sam čudno i pomalo tužno. To je bio razlog i trebalo je to u živo riješiti uz kavu. Dogovor je pao u petak poslije posla na adventu na Gornjem gradu, no završile smo u Galeriji kraj Kamenitih vrata. U malim foteljama u mirnom okruženju ženskih lica oko nas, pile smo čaj i Pričale svaka svoju priču. Priča I Upisala je pravo, nakon prve godine prešla je na ekonomiju. Sad je upisala Akademiju – organizaciju eventa. Zanima je i želi se baviti vjenčanjima. Uz sve to preživjela je raskid, spoznala patnju i bol i kroz to počela pisati poeziju. Sada razumije patnju pjesnika i terapeutsku ulogu pisanja pjesama. Kod slijedećeg susreta čitamo se.

Opijena mirisom života Sretnom blizinom njegovog daha Srce propušta niti sreće Dok se nazaustavljivo kreću Stanicama tijela i šire toplinu Na brežuljke i doline. U vremenu ovom, novom dobu, Neznanim načinom, magično i Mistično dešavaju se čuda Čovjek ljubi čovjeka. Dok vani priroda bijesni, sve lomi, Vjetrovi pušu, kiša nesmiljeno pada, Tlo se trese jer čovjek napokon Istinski voli ženu. Tortura i patnja stare ere Završava polako svoj ples Dok nova epoha čeka početak svoj. Bit će to lagani ples morskih brodića U ritmu valcera što ljuljuškaju se sa Laganom primjesom latino plesa Začinjen solju života Baš po mjeri žene i čovjeka.

ni kad se brineš šta će sutra biti ni kad ti suze teku niz lice ni kad se tješiš čokoladom ni kad slušaš muziku iz mlađih dana ni kad plivaš u moru života sa plimama i osekama od kojih život zastane na mah usta dok traže dah break i prazninu srce dok traži privrženost i puninu um dok traži aktivnost da zadovolji raspon emocija koje te peru i dižu na novi nivo i stavljaju na platformu sa koje povratka na staro nema nisi sama dok se sve to dešava dok se crveni tepih odmotava pod tvojim nogama skrivajuć' suze znoj i krv upornost vrijeme znanje i trud nisi sama dok oči ne vide uši ne čuju koža ne osjeti noge ne hodaju srce krvari  nikad sama nisi i sve dođe u vrijeme svoje

14.12.2019. održala se promocija međunarodne zbirke pjesama "Svim na zemlji mir veselje" u "Buzz" kafeu, Preradovićeva 30, Zagreb.

Susret sanjara povodom promocije zbirke Slavonija na dlanu 04.10.2019. u Mirnim krovovima Preslika tvoja Imao si je, a nisi imao Ostao si bez nje, Ostao si sam A mislio si da nisi. Što mi uopće znamo, A što mislimo da znamo. Bio si srčan, a Pio si tablete za srce. Druge su ti davale mrvice, A tebi je to bilo sve. Razletio si se na sve strane Da mnogima udovoljiš, Samo sebi ne. Da li si uopće znao što želiš; Toliko si bio za sebe skroman. To se pitam, Jer preslika sam tvoja Oče moj.

Ovu pjesmu posvetila sam otvorenju izložbe slikarica Katarine Knezović i Janice Šterc, 03.12.2019. na Ravnicama u Domu za umirovljenike. Hvala Ti na ovom danu, uranjam u njega s ljubavlju i mirom. Kličem i radujem se njemu, pjevam i plešem radosno u umu. Dobro se osjećam mentalno, tjelesno i emocionalno jer čudesno je biti živ. Zahvalna sam na svemu što sam imala, na svemu što sada imam i na svemu što ću imati. Zahvaljujem na svemu dobrom. Moj je život prepun sitnih radosti i ova izložba je jedna od njih. Kao tihi svjedok promatram kreaciju. Iz dubine kreacije smirenost i radost se rodi, punina života s njom hodi. Postajem dio onoga čemu svjedočim. Pjesmom ovom ostavljam trajan zapis prisutnosti svoje na ovom divnom mjestu. Tu slike i nakit zrače energijom ljubavi njihovih vlasnica dok stvarale su u kreativnom zanosu. Kreacija proizlazi sa najmoćnije razine uma stvarajući osjećaj topline, ljubavi, privrženosti i radosti koj...