Opijena mirisom života
Sretnom blizinom njegovog daha
Srce propušta niti sreće
Dok se nazaustavljivo kreću
Stanicama tijela i šire toplinu
Na brežuljke i doline.
U vremenu ovom, novom dobu,
Neznanim načinom, magično i
Mistično dešavaju se čuda
Čovjek ljubi čovjeka.
Dok vani priroda bijesni, sve lomi,
Vjetrovi pušu, kiša nesmiljeno pada,
Tlo se trese jer čovjek napokon
Istinski voli ženu.
Tortura i patnja stare ere
Završava polako svoj ples
Dok nova epoha čeka početak svoj.
Bit će to lagani ples morskih brodića
U ritmu valcera što ljuljuškaju se sa
Laganom primjesom latino plesa
Začinjen solju života
Baš po mjeri žene i čovjeka.