čuješ li kišu koja priča najtužniju priču
koju ti majka nikad ispričala nije
možeš joj tada nuditi lice
da ti skrije suze tugalice
dok ti ulaze u pore
miluju ti fine bore
hlade vruće boli
od srca što tuče
ritmom plača odbačene duše
sve se može kroz dva koraka
uz misao dana noć što čeka
sretna izvana tužna iznutra
dva u jedan i svjedok života
na rubu što čeka
mrak obasjan tišinom noći
korakom sporim zoru nudi
u svjetlosti sunca spas će doći
noćas će kiša plakati i lijevati suze
dati što drugom treba
vrhunsko je znanje duše
očaj i bol u tijelu se guše
inat i mir za tron se bore
u utrobi bijes kuha
ružne riječi što mačem sijeku
zrake ljubavi krvlju što teku
prelama se odluka kroz misli
dugog dana što kraja nema
u vječnosti ovoj teško je biti
kroz bol živjeti svakog dana
zagrljaj utjehe srce spozna bez riječi
iskra zlatna u oku gleda
ljubav u srcu što liječi