Mirjana Nova

Istreslo se more na dlanu Kroz oblake zagrebačke kiše Nakon prekrasnog proljetnog dana Kakvog samo duša zamisliti može. Sad se srebrni okvir bisernih kapi Na zrakama sunca kroz crne oblake Kao portal između dva svijeta pojavi Onoga prije i ovoga sada. Zlatnom svjetlošću dana Gdje se grad svježinom ispunjava, Il' tmurnim oblacima koji svojim frakovima Spuštaju ljestve za dolazak vodenog vala. Opralo more kroz val zagrebačke kiše U kratkom vremenu sve tegobe, težine i Otpuhalo ih vjetrom prema istoku, Tako da se sad slobodno diše uz Ponovni cvrkut ptica i pokoju zraku sunca.

Uspjela sam doći Nakon neprospavane noći Povodom proslave 40. godina mature, Rada po vrtu i kući tokom dana. Uspjela sam prevariti san Jedući jagode bez šlaga, Pijući muškat žuti Iz čaše za šampanjac, Odmarajući noge u horizontali. Uspjela sam doći Varajući pospano tijelo Umorno od rada, Mišlju da ću tamo vidjeti sve vas, Slušati fine stihove iz duše, U pauzi cupkati rock'n'roll na stolcu Dok Neven svira na klaviru. U ritmu ča ča ča gibati se fino, Onda uz osmjeh i hvala, Završava on svoju Uglazbljenu šansonu; Uz Lukine Moderne bake , Film koji nema reprizu i Printer 3D Koji mu ispunja' životnu želju. Osvježena ugodnim interijerom, Dolazim k sebi u atmosferi Mesničke 12. Borna nam prvi put repa Stihove svoje I čini to dobro; Bogdan kao šlag na torti Recitira stihove iz glave. Govori o ljubavi, priziva je i Pomalo kritizira. Zvonimir iz glave kazuje da Maknem francete sa čela I da miriso...

Što ćeš veš peglati Kada podovi nisu čisti, Kada cvijeće treba prvo zaliti I lišće im obrisati, a neko presaditi. Što ćeš peglati kada Prozore treba oprati, stvari pospremiti. Psa počešljati, oprati i ošišati, Sebe urediti, nešto pojesti, Nešto za posao napraviti… Uvijek nešto prije, a Hrpa veša samo raste i raste. I kad' te pogleda, zna da čekat' će još Spremanje ormara i tko zna Još koji dan ili tjedan. Sve dok ne dođe neki gori posao Pa će ovo biti brže i lakše. I tada hrpa nestane u jednom danu.

Sjećam se prije dvije godine To je moj prvi susret sa Babom Iz Jagodine on-line bio. Ženica draga, okruglasta lica, Tamno smeđe kose i milog lica. Odmah mi se na prvu dopala Pogotovo kad je rekla: „Gle kako je mlada!“ Pričala ona sa svojom Biljom Kćeri jedinom. Ja sam sa smješkom isto malo proćaskala I o zdravlju upit dala. Baba se nije žalila, Pozitivna je bila I dragom Bogu zahvaljivala. Bilja i Boro, kći i zet U stanu u podrumu su tada bili. Sjećam se k'o sada , netom prije, Mog oca smo spominjali što nas je napustio prije nešto manje od mjesec dana. Duša mi je tada žalosna bila I dobro sam to od drugih skrivala. Babe više nema, svima je teško, Al' ja se je često s nostalgijom i Tugom u srcu sjetim. Pogotovo kad iz špajze njeno slatko Od jagode na kruh mažem. Zahvaljujem ja njoj tada na svim Darovima prirode što ih je S ukusom spravljati znala. Al' ovo slatko od jagoda Jedem polako i po mal...

Slušam pjesmu svoga srca i duše Ti si moja karma, a ja tvoja sudbina. Srce je povrijeđeno, duša boli do neba, A gdje sam ja u srcu tvom? Ti si moja karma, moja slijepa ulica I nemam kuda sada ja. Kasno je za povratak na početak, Previše toga bolnog na srcu stoji, U duši mojoj oprost je spreman. Zagrlit' želim te nježno, Al' nešto me priječi. Tvoj pogled mi govori Da kriva sam samo ja, Al' srce moje zna… Ti si moja karma, moja slijepa ulica A što i gdje sam tebi ja? Osjećaj samoće, tuge i nade u novo sutra Prožima me stalno, al' pitam se Gdje sam tebi ja? Ti si moja karma, moja slijepa ulica I na neki način još uvijek volim te ja. Ti si moja karma, moja slijepa ulica S tobom ostat ću ja dok tako hoće sudbina. Ona sve zna i prepuštam se u ruke njene. Sigurno plovit' vodama njenim usudim se, Jer znam, da voljena sam i podržana odnekud' ja. Ti si moja karma, moja slijepa ulica I na neki način jo...

                                                             Hvala Ti na daru pisanja Hvala Ti na poznatim i neotkrivenim talentima Hvala Ti na vitalnosti, zdravlju i energiji koja pršti Na krilima koja me dižu u visine i Mogućnošću sagledavanja cjeline. Hvala Ti na strpljenju, blagosti, razumijevanju Koji me obuzimaju u važnim trenucima. Hvala na hrabrosti življenja vlastite istine I odlukama važnim za moje zdravlje i život. Hvala Ti na uživanju ispijanja čaja na Blagom jutarnjem suncu na terasi s pogledom Na zelenu oazu i u društvu drage Loni. Hvala Ti na današnjem danu i dobro Iskorištenom vremenu za prave stvari.

Mijenjajući mjesto boravka Samo stih ostavljam. Lijepo mi je gdje god da dođem Jer živim sada i ovdje. Znam tko sam i kuda idem I bez obzira na vanjske okolnosti, Odricanja i požrtvovnosti Život mi je laganini. Iz ljubavi sam nastala, Ljubavlju sam prožeta, Tamo sam gdje trebam biti sada I kuda ću sve ići po potrebi i želji… Mijenjajući mjesto boravka Stihove nižem iz srca i duše Stvarajući pjesme kao biserne niske U kojima trag ostavljam Svima na život ovaj. Mijenjajući mjesto boravka Samo stih iz ljubavi ostavljam.

Kiša ne da pada, nego lijeva I sve obilato zalijeva: Pticu u nešto nižem nego obično letu, Drveće koje na mahove grane njiše I kao da se kreće, Opeke zida susjedove nedovršene zgrade Koje se jače crvene, Krovove i dimnjake prekoputa zgrade U kojima grlice zaklon traže. Sve miruje i stoički čeka, Samo kiša svoju debljinu i smjer mijenja. I ne misli stati još par dana Jer tako kažu prognozeri. Nanijela ona već mnogo štete U zadarskom nedavno, a sad i Ogulinskom kraju. Natjerala ljude da se organiziraju, Solidariziraju i međusobno u nevolji Na dobrovoljnoj bazi povežu. I vlada se pokrenula pa Stožer na krizna mjesta postavila I narodu u nevolji pomoć ponudila. Nema mjesta na kugli zemaljskoj Gdje se u zadnje vrijeme nešto Ne dešava loše po život čovjeka. Priroda kao da nas upozorava Da smo na pragu nekog novog doba. Netko kaže „zlatnog doba“,a Nekome je došlo apokaliptično doba.

Došla sam davno iz nekih visina S jednim koferom u kojem je cijeli moj Ovaj život stao. U njemu su bili mama, tata, brat, Stric, strina, baka i cijela rodbina, Susjedi, prijatelji znani i neznani, Pas Đina, mace, ptice, ribice I sve životinje s kojima sam srcem Komunicirala i do sada Neprežaljene ljubimice Loni. Jučer sam isto s koferom došla, Kraljevsko plavim, srednjim, Sa stvarima za tri dana. Vratila sam se u stan, A ne u kuću onog mog Prvog dijela ovog života. Ružno vrijeme i hladnoća učinili su svoje Pa sad spremam stvari ovog mog dijela života Gdje skupa smo gnijezdo svili muž, ja i kći. Baš tu mi sada paše biti neko vrijeme. Blizu mi je posao, u centru grada sam i vreve, No ne vuče me ići van. Guštam unutra, u ljepoti stana Kojeg smo uredili muž i ja. Osjećam taj polet mladenačke energije I ljubavi koja zrači iz svih prostorija. Sjedim na svojem suncem obasjanom mjestu, Osluškujem ugodne otkucaje sato...

Ima dana kada sve miruje i stoji. Ništa ne ide od ruke Samo vrijeme brzo teče, juri. Oblak se sa suncem bori. Na momente sunce se izbori I sve je odmah svjetlije i ljepše. No hladnoća se na mahove vraća Zaustavlja rast i razvoj bilja i drveća. Da baš sve ne stane, Lagani vjetar mrsi lišće, grane, Travke, cvijeće i prolaznike. Voljela bih se pokrenut' i Od ovakvog zastalog dana Čudo napraviti. Kao prvo, život punim plućima slavit'. Izaći van i vjetru dati Da mi kosu gladi i misli razbistri, Pa da uz puninu duha Velike i važne stvari ostvarim.

Split na dlanu     Zadnji pogled u desno bacim, na sinje more Prije ulaska u tunel prvi, Dok mi se u glavi i srcu sliježu dojmovi Sa ovog prekrasnog druženja „Splita na dlanu“.   Sve je bilo lijepo, dobro pripremljeno, pomalo čudesno Jer i nebesa su nam skoro do samog kraja dala Lijepo i suncem obasjano vrijeme. Ljudska srdačnost, uslužnost, gostoprimstvo  U domaćina kao i u članova splitskog ogranka Kulture Snova, ovog puta je nadmašila sve dosad. Stvorila su se nova prijateljstva, neka prijašnja Još više produbila u zajedničkim trenucima Dijeljenja stihova na otvorenom i unutra; U slobodnom vremenu ispijanja kave na poznatoj rivi, Šetnjom kamenim trgovima, uličicama kamenih Povijesnih zgrada, te perivojima i parkovima; Guštajući popodnevni il' večernji obrok uz Čašu finog vina u obližnjem restoranu,  Il' konobi uz gitaru i pjesmu sa dragim Starim i ...

Otišao si sa motoristima na poligon. Rekao si da si oko 14.h doma. Kuham ručak i svako malo čujem Tvoj motor. Ali tebe nema iako je već skoro 15.h. Frižider brnda   kao motor povremeno. Čak i poklopac na maloj rajnglici Imitira ga, dok se u njoj brokula kuha. Sem ti gajde, Nek te anđeli čuvaju, kad se već nećeš javiti. Svaki put kad nekud odeš Ja posadim dva cvijeta u vrtu. Onako, iz dosade… I da mi ljepše bude Dok kroz prozor gledam I tebe iščekujem.

Iskočili smo iz tunela ko' iz neke druge vremenske zone. Uz smiješak spuštajućeg sunca sve je odjednom svjetlije i mekše. Nismo više u Lici. U Gorskom kotaru smo. Prošli smo Ogulin i sve je zlatno zeleno. Projurili smo kraj Bosiljeva kao nikad prije. Uspjela sam se okrenuti, istegnuti vrat do kraja i pogledom potražila tri kuće koje se dobro vide obzirom na ogradu viadukta. Nikoga nije bilo tamo. Ni auta ni gazde. Selo prazno. Mi ćemo tek za dva dana doći. Biti par dana i pokušati sve urediti i započeti novu sezonu bez neše drage ljubimice Loni. Nastavljamo put povratka iz Zadra i uskoro zapadamo u prometnu gužvu nakratko. Kolona je duga, usporeno se vozi, bolje rečeno puzi. Vijećamo da li izaći sa autoceste u Jaski. Opet se brže vozi i odlučimo nastaviti istom rutom dalje. Nikud nam se ne žuri. Vrijeme je na našoj strani. Slušajući ugodnu glazbu za čas smo na naplatnim kućicama u Lučkom. Dobro veče Zagrebe, mi smo sretno stigli kući.

Trebalo je prvo odabrati pjesmu Koja mi nešto znači. Možda onu zadnju Ispisanu perom za želju duše Gledajući video Okinog mora iz Splita. Splite – dolazim ti – grade pjesme festivala Da podijelim pjesmu ljubavi sa tvojim morem. Koristim besanu noć punog mjeseca Da je prepišem u Word i pošaljem na odredište Sa svim zadanim generalijama našeg urednika. Splite dolazim ti prošetati Kamenom tvojom rivom, Osjetiti buru kroz njihanje Tvojih zelenih palmi. Vidjeti plavetnilo mora u odsjaju dragog oka I snagu bijelog kamena ponosnih znamenitih građevina. Splite dolazim ti prvi puta Na susret pjesničkih duša.