Istreslo se more na dlanu
Kroz oblake zagrebačke kiše
Nakon prekrasnog proljetnog dana
Kakvog samo duša zamisliti može.
Sad se srebrni okvir bisernih kapi
Na zrakama sunca kroz crne oblake
Kao portal između dva svijeta pojavi
Onoga prije i ovoga sada.
Zlatnom svjetlošću dana
Gdje se grad svježinom ispunjava,
Il' tmurnim oblacima koji svojim frakovima
Spuštaju ljestve za dolazak vodenog vala.
Opralo more kroz val zagrebačke kiše
U kratkom vremenu sve tegobe, težine i
Otpuhalo ih vjetrom prema istoku,
Tako da se sad slobodno diše uz
Ponovni cvrkut ptica i pokoju zraku sunca.