Kiša ne da pada, nego lijeva
I sve obilato zalijeva:
Pticu u nešto nižem nego obično letu,
Drveće koje na mahove grane njiše
I kao da se kreće,
Opeke zida susjedove nedovršene zgrade
Koje se jače crvene,
Krovove i dimnjake prekoputa zgrade
U kojima grlice zaklon traže.
Sve miruje i stoički čeka,
Samo kiša svoju debljinu i smjer mijenja.
I ne misli stati još par dana
Jer tako kažu prognozeri.
Nanijela ona već mnogo štete
U zadarskom nedavno, a sad i
Ogulinskom kraju.
Natjerala ljude da se organiziraju,
Solidariziraju i međusobno u nevolji
Na dobrovoljnoj bazi povežu.
I vlada se pokrenula pa
Stožer na krizna mjesta postavila
I narodu u nevolji pomoć ponudila.
Nema mjesta na kugli zemaljskoj
Gdje se u zadnje vrijeme nešto
Ne dešava loše po život čovjeka.
Priroda kao da nas upozorava
Da smo na pragu nekog novog doba.
Netko kaže „zlatnog doba“,a
Nekome je došlo apokaliptično doba.