Iskočili smo iz tunela ko' iz neke druge vremenske zone. Uz smiješak
spuštajućeg sunca sve je odjednom svjetlije i mekše. Nismo više u Lici. U Gorskom
kotaru smo. Prošli smo Ogulin i sve je zlatno zeleno.
Projurili smo kraj Bosiljeva kao nikad prije. Uspjela sam se
okrenuti, istegnuti vrat do kraja i pogledom potražila tri kuće koje se dobro
vide obzirom na ogradu viadukta. Nikoga nije bilo tamo. Ni auta ni gazde. Selo prazno.
Mi ćemo tek za dva dana doći. Biti par dana i pokušati sve urediti i započeti
novu sezonu bez neše drage ljubimice Loni.
Nastavljamo put povratka iz Zadra i uskoro zapadamo u
prometnu gužvu nakratko. Kolona je duga, usporeno se vozi, bolje rečeno puzi. Vijećamo
da li izaći sa autoceste u Jaski. Opet se brže vozi i odlučimo nastaviti istom rutom
dalje. Nikud nam se ne žuri. Vrijeme je na našoj strani. Slušajući ugodnu
glazbu za čas smo na naplatnim kućicama u Lučkom.
Dobro veče Zagrebe, mi smo sretno stigli kući.