Sjećam se prije dvije godine
To je moj prvi susret sa Babom
Iz Jagodine
on-line bio.
Ženica draga, okruglasta lica,
Tamno smeđe kose i milog lica.
Odmah mi se na prvu dopala
Pogotovo kad je rekla:
„Gle kako je mlada!“
Pričala ona sa svojom Biljom
Kćeri jedinom.
Ja sam sa smješkom isto malo proćaskala
I o zdravlju upit dala.
Baba se nije žalila,
Pozitivna je bila
I dragom Bogu zahvaljivala.
Bilja i Boro, kći i zet
U stanu u podrumu su tada bili.
Sjećam se k'o sada , netom prije,
Mog oca smo spominjali što nas je napustio
prije nešto manje od mjesec dana.
Duša mi je tada žalosna bila
I dobro sam to od drugih skrivala.
Babe više nema, svima je teško,
Al' ja se je često s nostalgijom i
Tugom u srcu sjetim.
Pogotovo kad iz špajze njeno slatko
Od jagode na kruh mažem.
Zahvaljujem ja njoj tada na svim
Darovima prirode što ih je
S ukusom
spravljati znala.
Al' ovo slatko od jagoda
Jedem polako i po malo
I svaki put sa suzom u oku
Kažem joj „hvala“.
Iako je tada daleko bila, pa
Smo on-line pričali,
Sigurna sam da nas sada sve
Odozgo gleda i tješi
Svjetlošću obasjana i
Krilima nagrađena!