Došla sam davno iz nekih visina
S jednim koferom u kojem je cijeli moj
Ovaj život stao.
U njemu su bili mama, tata, brat,
Stric, strina, baka i cijela rodbina,
Susjedi, prijatelji znani i neznani,
Pas Đina, mace, ptice, ribice
I sve životinje s kojima sam srcem
Komunicirala i do sada
Neprežaljene ljubimice Loni.
Jučer sam isto s koferom došla,
Kraljevsko plavim, srednjim,
Sa stvarima za tri dana.
Vratila sam se u stan,
A ne u kuću onog mog
Prvog dijela ovog života.
Ružno vrijeme i hladnoća učinili su svoje
Pa sad spremam stvari ovog mog dijela života
Gdje skupa smo gnijezdo svili muž, ja i kći.
Baš tu mi sada paše biti neko vrijeme.
Blizu mi je posao, u centru grada sam i vreve,
No ne vuče me ići van.
Guštam unutra, u ljepoti stana
Kojeg smo uredili muž i ja.
Osjećam taj polet mladenačke energije
I ljubavi koja zrači iz svih prostorija.
Sjedim na svojem suncem obasjanom mjestu,
Osluškujem ugodne otkucaje satova koji me
Potiču na razmišljanje koliko ovdje biti sada.
Osluškujem, gledam plavi kofer
Koji je spreman na pokret, novi put, povratak,
Jer on je nomad i ide tamo
Gdje ga moje srce i ruke vuku.