Mirjana Nova

Jučer sam vodila učenice na atletsko natjecanje. Dan je bio prohladan sa suncem i povremenim vjetrom.Vrijeme igra veliku ulogu i daje ako je lijepo, osjećaj ugode i izvlači najbolje rezultate iz natjecatelja, a ako je hladno i puše vjetar zna narušiti zdravlje i rezultate te je osjećaj ugode vrlo mali. Imala sam većinom novu ekipu i bilo mi je lijepo upoznavati nove mlade ljude i njihovu međusobnu komunikaciju i pratiti njihove sposobnosti. Puno truda  i vremena sam uložila da skupim petnaestero učenica koje žele nastupiti i natjecati se za školu i pomalo sam se osjećala umorno i istrošeno jer sam cijelo dopodne radila, a popodne bila na natjecanju i pokušala sve snimiti za uspomenu i proučavanje kasnije. Najbolji rezultat bio nam je u bacanju kugle-osvojeno četvrto mjesto od tridesetak škola. Svi su se trudili i dali najbolje od sebe, ali diploma ovaj put nije bilo. Uvijek govorim đacima da je važno nastupiti i dati najbolje od sebe. No, želim objaviti osvrt i na proljet...

Svaki dan imam izbor što ću raditi što ću misliti i kakve će mi misli biti. Svaki dan izbor ću izabirati i u tome jako svjesna biti tu vještinu  svakodnevno trenirati dok ne postane dio mene. Odgovorno prema sebi pri tome bez straha slobodna biti  i uživati. I sretna, zadovoljna, ispunjena svojim izborom život divan živjeti. I tako sam izabrala druženje i veselje za vikend uz nešto rada. Pozvala prijatelje na roštilj i berbu varganja u nedjelju, a subotu sam izabrala za kupanje na bazenima toplica Lešće i ručak u njihovom restoranu a sve povodom mog rođendana. Ma svaki dan bi trebali izabrati slaviti život i biti zahvalni što smo na ovom prekrasnom mjestu. Ugodno  i opušteno slušam radio Mrežnicu ležeći na ležaljci u toplicama Lešće i gledam na plavi bazen okružen zelenilom šume dok upijam zadnje zrake sunca. Mislim kako sam ponosna na sebe i svoju vožnju danas. Dugo nisam vozila (zadnjih osam godina) i danas mi se konačno vratila sigurno...

Neki dan je bio nestvarno lijep dan. Sa prijateljicom Tanjom bila sam u Termama Jezerčica. Otvoreni bazen – topla voda, kasno popodne uz blago spuštanje sunca – milina za tijelo i dušu.         Prije toga bile smo na ručku uživajući u svakom zalogaju. Onda kraj bazena guštale u sladoledu i crnoj kavi. Moje oči samo su gledale okolno zeleno brdo i sunce iznad njega u plavetnilu neba. I iako sam bila ushićena jer tu nikad nisam bila, nisam se mogla opustiti dok nisam u topli bazen ušla. Čak je i tuš vani topli. A u vodi lijepo i toplo kao u majčinoj utrobi. Ništa ti ne fali. Sve je taman kako treba, lagano i opuštajuće, uz ugodne priče. Kad je sunce zašlo, ušle smo u unutarnji bazen u jacuzzi na masažu. Kad nam je već koža na prstima bila jako smežurana išle smo na tuširanje i sušenje kose. A potom na zagorske štrukle i bučnice u hotelski restoran. Bilo je već dosta kasno, a mene uhvatila nervoza kad smo to čekale oko 20-tak minuta.Mislila sam ...

Osjećam ugodnost, mir i toplinu Volim zelenilo i bujanje života Prometna buka odzvanja sa viadukta Al ja je umom obrišem iz sluha Sunce se skrilo iza krošnje stare kruške Miris čistog veša donio mi vjetar Opuštam se u miru u mojoj zelenoj oazi Cvijeće i drveće je oko mene Gledam ih i punim baterije U tom kratkom vremenu Jer kad se dignem Ne znam što bih od posla prije...

Ovako lijepi put sa posla rijetko tko ima. Baš sam sretna i blagoslovljena. Prosudite sami... Ranojutarnje sunce se naslonilo na neboder u Ilici Pa gleda tko se po njoj kreće... A ja skrećem u Tomićevu na uspinjaču Pa prvo u školu u kafić na najfiniju kavu Da se razbudim pa veselo i sretno Pred đake dođem i nastavu izvodim. Nakon posla veselo na ručak krećem Prvi puta u "Vješticu" na Gornjem gradu. A poslije krasnim putem kući hitam Na zasluženi odmor i vikend...

Prošlu subotu nisam mogla slaviti svoj rođendan zbog radnika koji su mijenjali krovište na viksi pa sam ga provela radno, berući jabuke kojima nema kraja. Ipak su mi taj dan uveličali  posjetom u prolazu na jedan sat kći i zet. Doručkovali, malo popričali i oni nastavili svoje putovanje, a ja se primila branja i sortiranja jabuka po zrelosti, veličini i sorti. Sama sam nabrala 132 kg kroz tri vikenda  i odlučila dati praviti sok od njih i to u Sloveniju. Baš sam si dala truda i sve priredila, prala kašete, spremala ih u podrum na hladnije, prebirala i bacala trule jabuke. Nešto sam podijelila prijateljima i susjedima u Zagrebu, nešto nosila na posao, a malo spremila u škrinju za štrudlu. Lijepo je kad zimi zamiriši pečena štrudla i da malo daška ljeta. I tako je krenuo moj projekt - sok od jabuka. Prvo sam nazvala Branku i odvezla se k njoj na samu granicu ali ipak u Sloveniju da me ona prvi puta odvede do tog mjesta. Desetak dana ranije telefonom sam dogovorila ...

Cijeli ovaj tjedan prošli i ovi dani za mene su posebni. Em je pravo ljetno vrijeme koje volim i svaki dan je dio mog rođendana. Dan prije rođendana napisala sam: 07.09.2018. 9h Danas ću samo pisati Riječima se tješiti i uživati Nakratko poslove neke obaviti Koji se moraju odraditi Ali većinu vremena ću zastati i Svoje misli i riječi na papir staviti. Dobro se osjećati i sretna biti Sunce na prozoru pozdravljati Sjene na zidovima zapažati Nakon doručka finu kavicu popiti I tako svjesna svega U novi dan Dobrog raspoloženja I punog srca krenuti Ah, što je divno punim plućima U malim stvarima uživati

Ovo je divno ,koji pogled imam! Kroz prozor iz svoje sobe, Oblačići razni plavo nebo šaraju. Nešto niže Velebit se ponosito uzdiže. Sivkasto bijel, plavkasto taman Sve ovisi o sjeni koju mu oblak visoki ostavlja. Klisure i vitice, razne figure i oblici, U neprekinutom nizu pričaju neku priču. Odjednom bijeli avion se pojavi Lagano se spuštajući I svojim likom tu sliku obogati . Svojim zvukom oblacima čudesnu priču prekine. Tada s horizonta nestane i oblacima novu priliku da Da se izmiješaju i svoje oblike promijene, I nove priče pticama u letu prenesu.

Vani nježna ljetna kišica pada Čak se kroz njen šum cvrkut ptica probija. Zahvaljuju Univerzumu na svježoj vodi I odmaraju od ljetne žege negdje Duboko u krošnjama ispod kiše. Mirno kišica sipi, Tek lagano grane se njišu Željno i žedno kapljice dočekuju. A listići svoje lice namještaju Da im žilice nježno ispere, Svako zrnce zemlje skine Što im je ovih dana Vrući vjetar donio I za poklon ostavio… Da ih time malo zaštiti I da lakše prežive Kao nikad dosad Tako jake zrake sunčeve. Sad grančice, travkice , Razni cvjetići i listići lakše dišu, Netom ljetnom kišicom okupani Veličanstveno blistaju I vedro se međusobno gledaju. Dobru podlogu dobivaju I kroz bogatu vlažnu zemlju Dalje bujaju, mojim očima Na radost i uživanje!

Jučer su mi na dvorišna vrata u posjetu došla dva mladića u zelenim odorama. Baš sam orezivala ruže u vrtu i brala breskve i čim sam ih vidjela znala sam o čemu se radi. Oko moga tijela pojavio se neki osjećaj zaštite ali i unutarnjeg upozorenja da ostanem mirna. Htjeli su uručiti poziv za obljetnicu osnutka specijalne policije čiji je pripadnik bio moj pokojni brat. Pozivnica je bila za njegovu suprugu, moju šogoricu te sam im dala njen broj jer ona više ne živi na ovoj adresi. Ha, ovi dani rujna su tako intenzivni i puni sjećanja na moga brata. Sadašnjost i prošlost isprepliću se u pozitivnim, lijepim i pomalo sjetnim i tužnim događajima koje svaki dan sa svojim datumom nosi. Pa tako prvo počinje škola, onda je obljetnica braka moje kći, pa obljetnica osnutka specijalne antiterorističke jedinice Lučko, pa moj rođendan, pa smrtni dan moga brata i tako kao sinusoida- lijepo, pa tužno – rođendan pok. brata, pa smrtni dan mame, Uglavnom dva rođendana, dvije obljetnice i dva o...

Sjedim za pultom kao kapetan   Za kormilom broda svoga. Gledam i uživam. Danas nema bure niti oluje. Tu i tamo koji valić, ali ništa što moj Podnio ne bi brodić. Fjaka, velika vrućina… tjera ljude u četiri zida. Unutra pod klimom vrijeme je stalo. Neki rade, a neki umorna tijela odmaraju. Tišina…priprema za nešto. Ući u sebe…ili se razbacati Na puno malih, nevažnih stvari, Samo da bi se nešto napravilo, Uljepšalo, zalilo cvijeće,   Čitalo knjigu, bacilo smeće. Zar je važno?! Sad stojim, duboko dišem i pišem. Oh kako je dobro biti dobro! Ne raditi ništa, a opet Biti sve i osjetiti sve. Biti budan, a snivati, Otvorenim očima sanjati, darivati… Tko hoće i zna primati, I pri tom sretan, smiren I zadovoljan biti! Gledam i uživam, Dišem i bivam. Dobro je biti dobro, Sretan i smiren!

Pogled u nebo, oblaci razni, U daljini Sljeme se vidi, Sunce me mazi. U sobi orbitrek me zove I muzika što laganini svira. Ali ipak vani je ljepše, Vjetrić što mi kosu dira. Kad se sve to zbroji Pogađate šta se dobi. Uživati na suncu Uz knjigu i štivo lako San je čovjeku svakom. Odmak u glavi od žurbe svake Svima nam to fali. Usadili si mi uvjerenja neka Da uspješan je onaj što puno radi I stalno nekud juri. Al kad bi svi znali Da najveće je blago Vrijeme što polako curi. . Zastali bi na tren i osluhnuli Prvo svoje misli i srce, Pa onda okolinu. U srcu i umu promjena se desi Pa se mijenja i okolina. Toplina u srcu, u umu mir I zadovoljna okolina. Sve dobro, leptirići u paru lete Vrana što po krovu nešto traži, Pas što odmara u garaži, Cvijeće što buja i raste, Pčele što zuje i lete, Vjetrić što svuda prođe i Sve dotakne. Sunce što zaobišlo oblake i Ugodno miluje, Ljudi što malo stali na loptu, Sk...

Plivajući u moru prošlo ljeto i osjećajući to divno stanje podržanosti mora i lakoće bivanja, dosta sam se udaljila od obale i prepustila toj gustoći,  čas toploj struji, čas malo hladnijoj i u isti mah sjetila sam se kako sam godinama u tom istom moru samo možda nešto manje od kilometra udaljenosti provodila svoje ljetovanje sa roditeljima i bratom.      Žive slike, zvukovi, pejzaž, emocije, mirisi, sve mi se vratilo, sve sam osjetila kao da je sada, a prošlo je oko pedeset godina. Evo što sam napisala: Ovo more stvarno sva sjećanja moja ima. U njemu sam proplivala, S bratom kad sam veća bila i ronila… I puno lijepih zajedničkih trenutaka provela. Danju nakon ručka, igrali bi lovice i skrivača, A navečer na platou uz odrasle Slušajući muziku „skidali“ prve plesne korake. Nije bilo toliko kuća, već samo kućice od lesonita U borovoj šumi nešto prije Dikla. Preko ceste magarci su tik do plaže pasli. Tu smo se igrali lopova i pandura , ...

Na sredini mora val se pjeni U daljini bistro vidi se Diklo. Povrh njega zelena šuma A iza Velebit sivi ponosito stoji. Iznad njega šlag od oblaka lebdi Kao duga bijela tanka fila Povrh torte što stoji. U dugačkom nizu vrhove skriva I u meni zazubice izaziva. Pogled otputuje za galebicom što leti. Noćašnja bura otpuhala sparinu Pa svima popravila neku dioptriju. Nešto malo ulijevo u šumi navrh brda Crkvica se nazire i okolno selo u krug Kao stado ovaca pribire. Sjećanja mi odu u djetinjstvo moje Jer tu sam ljetovala od pete do petnaeste. Bojala se rakova i duboke vode, Cijeli dan na plaži bila, S djecom se igrala, I svaku djevojčicu u vodu i van ispraćala. Bez zaštite i slobodna bila, Te prve opekotine po ramenima dobila. Tri dana sam gadno fasovala Octene obloge na mjehure stavljala I noću od bola i smrada nisam spavala. Nestašna sam bila, mami neuhvatljiva, Neposlušna, svoja, dok si trčeći za starijim bratom No...

Sutra je prvi dan škole. Radim u srednjoj školi kao profesor tjelesne i zdravstvene kulture i u ovo doba prije godinu dana prolazila sam kraj svoje osnovne škole i u mislima sam se živo prisjetila tih prvih dana.. Sjećam se početnih dana u ovoj školi. Nekad se zvala „Sava Kovačević“ a sada Ljubljanica“. U ovoj sam dvorani zakletvu Titu dala i Pionir sa sedam godina postala. Sjećam se stroge učiteljice koja nam nije Mrdnut sa stolca dala. Ravno smo sjedili sa rukama odostraga Dok nismo pisali i pričat pod satom nismo smjeli. Sjećam se društvenih igara u cjelodnevnom boravku Na hodniku, i veselih igrica i „školica“ Sa starijom djecom na igralištu. Godinu i pol sam tu bila i Pomalo strahovala od prelaska autoputa. Nije tada ni zebre ni semafora bilo. A prvi puta ni kući nisam znala, Pa me učiteljica za ruku uhvatila, Van izvela i prisutne roditelje za „Kružnu“ pitala. Tada je jedan tata rukom pokazao i rekao: „Tamo joj sjedi mam...