Sutra je prvi dan škole. Radim u srednjoj školi kao profesor tjelesne i zdravstvene kulture i u ovo doba prije godinu dana prolazila sam kraj svoje osnovne škole i u mislima sam se živo prisjetila tih prvih dana..
Sjećam se početnih dana u ovoj školi.
Nekad se zvala „Sava Kovačević“ a
sada Ljubljanica“.
U ovoj sam dvorani zakletvu Titu
dala i
Pionir sa sedam godina postala.
Sjećam se stroge učiteljice koja
nam nije
Mrdnut sa stolca dala.
Ravno smo sjedili sa rukama
odostraga
Dok nismo pisali i pričat pod satom
nismo smjeli.
Sjećam se društvenih igara u
cjelodnevnom boravku
Na hodniku, i veselih igrica i
„školica“
Sa starijom djecom na igralištu.
Godinu i pol sam tu bila i
Pomalo strahovala od prelaska
autoputa.
Nije tada ni zebre ni semafora
bilo.
A prvi puta ni kući nisam znala,
Pa me učiteljica za ruku uhvatila,
Van izvela i prisutne roditelje za
„Kružnu“ pitala.
Tada je jedan tata rukom pokazao i
rekao:
„Tamo joj sjedi mama!“
U crvenoj jakni na klupi u
dvorištu,
Moja je mama nešto čitala i mene
čekala.
Jako sam se obradovala, veselo
ciknula
I brzim koracima strah iz nogu
istjerala
I dragoj majci u zagrljaj potrčala.