Neki dan je bio nestvarno lijep dan. Sa prijateljicom Tanjom
bila sam u Termama Jezerčica. Otvoreni bazen – topla voda, kasno popodne uz
blago spuštanje sunca – milina za tijelo i dušu.
Prije toga
bile smo na ručku uživajući u svakom zalogaju. Onda kraj bazena guštale u
sladoledu i crnoj kavi. Moje oči samo su gledale okolno zeleno brdo i sunce
iznad njega u plavetnilu neba. I iako sam bila ushićena jer tu nikad nisam
bila, nisam se mogla opustiti dok nisam u topli bazen ušla. Čak je i tuš vani
topli. A u vodi lijepo i toplo kao u majčinoj utrobi. Ništa ti ne fali. Sve je
taman kako treba, lagano i opuštajuće, uz ugodne priče.
Kad je sunce zašlo, ušle smo u unutarnji bazen u jacuzzi na
masažu. Kad nam je već koža na prstima bila jako smežurana išle smo na
tuširanje i sušenje kose. A potom na zagorske štrukle i bučnice u hotelski
restoran. Bilo je već dosta kasno, a mene uhvatila nervoza kad smo to čekale
oko 20-tak minuta.Mislila sam što će Zoki reći da me tako dugo nema, a on meni
nije rekao da ide na bačatu pa sam se nervirala bez veze, umjesto da se opustim
i uživam.
Kad sam s Tanjomm, bez obzira što nam je radni dan, mi se
osjećamo kao da je Holyday, kao da vrijeme stane i tako nam je dobro bez
obzira gdje smo i što radimo. Čisto uživanje uz punjenje baterija. Unutarnje sunce
uvijek sja i taj osjećaj dobrog raspoloženja uvijek je prisutan ako mu mislima
i brigama ne zatvorimo put do uma i srca.
Svaki dan bi trebao biti sretan dan i holyday, a to ovisi o
nama i našoj svijesti. Događaji i
drugi ljudi u našem životu
također mogu nam oduzeti taj osjećaj sreće, ali zato uz fokus na unutarnje sunce i
pozitivu učimo voziti slalom kroz život. Nigdje se ne stoji, stalno se vozi i
vijuga, iako brzina varira naročito na zavoju i prepreci.
No, sve brzo prođe pa osvijesti blaženi trenutak ovdje i sada
i korak po korak unesi ga što češće u svaki dan – neka svaki dan bude Holyday.
