Preskoči na glavni sadržaj

Moj brat Damir - Bazuka





Jučer su mi na dvorišna vrata u posjetu došla dva mladića u zelenim odorama. Baš sam orezivala ruže u vrtu i brala breskve i čim sam ih vidjela znala sam o čemu se radi. Oko moga tijela pojavio se neki osjećaj zaštite ali i unutarnjeg upozorenja da ostanem mirna. Htjeli su uručiti poziv za obljetnicu osnutka specijalne policije čiji je pripadnik bio moj pokojni brat. Pozivnica je bila za njegovu suprugu, moju šogoricu te sam im dala njen broj jer ona više ne živi na ovoj adresi.

Ha, ovi dani rujna su tako intenzivni i puni sjećanja na moga brata. Sadašnjost i prošlost isprepliću se u pozitivnim, lijepim i pomalo sjetnim i tužnim događajima koje svaki dan sa svojim datumom nosi. Pa tako prvo počinje škola, onda je obljetnica braka moje kći, pa obljetnica osnutka specijalne antiterorističke jedinice Lučko, pa moj rođendan, pa smrtni dan moga brata i tako kao sinusoida- lijepo, pa tužno – rođendan pok. brata, pa smrtni dan mame,
Uglavnom dva rođendana, dvije obljetnice i dva odlaska sa ovog svijeta.

Sad se dobro držim, ali u lipnju me tjeskoba hvatala kad sam se sjetila svog pokojnog brata.
Tada sam napisala:

Zar je on bio tako napredna duša
Kad je tako rano otišao sa ovoga svijeta
33. mlada ljeta, Isusove godine rekli su neki.

Očito je savladao većinu lekcija u svom životu
Ili se umorio od svega
Pa odlučio prekinuti niz saobraćajnih nesreća
Koje su do tada bile samo upozorenja da slijedi
Ona prava gdje se gubi vlastita glava.

Svi su ga voljeli
Nesebično se davao
Svima pomagao i bio uslužan.
Svoj je život na raspolaganje
Za našu zemlju dao.
Ali meni jako fali.
Kao da mi nedostaje dio tijela.

Al koga sad za to briga.
Prošlo je 26. godina.
Sad su neka druga vremena…
Imena poginulih branitelja,
Kao i mog brata Damira-Bazuke
Nalaze se na velikom spomeniku
U jedinici  u Lučkom.

I treba slaviti život
Dok ga još u nama (meni) ima
I s posebnim pijetetom sjetiti se
Onih kojih više među nama nema,
Koji su bili svi za jednoga, jedan za sve
I sve nas zadužili dok smo živi
u slobodnoj lijepoj našoj domovini.

Popularni postovi s ovog bloga

Promocija knjige poezije Život nosi svoje

U  Kulturnom Centru Mesnička, u Kulturi snova pod vodstvom urednika Zdravka Odorčića održana je promocija moje druge knjige izabrane poezije Život nosi svoje .  U ugodnom ambijentu okružena prijateljima i pjesnicima izmjenjivao se red klavirske glazbe (hvala Nevenu Duževiću), red uvodne priče voditelja Zdravka Odorčića, red pjesama koje su čitale moje drage; prijateljica i bivša učenica, lektorica Antonia Budim, prijateljica Tanja Lovrić Stanković i ja. U sklopu 184. Zagrebačke večeri poezije uz promociju, pjesnici su čitali svoje pjesme. Bilo ih je lijepo slušati, gledati i uživati u njihovim stihovima. Bio je to pravi susret duša. Mnogo im hvala na tome. Čast mi je bilo potpisati knjigu kolegici prof. Kseniji Jurišić, bivšem đaku i prvom uredniku bloga Filipu Salopeku, sadašnjoj učenici Malki Langer, bivšim studentima KIF-a, bivšim i sadašnjim roditeljima, prijateljima i pjesnicima. Moja draga lektorica Antonia čita pjesme. Ev...

Spoj na kvantno polje

Nakon vožnje sljemenskim vijugavim cestama zbog projektnog dana aktiva TZK povodom svjetskog dana pješačenja, te kraće šetnje Jarunom, uživam u ligelštulu Alegrie na suncu na 26 stupnjeva Celzijusa uronjena u zelenilo   trave ispred mene, a kraj listopada je. Sunce me dobrano grije, uvlači se u šarenicu i svaku poru mojih golih nogu. Vjetrić me obavija, nježno struji mi niz lice, vrat, dekolte i ruke; neda mi da zaspim uz zvuk jedrilice, blagi žamor gostiju iza mene i fini miris muškarca u ligelštulu do mene. Koja čarolija života u ovom trenutku dok svjesno biraš mjesto za ući u sebe, osjećaš energiju okoline i sebe. Da, to su oni rajski trenuci na zemlji kad je punina života u tebi, blagostanje bivanja uz nečujno kucanje srca praćeno povremenim dubljim disanjem tek toliko da si osvjestiš da postojiš; tu na plaži dubine života u ravnoteži cijelog bića i okoline i kad je sve tako dobro da ti ne treba ništa. Mora da sam spojena na kvantno polje jer se osjećam volj...

Najbolji prijatelji i ljudi

  Stanku, Miki, Nikici, Mladenu, Miliju, Mićanu, Saši…   Najbolji prijatelji i ljudi odlaze ljeti dok sunce prži   kao da im duša vapi za sunčanom zrakom zlatnim sjajem i prahom   što s njima se stopi lebdi van zakona fizike napušta mjesto tuge i boli   ostavlja uplakane bližnje rodbinu i prijatelje u šoku, tuzi, brizi   No oni nam suptilne znakove šalju dio duše još se s nama druži kroz utjehu koje nismo svjesni   svojim poljanama života dok hodimo kroz skrivenu bol s osmjehom što nosimo   Najbolji prijatelji i ljudi odlaze ljeti dok sunce prži   nek nam ono ovo tijelo grije umjesto njihovog zagrljaja neka nas miluje i cjeliva   da ova nam dolina života lakše u našoj svrsi prođe