Preskoči na glavni sadržaj

Izbor




Svaki dan imam izbor
što ću raditi
što ću misliti
i kakve će mi misli biti.

Svaki dan izbor ću izabirati
i u tome jako svjesna biti
tu vještinu  svakodnevno trenirati
dok ne postane dio mene.

Odgovorno prema sebi
pri tome bez straha
slobodna biti  i uživati.

I sretna, zadovoljna,
ispunjena
svojim izborom
život divan živjeti.

I tako sam izabrala druženje i veselje za vikend uz nešto rada. Pozvala prijatelje na roštilj i berbu varganja u nedjelju, a subotu sam izabrala za kupanje na bazenima toplica Lešće i ručak u njihovom restoranu a sve povodom mog rođendana. Ma svaki dan bi trebali izabrati slaviti život i biti zahvalni što smo na ovom prekrasnom mjestu.




Ugodno  i opušteno slušam radio Mrežnicu ležeći na ležaljci u toplicama Lešće i gledam na plavi bazen okružen zelenilom šume dok upijam zadnje zrake sunca.
Mislim kako sam ponosna na sebe i svoju vožnju danas. Dugo nisam vozila (zadnjih osam godina) i danas mi se konačno vratila sigurnost i sve je opet kao nekada. Sve kreće iz glave, iz uma i našeg uvjerenja. Promijeni uvjerenje, riješi se straha i već je sve bolje.

Tanja se vozila sa mnom do Bosiljeva i bila potpora i sada uživam u opuštenoj atmosferi i punini srca. Dobar osjećaj koji zlata vrijedi.

Snježana i Tanja još uživaju u zdravoj termalnoj vodi i toliko dugo su u njoj (meni je malo prohladna) da će se toliko regenerirati i pomladiti da ih muževi neće prepoznati kad ih vide. Oni su otišli u vikendicu jer nisu fanovi bazena, ali zato smo mi imale cijeli bazen samo za nas.

Vrijeme, okruženje i društvo za uživanje oba dana, pa evo malo fotografija. 




Popularni postovi s ovog bloga

Promocija knjige poezije Život nosi svoje

U  Kulturnom Centru Mesnička, u Kulturi snova pod vodstvom urednika Zdravka Odorčića održana je promocija moje druge knjige izabrane poezije Život nosi svoje .  U ugodnom ambijentu okružena prijateljima i pjesnicima izmjenjivao se red klavirske glazbe (hvala Nevenu Duževiću), red uvodne priče voditelja Zdravka Odorčića, red pjesama koje su čitale moje drage; prijateljica i bivša učenica, lektorica Antonia Budim, prijateljica Tanja Lovrić Stanković i ja. U sklopu 184. Zagrebačke večeri poezije uz promociju, pjesnici su čitali svoje pjesme. Bilo ih je lijepo slušati, gledati i uživati u njihovim stihovima. Bio je to pravi susret duša. Mnogo im hvala na tome. Čast mi je bilo potpisati knjigu kolegici prof. Kseniji Jurišić, bivšem đaku i prvom uredniku bloga Filipu Salopeku, sadašnjoj učenici Malki Langer, bivšim studentima KIF-a, bivšim i sadašnjim roditeljima, prijateljima i pjesnicima. Moja draga lektorica Antonia čita pjesme. Ev...

Tebi grade mili

  Kako da to kažem da ne zvuči ludo Bolujem za oboje, za tebe divni grade i za sebe. Svi stihovi o ljubavi za tebe već su davno napisani, No ja te volim i vjerujem u nas oboje hrabro i snažno.   Obnovit' ćemo se, regenerirati i nove zrake sunca upijati. Svakim danom sve je mrvicu bolje i novi sjaj Samo će odjednom zasjat' i ostaviti neizbrisiv trag Na radost i čuđenje mnogih.   Tajne mladosti nove obasjat' će gostoprimstvom, Ljubaznošću, novim starim identitetom nove građane I turiste voljeni moj grade. Lijepo te je vidjeti srećom obasjanog, Suncem i čistom kišom okupanog, Još je ljepše sretnom se u tebi osjećati.   Lijepo je novo ruho grada promatrati, U njemu uživati, delicije isprobavati, Kulturom se hraniti, sportom baterije puniti, Diviti se, diviti svakom stoljetnom kamenu, Prirodi, ljudima dobrim i nebu zahvaljivati.   Mjesečevu svjetlost i zvijezde noću Tornjevima i zjenicama dodirivati i Novim putevi...

Pazla mozaika oproštajnih susreta

  Pazla mozaika oproštajnih susreta Ona me gleda. –Ti si se udebljala. Sad sam teža od nje bar šest kilograma. Prije operacije i kemoterapije, ona je toliko bila teža od mene. Iako sam zbog promjene prehrane izgubila kilogram i pol, što sam mogla reći, nego    -Valjda, malo.  Dok mi je pričala o stanju nakon prve kemoterapije i da će to liječenje trajati dvije godine svaka dva tjedna, sve stanice moga tijela uznemireno su skakale i vrištale iznutra. Sama koža bila je štit da se vrištanje ne prelije van i da ona to ne čuje. Samilosno sam je gledala i rekla joj – Ti si anđeo…kad si mi rekla dok si bila u bolnici da živim za trenutak. U tom trenu me prekinula –Nemoj, samo ćeš me rasplakati. Obje smo počele susprezati suze uz grimase lica.  -Ne znam zašto mi se to desilo, bili smo tako sretni svi. I sin i snaha. I sad se rodila malena, iako mjesec dana ranije. Rekli su doktori kad je poplavila da će slijedeća tri dana biti ključna. Ja sam cijeli dan pl...