Na sredini mora val se pjeni
U daljini bistro vidi se Diklo.
Povrh njega zelena šuma
A iza Velebit sivi ponosito stoji.
Iznad njega šlag od oblaka lebdi
Kao duga bijela tanka fila
Povrh torte što stoji.
U dugačkom nizu vrhove skriva
I u meni zazubice izaziva.
Pogled otputuje za galebicom što leti.
Noćašnja bura otpuhala sparinu
Pa svima popravila neku dioptriju.
Nešto malo ulijevo u šumi navrh brda
Crkvica se nazire i okolno selo u krug
Kao stado ovaca pribire.
Sjećanja mi odu u djetinjstvo moje
Jer tu sam ljetovala od pete do petnaeste.
Bojala se rakova i duboke vode,
Cijeli dan na plaži bila,
S djecom se igrala,
I svaku djevojčicu u vodu i van ispraćala.
Bez zaštite i slobodna bila,
Te prve opekotine po ramenima dobila.
Tri dana sam gadno fasovala
Octene obloge na mjehure stavljala
I noću od bola i smrada nisam spavala.
Nestašna sam bila, mami neuhvatljiva,
Neposlušna, svoja, dok si trčeći za starijim bratom
Nos na betonu zajedničke kuhinje nisam slomila.
To me malo primirilo,
Mami u krilo za utjehom bacilo.
Sijedi barba me uz majku tješio,
Brat mi se rugao,
Al glavno da se doktoru
U Zadar nije moralo.
Kvrga na nosu ostala do današnjeg dana.
S takvim nosom sam trenirala,
Fakultet završila, pa i muža našla.
Nikad ga nisam skrivala iako mi smetao.
Dobila ja zadnjih godina od đaka…
Bar pet puta godišnje ,
Lopta ga udarila i malo izmodelirala…
I tako od mora do nosa,
Od Dikla do Zadra,
Od djetinjstva do sada.
Zrikavci …pa tišina…
I pogled koji se vrati iz davnina.