Mirjana Nova

29.05.18.  2.10 h Htio sam te samo uhvatiti Za ruku te povući Prevariti te i pustiti, U trenu vječnost ispisati. A ti si me prevarila Iz ruke pustila Samo da mi pokažeš Da ljubav je još slobodna. Htio sam te prevariti Dotaći i pustiti, A sad samo znam Da sanjam o tebi. Mogao sam zastati, Poljubiti te i otići, Zvijezdama i Mjesecu pokazati Da sudbinu ne možeš prevariti. U trenu vječnost zapisati I o tome stalno razmišljati Mogao sam zastati Primiti te i poljubiti. Mogao sam fakin biti Nešto ti pokazati Sebi nešto dokazati I dalje slobodan biti. Oduvijek sam znao Da u srcu slobodna si. Mogao sam mjesečevu svjetlost iskorisititi I zvijezde s neba ti skinuti.

. Srca u ostacima hrane, Ljusci jajeta, luka, na slici stolnjaka, Tvoja providnost Bože je svuda. Tvoji poticaji na mom su putu U mom su oku Kao podsjetnik da Tvoja ljubav je svuda. Udišem je punim plućima Hranim svoje stanice njome Iscjeljujem svoje tijelo S osjećajem blaženstva i mira. Pristupam svim živim bićima Sa željom da im bude bolje.

Napisano 27.05.2018. u  7.50 h Hvala za ljude koji me okružuju Hvala na mislima i idejama koje se rađaju Hvala na životu i prilikama koje se pojavljuju Hvala na svjesnosti i znanju koje mi daje Hrabrost i samopouzdanje Hvala na zdravlju vitalnosti i mudrosti Hvala što koračam putem koji sam izabrala Hvala anđelima i svjetlosti duše što me vode I spoznaji da ljubavi svima treba više Hvala na odluci da ću je živjeti i davati više 

Napisano 27.05.2018. u 7.30 h Srca Božanska providnost Samo ljubav Iznutra i vani Pomoć anđela i duše Kao unutarnjeg svjetla Kao Sunce koje Pročišćava misli, sjećanja, tijelo I zrači ljubavlju i ljepotom Na sve oko sebe

Napisano 26.06.2018., subota 23h Srca u kapljicama vode na sudoperu, pipi, u mucicama na krevetu ili podu, ostacima lišća na terasi, u jelu, kavi, mrvicama kruha, otisku od zoca kave sa žličice, kapljice kiše na krovnom prozorskom staklu, lokvica vode na pločniku, ostaci papirnatog smeća na podu, god na drvenoj švedskoj gredi na poslu, rupa u drvetu stare jabuke, odbačeni list, ostaci potrgane plastične igračke na putu u parku i mnoga druga kao ona u obliku kamena na plaži, na odjeći, čokoladnim omotima i u djeci i ljudima…srca koja mi se svakodnevno ukazuju, pa čak i na nebu u oblacima i na čvrstim kamenim podnim pločama u Coloseumu… Šta to znači? Božji poticaji, kaže Dejan, ne ukazuje se to svakom. A ja se pitam dok mi u srcu drago, da li me to nebo tješi da ne budem tužna i govori mi na taj način da sam voljena i vrijedna ljubavi …ili me podsjeća da je ljubav svuda oko mene…ili da ja volim sebe i druge malo više i jače? Kao podsjetnik ljubavi ...

Napisano 23.05.2018. Scenario mog života baš je pravi za mene, ne za druge. Drugi imaju pravi za sebe. Već sam vam prije rekla da sam počela s promjenom izvana. Znači idem na bazen „skoro“ svakog dana. I u saunu na par minuta (3-5 zbog vena). Ali što sam shvatila i čula danas… Prije bazena bila sam na predstavljanju knjiga za djecu (a ja veliko dijete) u Muzej za umjetnost i obrt. Tamo im je autorica u razgovoru i odgovaranju na njihova vrlo pametna pitanja (djeca 9-11 godina) rekla da se nikad ne srame . Potom su djeca ne srameći se, na poziv došla na pozornicu, sjela do nje i dalje je pitali sve što ih zanima (vezano uz njene knjige naravno). Danas sam to čula i tek kasnije shvatila da sam odgojena da se sramim. Iako imam dosta godina, ja se i danas sramim. Ne bih se skinula iz badića u sauni (a nemam se čega sramiti- -kažu da imam lijepo tijelo), niti ga ručnikom omotala (jer ne daj Bože, mogao bi spasti). Ziher je ziher. Kad vješam donje rublje, „guza“ je uvij...

Biti sretna ili nesretna Odluka je samo tvoja. Po istoj zemlji hodamo , Isto nas sunce grije, Isti zrak udišemo, Pa zašto onda toliko različitih Sudbina doživljavamo?! Sve ovisi iz kojeg kuta gledamo, Po kojim uvjerenjima i obrascima živimo I najvažnije što mislimo. Misli, navike, djela, karakter, zodijački znak, Utjecaj planeta, utjecaj bližnjih, daljnjih i vlada, Vjere, znanosti i tehnologije, naše psihe i emocije. I eto ti života i sudbine , ali ništa dobra bez Snažnog duha i dubine srca! I prave odluke – biti ili ne biti –sretna!

Oblaci putuju i raznim oblicima nebo oslikavaju, Čas sunce zaklanjaju, čas nam zlaćane zrake propuštaju. Onda nestaju i suncu prostora daju da bude ono što je Izvor života za sve. Tako i život neprimjetno prolazi I stalno je u nekoj mijeni. Iako se nama čini da skoro svaki dan je isti. Oblaci ko događaji i lekcije, Sunce ko sreća, mir i toplina, A kad oblaka nema vrućina je prevelika, Pa je najbolja sredina. Umjerenost na nebu i zemlji Idealna je kombinacija, Ali to samo sredina zna i Životna frekvencija. Sve se dalje u istom ritmu kreće, Oblaci putuju, samo se prizor mijenja, Zemlja se okreće iako čovjek o tom ne razmišlja, Život i dan mijenu svoju imaju i nitko to Uhvatiti i zaustaviti neće i ne može. Samo promatrač biti, čula izoštriti, Svjesnost podići, pozitivan biti, Božansku snagu poimati, U prihvaćenom životu uživati, S kartama koje dobiješ najbolje odigrati, Svoju ulogu i sudbinu ispuniti I danas biti bolji nego ...

Jučer su se maturanti norijadom oprostili od srednješkolskih dana, burnih tinejdžerskih dana, dan prije još sam im zaključivala ocjene i uz želju da dobro izaberu svoje daljnje obrazovne puteve i nađu na njima sve ono što u umu i srcu očekuju, napisala sam kasnije slijedeće stihove. Ljubav, sreća, radost, izbori su stalni Godine tu ne prolaze, dapače, Što ih više ima to se bolje nosiš s njima. Lakše ih uočiš (izbore), spaziš i uživaš u njima, Mudrošću ih ukrasiš i lakše kroz život ideš. Naravno, samo ih treba znati prepoznati I dobro ih za sebe izabrati. Mudri ljudi ne kopiraju druge, Ne gledaju tuđe stvari i živote Jer imaju viziju u svojoj glavi Koja ima ulogu za scenario pravi. Vizija, scenario, uloga života, dobar osjećaj, Sreća na putu - sinkronicitet rekli bi drugi. Znaš da je pravo kad iznutra rasteš, Osjećaš se dobro u datom trenutku u svojoj koži. Laganim i sigurnim korakom uz pomoć krila Hodaš obasjanim svojim zlaćanim putem. Ako si svjestan, sloboda...

Voljeti bez vezanosti Živjeti bez očekivanja Promatrati bez prosudbe. Naša je svijest vječna Ona uvijek raste, uči Kroz nove lekcije, iskustva. Prihvati sve, i što je dobro I što je loše Jer sve će brzo proći. Zahvali za ta iskustva, Otpusti kontrolu, strah I uživaj sada i ovdje. U ciklusu ljubavi koja raste Spoznaji da nikad nismo sami, U energiji koja je svuda oko nas.

Crkvena zvona Sv. Vinka zvone i tuku Radio svira laganu muziku za dušu. Čokolada za opuštanje nakon posla i Pojedenog trokuta pizze, Otpuštanje zakočenog živca u krstačnom dijelu kičme. Razmišljam o rastanku sa maturantima, Razmišljam o rastanku jednog dana s poslom, O prolaznosti svega – mladosti, radnog vijeka. I vidjevši danas neke đake-maturante da su po prvi put Pomalo tužni, Da im se ne žuri doma, već sjedeći u malom dvorištu škole Gledaju drugaše u igranju ping-ponga, I znam da im je žao što odlaze i da se Polako i nježno opraštaju od svojih najljepših Tinejdžerskih dana, pravih prijateljskih druženja, Istinskih zaljubljivanja, Većinom sretnih dana prožetih ponekom Malom strepnjom od ispitivanja… I kao što ova kišica sjetno, nježno i rijetko pada Jer ni kišobran ne moraš otvarati, Tako i ovi zadnji dani srednješkolskog obrazovanja klize, Sipe, odmiču, prolaze… I prošlo je…, prolaze,... još malo do mature. Sad nam se čini ...

Krenula polako moja promjena izvana Bila na bazenu već dva dana Prošli petak i sad u utorak. Usput saznala od drugih žena mojih godina Šta sve zanimljivog i dobroga ima, Pa odlučila od sutra krenuti sa njima Na pilates prvo, a onda u bazen. Za početak dovoljno, već sad ranije U krevet krećem i bolje spavam. Ne pišem više intenzivno kao prije Svakog dana, U zadnjih tjedan dana dobila dvije knjige Na dar. Više čitam, znatiželja me više vuče U dubine. Više se družim sa ljudima, više putujem, Uživam više unutar sebe. Lijepo mi je…

Živjela i sretna bila! Svakom danu se nanovo radovala. Ti biraš vrijeme kad ćeš uživati, Sretna, ispunjena i zdrava biti! Ti odlučuješ što ćeš raditi, Kako ćeš se osjećati i život prihvaćati. Koje ljude u svoj život puštati I koliko im sebe dati. I najvažnije, Ti odlučuješ koliko ćeš u životu uživajući Učiti za tebe prave stvari, Svojim stanicama istinskog osjećaja dati Da slobodno dišu, regeneriraju se i Cjelovitom ljepotom ti vrate Ono što im daješ. Ljubavlju kreni iznutra prema vani. Nikad ne drami, otpuhni ego, Uživaj u svemu jer život je Na tvojoj strani! Znalački ga prihvati i izmodeliraj Na sunčanoj strani. Budi dobro i dobrim ga hrani. Rešetku u umu napravi I ne puštaj unutra ružne stvari. Jača si od svega i živi za prave stvari! Dostojna i vrijedna si života što ljubav se zove! Osjećaj se dobro u svojoj koži I zahvalna na svemu budi Svjesna budi, voli sebe i druge, Ljubi život i ljude!

Vrijeme nas tlači, sunce je već u podne jako. Gusti sivi oblaci nad gradom se navlače. Sinoć je sijevalo i grmilo. Malu djecu i peseke strašilo, Ali ništa nije padalo, Samo je produžilo, grad zaobišlo, Pa se na nekom mjestu iskalilo, Nekome cijeli krov i kuću uništilo. Sad je na momente vruće i hladno Kad vjetar zapuhne. Čitam i pišem na terasi, Slušam i gledam. Ptice se glasno razgovaraju i dozivaju, Neka pila u daljini drvo pili, Druga nešto bliže željezo reže. Poslovni prostori u blizini uređuju se Za rad u punoj brzini. Susjeda neki fini ručak kuha, Osjeća se miris dinstanog luka. Uz sve to čuje se šum i brujanje okolnih klima, Muzika s mog radija i povremeno se mobitel javlja. Sve u svemu puno zvukova oko mene, Plus duboko oštro disanje Loni ispod kosine. Vizura na sive oblake na zapadu ista, Al sunce iznad mene fino me miluje. Prava milina, vrijeme za čitanje i uživanje!

Volim kretanje i sad je vrijeme da se pokrenem. Godinu dana sam u nekom prisilnom mirovanju. Neću valjda čekati iduće proljeće. Mens sana in corpore sano. Moje tijelo želi pločice, kukovi plivanje. Sad je pravo vrijeme za ispunjenje davne želje. Nema više male djece, starih i bolesnih roditelja, šetnje pasa i ostalih važnih poslova. Sad je samo bitna želja I dobra organizacija vremena. I naravno, namjera, iskrena odluka I spoznaja koliko sam važna sebi I koliko držim do svoga zdravlja. Život mi malo izmodelirao scenario, Dao malo više vremena. Pa zašto ne iskoristiti lijepo vrijeme i ljubazan poziv prijateljice Te započeti promjenu izvana.

Moj razred opet bi na put. Valjda im se jako dopalo u Rimu. I ja bih putovala. Kći mi se vratila iz Amerike Nakon tri poslovna tjedna. Snješka je danas bila kod mene I kaže- mi bi mogle tamo nagodinu Kod Leona u Philadelfiju. To bi stvarno bilo divno. Putovati preko bare avionom, Vidjeti New York, Šetati, gledati, uživati, Prijatelje i rođake usput posjetiti I biti dio velikog mnoštva velike zemlje. Doći će vrijeme, govorili su prije Kad će Zemlja biti globalno selo. A to već polako i je. Ljudi sve više putuju zrakom-avionom I nije nikakav problem doći bilo gdje. Volim putopisne emisije i želja mi je Putovati prvo po Europi bliže, a onda Preko oceana na istok i zapad Sa nekom svrhom i u ugodnom društvu. Sad putujem kroz knjige u dubine duše, a duša moja bi kroz tijelo u neke druge zemlje, upoznavajući prirodu, običaje i ljude.

Život mi podastire događaje, čas divne, čas grozne i na neki način time me drži u emocionalnoj ravnoteži. Neda mi da dugo budem u euforičnoj pozitivi, a ni u prevelikoj tuzi. Suze mi briše šaljući mi drage ljude u susret i spajajući nas u tim tužnim trenucima na raskršću naših puteva (sahrana i karmine). Nakon dugo vremena da obnovimo svoja prijateljstva, izmijenimo adrese i kontakte i damo obećanja da ćemo se viđati češće. U tom kratkom vremenu darujemo jedni druge onim što imamo i nosimo u sebi. Zagrljaj, topla riječ, kratka crtica o sebi, poklon iz duše i srca kroz knjigu koju im ostavljam na dar i to nas usrećuje da svatko s osmijehom ponosno svojoj kući kreće. Bljesak sreće u trenucima tuge, susreti kratki no slatki, trenuci za sjećanja u budućnosti na prolaznost života (sad te ima, pa te nema), "tač" koji smo jedni drugima dali i dojam koji smo dobili i ostavili... Prolazi sve, sva ljeta, zime, sve....pjeva Ivo Robić...

Tri dana slažem dojmove. Prvi dan je bilo najgore. Svaka tri sata mijenjala sam raspoloženje kao emocionalno nezrelo dijete. Jučer mi umrla draga rođakinja i prva susjeda Bara iz Bosiljeva, a danas prvi susjed u zgradi u Zagrebu. Oboje stariji ljudi, ali svejedno duša boli. Sutra radim, no svejedno želim stići teti Bari na sprovod. Večeras u glavi želim se spremiti se za put, a sutra rano ujutro uzeti kofer i torbu za hranu. U povratku s posla kupiti hranu i brzo krenuti na put autom.

01.05.2018. - utorak 8h doručak, odjava iz hotela 9h polazak autobusom za Orvieto. Vožnja 1,5 sat do tamo. 11h vožnja uspinjačom gore do starog centra grada. Put je dug 580 m. Etruščani su gradili Orvieto u 6 st pne. Tijekom vožnje vide se vinogradi i obrađeni vrtovi i voćnjaci. Odozgora se pruža divan pogled koji je zasjenila kišica koja nas je pratila . Posjet jednoj od najljepših katedrala u Italiji- Santa Maria Assunta. Ispod cijelog grada pruža se golemi podzemni kompleks, više od 1200 špilja, tunela, bunara koji su nastali kopanjem preko više od 2500 godina. Šetnja i razgled grada, a potom slobodno vrijeme za kupnju suvenira. 13.30h  vratili se s uspinjačom i autobusom krenuli za Zagreb. 15h stali na pauzu za ručak od 40 min. Nastavak vožnje i  zaustavljanje još nekoliko puta do kraja. Zbog velike prometne gužve i povratka ostalih turista sporo se vozilo te smo u Zagreb došli 4 sata kasnije od predviđenog vremena. Učenici su oduše...

28.04.2018. - subota U 23h krenuli autobusom ispred Mimare na terensku nastavu put Italije. Putujemo, putujemo, putujemo- 56 učenika, nas tri profe Ksenija, Alka i moja malenkost, vodič Nino, Lav, Darko i Štef - od Zagreba, preko Ferrare do Rima. Zeleni se okolna šuma po brežuljcima u predjelu između Bologne i Firenze i našim očima smirenje pruža dok nam srca veselo tuku i nadaju se svemu najboljem. Svatko svoje želje u srcu nosi, al' svi ista očekivanja imamo- dobro se provesti, uživati, ispuniti plan puta i nešto naučiti. Krasna je ta Italija, počevši od najplodnijih dolina rijeke Po, ekonomije, turizma i auto i modne industrije. U 11h stižemo u Ferraru i razgledavamo sve po programu: Castello Estense, Cattedrale di San Giorgio, Palazzo dei diamanti, Palazzo Schifanoia, Casa Romei, Castello Estense, Crkva Corpus Domini . Slobodno vrijeme za ručak i nastavak vožnje prema Rimu. Zapala nas neka prometna gužva nešto više od sat vremena jer svi su ...

Postojanost ostataka antičkog Rima - vječnog grada prošaranog životom žarkih boja biljaka: ljubičaste glicinije, ciklama boje zijevalice, crvenog maka i žutih maslačaka i zlatica, dokaz je miješanja sadašnjeg živog života raznog cvijeća, pinija, palmi, raznog drveća i mnogih turista iz cijelog svijeta. Biti ovdje sada u 21. stoljeću sa ovom mladošću na ruševinama prošlosti i osjetiti miješanje energija, ispreplitanje bivšeg i sadašnjeg vremena kao dva paralelna svijeta. Divan osjećaj kontempliranja u deset minuta slobodnog vremena.

Ja ljubav tako dobro nosim i osjećam je u sebi da mi svemir srcolike manifestacije ovdje u Rimu, gradu ljubavi, i nadalje šalje. Na kamena srca nailazim uklesana  u kameni pod u koloseumu. I to tri. Prvo - zlatno srce na vrhu stepenica penjući se na 1. kat koloseuma. Velik u promjeru oko 2.5 cm. Dosta veliko srce roza boje promjera oko 5 cm dočekalo me na vrhu drugog kata. I baš mi to dalo osjećaj čudesnosti tog popodneva. Opet onaj osjećaj znatiželjnog iščekivanja i unutarnjeg pitanja - Što s tim? I zašto samo meni od cijele naše grupe koja broji 60 ljudi. Bijelo puno veće srce, oko 7 cm dočekalo me na izlazu iz koloseuma na kraju. Fotografirala  sam ga da ga i drugi vide. Baš su se djeca začudila kako se to samo meni ukazuje.  Simbolika srca u kamenom podu koloseuma kako je ja doživljavam:        - zlatna boja kao nešto vrijedno, trajno i postojano - ova građevina sa svojim povijesnim zbivanjima.        ...