Preskoči na glavni sadržaj

Odmor na terasi



Vrijeme nas tlači, sunce je već u podne jako.
Gusti sivi oblaci nad gradom se navlače.
Sinoć je sijevalo i grmilo.
Malu djecu i peseke strašilo,
Ali ništa nije padalo,
Samo je produžilo, grad zaobišlo,
Pa se na nekom mjestu iskalilo,
Nekome cijeli krov i kuću uništilo.

Sad je na momente vruće i hladno
Kad vjetar zapuhne.
Čitam i pišem na terasi,
Slušam i gledam.
Ptice se glasno razgovaraju i dozivaju,
Neka pila u daljini drvo pili,
Druga nešto bliže željezo reže.
Poslovni prostori u blizini uređuju se
Za rad u punoj brzini.

Susjeda neki fini ručak kuha,
Osjeća se miris dinstanog luka.
Uz sve to čuje se šum i brujanje okolnih klima,
Muzika s mog radija i povremeno se
mobitel javlja.
Sve u svemu puno zvukova oko mene,
Plus duboko oštro disanje Loni ispod kosine.
Vizura na sive oblake na zapadu ista,
Al sunce iznad mene fino me miluje.
Prava milina, vrijeme za čitanje i uživanje!

Popularni postovi s ovog bloga

Promocija knjige poezije Život nosi svoje

U  Kulturnom Centru Mesnička, u Kulturi snova pod vodstvom urednika Zdravka Odorčića održana je promocija moje druge knjige izabrane poezije Život nosi svoje .  U ugodnom ambijentu okružena prijateljima i pjesnicima izmjenjivao se red klavirske glazbe (hvala Nevenu Duževiću), red uvodne priče voditelja Zdravka Odorčića, red pjesama koje su čitale moje drage; prijateljica i bivša učenica, lektorica Antonia Budim, prijateljica Tanja Lovrić Stanković i ja. U sklopu 184. Zagrebačke večeri poezije uz promociju, pjesnici su čitali svoje pjesme. Bilo ih je lijepo slušati, gledati i uživati u njihovim stihovima. Bio je to pravi susret duša. Mnogo im hvala na tome. Čast mi je bilo potpisati knjigu kolegici prof. Kseniji Jurišić, bivšem đaku i prvom uredniku bloga Filipu Salopeku, sadašnjoj učenici Malki Langer, bivšim studentima KIF-a, bivšim i sadašnjim roditeljima, prijateljima i pjesnicima. Moja draga lektorica Antonia čita pjesme. Ev...

Tebi grade mili

  Kako da to kažem da ne zvuči ludo Bolujem za oboje, za tebe divni grade i za sebe. Svi stihovi o ljubavi za tebe već su davno napisani, No ja te volim i vjerujem u nas oboje hrabro i snažno.   Obnovit' ćemo se, regenerirati i nove zrake sunca upijati. Svakim danom sve je mrvicu bolje i novi sjaj Samo će odjednom zasjat' i ostaviti neizbrisiv trag Na radost i čuđenje mnogih.   Tajne mladosti nove obasjat' će gostoprimstvom, Ljubaznošću, novim starim identitetom nove građane I turiste voljeni moj grade. Lijepo te je vidjeti srećom obasjanog, Suncem i čistom kišom okupanog, Još je ljepše sretnom se u tebi osjećati.   Lijepo je novo ruho grada promatrati, U njemu uživati, delicije isprobavati, Kulturom se hraniti, sportom baterije puniti, Diviti se, diviti svakom stoljetnom kamenu, Prirodi, ljudima dobrim i nebu zahvaljivati.   Mjesečevu svjetlost i zvijezde noću Tornjevima i zjenicama dodirivati i Novim putevi...

Pazla mozaika oproštajnih susreta

  Pazla mozaika oproštajnih susreta Ona me gleda. –Ti si se udebljala. Sad sam teža od nje bar šest kilograma. Prije operacije i kemoterapije, ona je toliko bila teža od mene. Iako sam zbog promjene prehrane izgubila kilogram i pol, što sam mogla reći, nego    -Valjda, malo.  Dok mi je pričala o stanju nakon prve kemoterapije i da će to liječenje trajati dvije godine svaka dva tjedna, sve stanice moga tijela uznemireno su skakale i vrištale iznutra. Sama koža bila je štit da se vrištanje ne prelije van i da ona to ne čuje. Samilosno sam je gledala i rekla joj – Ti si anđeo…kad si mi rekla dok si bila u bolnici da živim za trenutak. U tom trenu me prekinula –Nemoj, samo ćeš me rasplakati. Obje smo počele susprezati suze uz grimase lica.  -Ne znam zašto mi se to desilo, bili smo tako sretni svi. I sin i snaha. I sad se rodila malena, iako mjesec dana ranije. Rekli su doktori kad je poplavila da će slijedeća tri dana biti ključna. Ja sam cijeli dan pl...