Preskoči na glavni sadržaj

Putovanje života




Oblaci putuju i raznim oblicima nebo oslikavaju,
Čas sunce zaklanjaju, čas nam zlaćane zrake propuštaju.
Onda nestaju i suncu prostora daju da bude ono što je
Izvor života za sve.

Tako i život neprimjetno prolazi
I stalno je u nekoj mijeni.
Iako se nama čini da skoro svaki dan je isti.

Oblaci ko događaji i lekcije,
Sunce ko sreća, mir i toplina,
A kad oblaka nema vrućina je prevelika,
Pa je najbolja sredina.

Umjerenost na nebu i zemlji
Idealna je kombinacija,
Ali to samo sredina zna i
Životna frekvencija.

Sve se dalje u istom ritmu kreće,
Oblaci putuju, samo se prizor mijenja,
Zemlja se okreće iako čovjek o tom ne razmišlja,
Život i dan mijenu svoju imaju i nitko to
Uhvatiti i zaustaviti neće i ne može.

Samo promatrač biti, čula izoštriti,
Svjesnost podići, pozitivan biti,
Božansku snagu poimati,
U prihvaćenom životu uživati,
S kartama koje dobiješ najbolje odigrati,
Svoju ulogu i sudbinu ispuniti
I danas biti bolji nego jučer.

Veliki izazov zar ne,
Ali to vam se samo tako čini.
U biti sve je lako kao vodu piti,
Samo svjestan, čistih misli sretan biti!
Uz duhovno vodstvo, proaktivan biti,
Angažirati se  i svoj obol dati
Životu na svom putovanju.


Popularni postovi s ovog bloga

Promocija knjige poezije Život nosi svoje

U  Kulturnom Centru Mesnička, u Kulturi snova pod vodstvom urednika Zdravka Odorčića održana je promocija moje druge knjige izabrane poezije Život nosi svoje .  U ugodnom ambijentu okružena prijateljima i pjesnicima izmjenjivao se red klavirske glazbe (hvala Nevenu Duževiću), red uvodne priče voditelja Zdravka Odorčića, red pjesama koje su čitale moje drage; prijateljica i bivša učenica, lektorica Antonia Budim, prijateljica Tanja Lovrić Stanković i ja. U sklopu 184. Zagrebačke večeri poezije uz promociju, pjesnici su čitali svoje pjesme. Bilo ih je lijepo slušati, gledati i uživati u njihovim stihovima. Bio je to pravi susret duša. Mnogo im hvala na tome. Čast mi je bilo potpisati knjigu kolegici prof. Kseniji Jurišić, bivšem đaku i prvom uredniku bloga Filipu Salopeku, sadašnjoj učenici Malki Langer, bivšim studentima KIF-a, bivšim i sadašnjim roditeljima, prijateljima i pjesnicima. Moja draga lektorica Antonia čita pjesme. Ev...

Pazla mozaika oproštajnih susreta

  Pazla mozaika oproštajnih susreta Ona me gleda. –Ti si se udebljala. Sad sam teža od nje bar šest kilograma. Prije operacije i kemoterapije, ona je toliko bila teža od mene. Iako sam zbog promjene prehrane izgubila kilogram i pol, što sam mogla reći, nego    -Valjda, malo.  Dok mi je pričala o stanju nakon prve kemoterapije i da će to liječenje trajati dvije godine svaka dva tjedna, sve stanice moga tijela uznemireno su skakale i vrištale iznutra. Sama koža bila je štit da se vrištanje ne prelije van i da ona to ne čuje. Samilosno sam je gledala i rekla joj – Ti si anđeo…kad si mi rekla dok si bila u bolnici da živim za trenutak. U tom trenu me prekinula –Nemoj, samo ćeš me rasplakati. Obje smo počele susprezati suze uz grimase lica.  -Ne znam zašto mi se to desilo, bili smo tako sretni svi. I sin i snaha. I sad se rodila malena, iako mjesec dana ranije. Rekli su doktori kad je poplavila da će slijedeća tri dana biti ključna. Ja sam cijeli dan pl...

Čisti vapaj esencije

  kroz trup bola na sunčevom svjetlu čitam retke napisanih slova gole glave u toplini doma želja nova se rodi kao melem na rani što godi ovdje sam za tebe dušo moja da se vratiš na prekinuti put svojih snova kroz igru sjena šake na suncu toplinom zatiljka čitam Tonkin tekst u crtežu budi dušo što ti srce sanja budi što ti srce želi to živi, diši jer biće cijeli pravu poruku daje potvrđuje moju želju uz vodstvo više svijesti realizirati ću svoje snove čisti vapaj esencije