Preskoči na glavni sadržaj

Povratak u Zagreb

01.05.2018. - utorak

8h doručak, odjava iz hotela

9h polazak autobusom za Orvieto. Vožnja 1,5 sat do tamo.

11h vožnja uspinjačom gore do starog centra grada. Put je dug 580 m.

Etruščani su gradili Orvieto u 6 st pne.



Tijekom vožnje vide se vinogradi i obrađeni vrtovi i voćnjaci.
Odozgora se pruža divan pogled koji je zasjenila kišica koja nas je pratila .



Posjet jednoj od najljepših katedrala u Italiji- Santa Maria Assunta.






Ispod cijelog grada pruža se golemi podzemni kompleks, više od 1200 špilja, tunela, bunara koji su nastali kopanjem preko više od 2500 godina. Šetnja i razgled grada, a potom slobodno vrijeme za kupnju suvenira.
13.30h  vratili se s uspinjačom i autobusom krenuli za Zagreb.
15h stali na pauzu za ručak od 40 min. Nastavak vožnje i  zaustavljanje još nekoliko puta do kraja. Zbog velike prometne gužve i povratka ostalih turista sporo se vozilo te smo u Zagreb došli 4 sata kasnije od predviđenog vremena.


Učenici su oduševljeni putovanjem i svime što su vidjeli, naučili, zabavili se i odgovorno su se ponašali i držali se uputa dobivenih od nastavnika i roditelja, tako da nismo imali nikakovih problema. Ispunili su sve zadatke i ciljeve iz većine nastavnih predmeta koje imaju u programu općegimnazijskog obrazovanja.

Sretne, veselog srca, punog duha i pomalo umornog tijela vratile su se i profesorice Ksenija Jurišić, Alka Vrsalović i Mirjana Zeman.


Popularni postovi s ovog bloga

Promocija knjige poezije Život nosi svoje

U  Kulturnom Centru Mesnička, u Kulturi snova pod vodstvom urednika Zdravka Odorčića održana je promocija moje druge knjige izabrane poezije Život nosi svoje .  U ugodnom ambijentu okružena prijateljima i pjesnicima izmjenjivao se red klavirske glazbe (hvala Nevenu Duževiću), red uvodne priče voditelja Zdravka Odorčića, red pjesama koje su čitale moje drage; prijateljica i bivša učenica, lektorica Antonia Budim, prijateljica Tanja Lovrić Stanković i ja. U sklopu 184. Zagrebačke večeri poezije uz promociju, pjesnici su čitali svoje pjesme. Bilo ih je lijepo slušati, gledati i uživati u njihovim stihovima. Bio je to pravi susret duša. Mnogo im hvala na tome. Čast mi je bilo potpisati knjigu kolegici prof. Kseniji Jurišić, bivšem đaku i prvom uredniku bloga Filipu Salopeku, sadašnjoj učenici Malki Langer, bivšim studentima KIF-a, bivšim i sadašnjim roditeljima, prijateljima i pjesnicima. Moja draga lektorica Antonia čita pjesme. Ev...

Tebi grade mili

  Kako da to kažem da ne zvuči ludo Bolujem za oboje, za tebe divni grade i za sebe. Svi stihovi o ljubavi za tebe već su davno napisani, No ja te volim i vjerujem u nas oboje hrabro i snažno.   Obnovit' ćemo se, regenerirati i nove zrake sunca upijati. Svakim danom sve je mrvicu bolje i novi sjaj Samo će odjednom zasjat' i ostaviti neizbrisiv trag Na radost i čuđenje mnogih.   Tajne mladosti nove obasjat' će gostoprimstvom, Ljubaznošću, novim starim identitetom nove građane I turiste voljeni moj grade. Lijepo te je vidjeti srećom obasjanog, Suncem i čistom kišom okupanog, Još je ljepše sretnom se u tebi osjećati.   Lijepo je novo ruho grada promatrati, U njemu uživati, delicije isprobavati, Kulturom se hraniti, sportom baterije puniti, Diviti se, diviti svakom stoljetnom kamenu, Prirodi, ljudima dobrim i nebu zahvaljivati.   Mjesečevu svjetlost i zvijezde noću Tornjevima i zjenicama dodirivati i Novim putevi...

Pazla mozaika oproštajnih susreta

  Pazla mozaika oproštajnih susreta Ona me gleda. –Ti si se udebljala. Sad sam teža od nje bar šest kilograma. Prije operacije i kemoterapije, ona je toliko bila teža od mene. Iako sam zbog promjene prehrane izgubila kilogram i pol, što sam mogla reći, nego    -Valjda, malo.  Dok mi je pričala o stanju nakon prve kemoterapije i da će to liječenje trajati dvije godine svaka dva tjedna, sve stanice moga tijela uznemireno su skakale i vrištale iznutra. Sama koža bila je štit da se vrištanje ne prelije van i da ona to ne čuje. Samilosno sam je gledala i rekla joj – Ti si anđeo…kad si mi rekla dok si bila u bolnici da živim za trenutak. U tom trenu me prekinula –Nemoj, samo ćeš me rasplakati. Obje smo počele susprezati suze uz grimase lica.  -Ne znam zašto mi se to desilo, bili smo tako sretni svi. I sin i snaha. I sad se rodila malena, iako mjesec dana ranije. Rekli su doktori kad je poplavila da će slijedeća tri dana biti ključna. Ja sam cijeli dan pl...