Napisano
26.06.2018., subota 23h
Srca u kapljicama vode na sudoperu, pipi, u mucicama na
krevetu ili podu, ostacima lišća na terasi, u jelu, kavi, mrvicama kruha,
otisku od zoca kave sa žličice, kapljice kiše na krovnom prozorskom staklu,
lokvica vode na pločniku, ostaci papirnatog smeća na podu, god na drvenoj
švedskoj gredi na poslu, rupa u drvetu stare jabuke, odbačeni list, ostaci
potrgane plastične igračke na putu u parku i mnoga druga kao ona u obliku
kamena na plaži, na odjeći,
čokoladnim omotima i u djeci i ljudima…srca koja mi se
svakodnevno ukazuju, pa čak i na nebu u oblacima i na čvrstim kamenim podnim
pločama u Coloseumu…
Šta to znači? Božji poticaji, kaže Dejan, ne ukazuje se
to svakom.
A ja se pitam dok mi u srcu drago, da li me to nebo tješi
da ne budem tužna i govori mi na taj način da sam voljena i vrijedna ljubavi …ili
me podsjeća da je ljubav svuda oko mene…ili da ja volim sebe i druge malo više
i jače?
Kao podsjetnik ljubavi. Svaki dan
kad vidim srce, ja iznutra skočim, odmah se probudim iz autopilota i osvijestim
si tu čaroliju života. I baš se dobro osjećam tada. Voljeno i zaštićeno.
Život mi to pokaže i vrati.
Kao podsjetnik sigurnosti. Da sam
baš tu gdje trebam biti, baš radim to što trebam raditi.
Sve je to tako dobro i lako, da nema nekog ako.
Što ako ja ne volim dovoljno,
Ako ne znam voljeti dovoljno.
Ni sebe, ni druge,
Ako to ne znam pokazati na pravi način
Prema nekim ljudima
I prema sebi ponekad…
I ta srca su podsjetnik da to naučim…
Da to pokazujem i vježbam svaki dan.
Kao što vježbam vježbe i plivam svaki dan.
I da to vježbam i učim sa prijateljima i bližnjima
svaki dan kroz lijepu riječ, gestu, osmijeh, poljubac,
zagrljaj, poklon, misao, vrijeme…
Prvo je osmijeh.n Znači da ga trebam davati i
dijeliti…sebi u ogledalo i svima vani.
Kao podsjetnik sreće i ljepote života.
Jer na kraju života samo se pamti odnos, koliko smo sebe dali sebi, drugima,
koliko smo srca dali svima, da li smo bili dar drugima…
Srca kao Božanski poticaji…
