Crkvena zvona Sv. Vinka zvone i tuku
Radio svira laganu muziku za dušu.
Čokolada za opuštanje nakon posla i
Pojedenog trokuta pizze,
Otpuštanje zakočenog živca u krstačnom dijelu kičme.
Razmišljam o rastanku sa maturantima,
Razmišljam o rastanku jednog dana s poslom,
O prolaznosti svega – mladosti, radnog vijeka.
I vidjevši danas neke đake-maturante da su po prvi put
Pomalo tužni,
Da im se ne žuri doma, već sjedeći u malom dvorištu škole
Gledaju drugaše u igranju ping-ponga,
I znam da im je žao što odlaze i da se
Polako i nježno opraštaju od svojih najljepših
Tinejdžerskih dana, pravih prijateljskih druženja,
Istinskih zaljubljivanja,
Većinom sretnih dana prožetih ponekom
Malom strepnjom od ispitivanja…
I kao što ova kišica sjetno, nježno i rijetko pada
Jer ni kišobran ne moraš otvarati,
Tako i ovi zadnji dani srednješkolskog obrazovanja klize,
Sipe, odmiču, prolaze…
I prošlo je…, prolaze,... još malo do mature.
Sad nam se čini brzo, ali nije…
Stariji smo, mudriji, pametniji…
Obogaćeni znanjem, iskustvom,
Međusobno proživljenim zajedničkim trenucima
Sa mnogim emocijama koje nam je život donio.
I sad ih osjećamo, polako otpuštamo i tugujemo…
U mislima ih sabiremo,
Pamtimo samo lijepe i uzbudljive dane.
S druge strane, znamo da sve je prolazno.
Uživajmo jedni u drugima još par dana
Oprostimo se dostojanstveno u nadi
Da smo obavili dobar posao, prenijeli znanje,
Ostavili dobar utjecaj, dojam,
Ostavili pozitivan trag jedni na druge.
Veselimo se novim izazovima,
Ishodima budućeg života,
Sa željom da svaki maturant kaže-
Bilo mi je lijepo ovdje u Gornjogradskoj!