Mirjana Nova

Hoćete li me Čitati manje Ako pišem o njoj Četrnaest godina staroj Bezuvjetnoj ljubavi Na četiri noge. Ili ćete me čitati više Ako pišem o ljubavi Koju razumiju svi Iako je u stvarnosti Kod mnogih nema više. Samo je duša sanja I umom o njoj mašta.  Ah ta ljubav Kroz srce što zbori Želudac bi mog'o Pričat' o njoj mnogo. Koja nije kroz njeg' Puta našla do srca, Ta se nije uhvatila  Nit' u duši usidrila. Preskočila je glavni dio Gdje ona obitava. Punih usta čovjek je Zove i maštom oživljava. No ništa mu to ne znači Bez dodira duše. Buzuvjetna i ova, Brzo se ugasi il' ispuše.

Vjetar piri, Gdje su moji prijatelji Velika prostranstva Dijele nas sada. Da nema interneta Izgubljeni u vremenu ovom Bili bi sada. Ovako lijepu riječ i sliku Šaljemo svakog dana Putem ekrana do srca i uma Jedni drugima. Povezani u trenu Braća smo i prijatelji, Lijek za dušu i tijelo. Hvala vam što postojite, Budite dobro i zdravo, Mirom povezani. Do nekih drugih vremena, Kad će nježan zagrljaj Biti normalna stvar.

Od jutra rana Brzo dođe noćna tama Ja ću opet morat' Spavat' poć' I u snove svoje Dozivat' te cijelu noć. Brzo prođu minute i sati, Sunce dok nam Zadnjim pozdravom Miluje obraze, Ja ću mislit' na te Draga moja komšinice. Okretat' ću se K'o na ražnju, Gužvat' plahte U nemiru. Je l' i tebi ovaj mjesec Noćas neda mira. Il' ti svojim srebrom Guste crne uvojke dira. Obasjava li ti jedre grudi Što mi ne daju mira. Komšinice, komšinice U mislima mi stalno Tvoj osmjeh dušu dira. Zvijezde brojim Vrijeme da mi skrate, Zovem jutro Da mi brzo svane. Kad ću sretan Što te vidim, Srcem fletnim Skočit' do balkona. Kavu ćemo popit' Preko zida zajedno, A sami u doba korone. Komšinice, komšinice, Sve bih dao da si moja. Čuješ li kako srce tuče, Kako zid vibrira, To ga moje misli ruše. Širim ruke da te zagrlim Komšinice, komšinice, Baci pogled na me, Ulje...

U valovima silnim Dan po dan živi Nema planova dugoročnih Ako si stariji, Glavno da preživiš. Izbora uvijek ima Ako svjetlo u srcu nosiš Hrabrost će nadvladati tamu. Budi svjetlo sebi i drugom Nesigurna vremena kao Nikada do sada. Novi način života Počeo je da vlada. Zemlja prijeti potresima Kao da pomaže virusu Da nas se smanji sada. Budi svjetlo Mladi će preživjeti I nastaviti dalje Oni su u svemu novom ionako. Malo pomoći im treba i Svjetlošću im put pokazati. Naša mudrost, iskustvo i Intuicija nek' nas vode dalje Da se snađemo na novi način, Novim putem i odlučimo Što i kako sada dalje. Nek te vodi svjetlo iznutra Socijalna distanca – sigurnosni faktor Preventivna mjera sada je najvažnija. Epidemiološka situacija određuje živote Mladima u vezi mature i upisa, Starijima u domovima i svim ljudima Koji pojačano rade i onima Koji su ostali bez posla. Budi svjetlo drugima. Inovativnost i kreat...

Moja kruška danas je kuštrava, Čupava i pomalo u nekoj međufazi. Kao i mi ljudi. Porasli joj tako lijepi zeleni listovi Koji glume ogledalca suncu na vjetru Šalju te bljeskove natrag u nebo Tko zna kome? Je li to poruka ptici u letu, Poziv pčelicama da oplode Ono malo cvjetića što još mogu Il' šalju zrake sunca u nečije oči? Iz te neugledne faze Rodit' će se nešto jako dobro Rekli bi ljudi. Samo strpljenje i vjera u Prirodu, Učinit' će svoje.

04.03.2020. Ovih dana doživljavam tako lijepe trenutke da mi bližnji kažu kako zračim, da imam energiju na dvjesto. Jučer sam se cijeli dan osjećala sretno, zahvalno na jutarnjem suncu, na svemu što jesam i imam. Postavila sam si mali zadatak u umu. Pored svih obveza koje život nosi, osjećati se dobro, osvijestiti sadašnji trenutak i učiniti ga još boljim. I tako je počela igra… Ubrzo je došao prvi test u obliku telefonskog razgovora. Osoba sa druge strane spustila mi je nakratko raspoloženje. Malo se je igrala egom i moći uzdižući sebe. Dala sam joj podršku i nisam se uplela u mrežu usporedbe. Znam da svatko ima svoj put. No, ipak me ogrebao osjećaj lagane neugode. Htjela sam ga se riješiti. Nije išlo lako niti brzo, no prolazilo je. Samo sam se cijelo vrijeme pitala koji je dar za mene u ovoj situaciji. Sjela sam za laptop. Malo sam bila na Facebooku.Čestitala sam ljudima na njihovim postignućima. Zatim sam otišla na svoj blog. Odgovor na moje pitanje stigao je ...

Sretna nam bila Cvjetnica ova Blagoslov bio svuda oko nas I u nama za sve ove dane Što su pred nama Gdje svatko u svome biva Sam sa sobom i svojim bližnjima Da se istinski poveže U vjeri nadi i snazi Da sve je dobro i bit' će Koliko god na prvu ne izgleda. Sretna nam bila promjena ova Disciplinom svojom izdržimo U Novo eko doba Fleksibilno zakoračimo Novim vještinama, znanjem, srcem Bolju budućnost i odnose izgradimo.

Hvala Ti što nas voliš Hvala Ti što nas Ljubavlju hraniš Što nam svoje anđele za trajno daješ Sigurno nas na Zemlji ovoj sada vodiš Dok virus i potres skoro svugdje hara. Ovu ljepotu što nam proljeće Svakim danom sve više daje Kroz cvijeće, listove zelene, Travu koja raste Mirise peludnog cvijeta Ljepotu plavog čistog neba Sunca zlatnog što nadu nam daje Čistoćom zraka i vode Živote što nam podržava, Hvala Ti! Za sve što imamo Sada Za sve što se Dobro iz ovoga rađa Iskre ljubavi i dobrote što dotaknu svakog Iscijele povrede prošlosti naše Probude hrabrost i snagu za Novo Novo doba za Nove ljude Humanije, odvažnije, osviještene Probuđene za stvaranje Novog, boljeg svijeta za Sve, Hvala Ti!

Neki dan je zatutnjilo, Drmalo i treslo Desetak sekundi. Uhvatio nas na Spavanju Nespremne Gospodin potres. Lijevom rukom Grčevito sam uhvatila Muža za nadlakticu i Probudila ga. Dok nas je bacalo Naprijed natrag Sjedeći u krevetu, Digla sam desnu Ruku u zrak Gledajući kroz Krovne prozore Moleći nebo Da je dosta sad Neka prestane… Iz napuknutih zidova Letio je pijesak, Lomili se komadići žbuke Stvarajući dimnu zavjesu. U času Čula se tutnjava, Zvuk kamena koji se lomi, Praskovi stakla, šalica. Udarci svih mogućih stvari Koje su nastavile Ples po podu Nakon kratkog leta U slobodnom padu. Deset sekundi Kao deset minuta. Vid je preuzeo vodstvo, Sluh je potisnuo zvuk U drugi plan. U zraku se osjetio Miris žbuke, Miris zemlje iz Razbijenih tegli cvijeća, Miris octa prolivenog Iz boce. Falilo je zraka, Srce je lupalo Kao na maratonskoj trci. U prsnom košu Tinjala je bomba… Prvo sam...

Dualnost života Prati me od ljeta stalno Svjesna ga postala Slušajući strahote Iz usta bliske osobe Dok su oči gledale Čitale ljepotu i poruke U tom trenu Baš za mene. Sve u isto vrijeme Osjećaj tjeskobe i divljenja Zar je to moguće Pitala sam se …