Moja kruška danas je kuštrava,
Čupava i pomalo u nekoj međufazi.
Kao i mi ljudi.
Porasli joj tako lijepi zeleni listovi
Koji glume ogledalca suncu na vjetru
Šalju te bljeskove natrag u nebo
Tko zna kome?
Je li to poruka ptici u letu,
Poziv pčelicama da oplode
Ono malo cvjetića što još mogu
Il' šalju zrake sunca u nečije oči?
Iz te neugledne faze
Rodit' će se nešto jako dobro
Rekli bi ljudi.
Samo strpljenje i vjera u
Prirodu,
Učinit' će svoje.