Preskoči na glavni sadržaj

Komšinica





Od jutra rana
Brzo dođe noćna tama
Ja ću opet morat'
Spavat' poć'
I u snove svoje
Dozivat' te cijelu noć.

Brzo prođu minute i sati,
Sunce dok nam
Zadnjim pozdravom
Miluje obraze,
Ja ću mislit' na te
Draga moja komšinice.

Okretat' ću se
K'o na ražnju,
Gužvat' plahte
U nemiru.
Je l' i tebi ovaj mjesec
Noćas neda mira.

Il' ti svojim srebrom
Guste crne uvojke dira.
Obasjava li ti jedre grudi
Što mi ne daju mira.
Komšinice, komšinice
U mislima mi stalno
Tvoj osmjeh dušu dira.

Zvijezde brojim
Vrijeme da mi skrate,
Zovem jutro
Da mi brzo svane.
Kad ću sretan
Što te vidim,
Srcem fletnim
Skočit' do balkona.

Kavu ćemo popit'
Preko zida zajedno,
A sami u doba korone.
Komšinice, komšinice,
Sve bih dao da si moja.
Čuješ li kako srce tuče,
Kako zid vibrira,
To ga moje misli ruše.

Širim ruke da te zagrlim
Komšinice, komšinice,
Baci pogled na me,
Uljepšaj mi ove
Izolacijske dane,
Komšinice, komšinice.

Popularni postovi s ovog bloga

Promocija knjige poezije Život nosi svoje

U  Kulturnom Centru Mesnička, u Kulturi snova pod vodstvom urednika Zdravka Odorčića održana je promocija moje druge knjige izabrane poezije Život nosi svoje .  U ugodnom ambijentu okružena prijateljima i pjesnicima izmjenjivao se red klavirske glazbe (hvala Nevenu Duževiću), red uvodne priče voditelja Zdravka Odorčića, red pjesama koje su čitale moje drage; prijateljica i bivša učenica, lektorica Antonia Budim, prijateljica Tanja Lovrić Stanković i ja. U sklopu 184. Zagrebačke večeri poezije uz promociju, pjesnici su čitali svoje pjesme. Bilo ih je lijepo slušati, gledati i uživati u njihovim stihovima. Bio je to pravi susret duša. Mnogo im hvala na tome. Čast mi je bilo potpisati knjigu kolegici prof. Kseniji Jurišić, bivšem đaku i prvom uredniku bloga Filipu Salopeku, sadašnjoj učenici Malki Langer, bivšim studentima KIF-a, bivšim i sadašnjim roditeljima, prijateljima i pjesnicima. Moja draga lektorica Antonia čita pjesme. Ev...

Pazla mozaika oproštajnih susreta

  Pazla mozaika oproštajnih susreta Ona me gleda. –Ti si se udebljala. Sad sam teža od nje bar šest kilograma. Prije operacije i kemoterapije, ona je toliko bila teža od mene. Iako sam zbog promjene prehrane izgubila kilogram i pol, što sam mogla reći, nego    -Valjda, malo.  Dok mi je pričala o stanju nakon prve kemoterapije i da će to liječenje trajati dvije godine svaka dva tjedna, sve stanice moga tijela uznemireno su skakale i vrištale iznutra. Sama koža bila je štit da se vrištanje ne prelije van i da ona to ne čuje. Samilosno sam je gledala i rekla joj – Ti si anđeo…kad si mi rekla dok si bila u bolnici da živim za trenutak. U tom trenu me prekinula –Nemoj, samo ćeš me rasplakati. Obje smo počele susprezati suze uz grimase lica.  -Ne znam zašto mi se to desilo, bili smo tako sretni svi. I sin i snaha. I sad se rodila malena, iako mjesec dana ranije. Rekli su doktori kad je poplavila da će slijedeća tri dana biti ključna. Ja sam cijeli dan pl...

Čisti vapaj esencije

  kroz trup bola na sunčevom svjetlu čitam retke napisanih slova gole glave u toplini doma želja nova se rodi kao melem na rani što godi ovdje sam za tebe dušo moja da se vratiš na prekinuti put svojih snova kroz igru sjena šake na suncu toplinom zatiljka čitam Tonkin tekst u crtežu budi dušo što ti srce sanja budi što ti srce želi to živi, diši jer biće cijeli pravu poruku daje potvrđuje moju želju uz vodstvo više svijesti realizirati ću svoje snove čisti vapaj esencije